Dr. sc. Tarik Kulenović
PISjournal – Nakon hrvatskih izbora i poslijeizbornih pregovaranja, pretrčavanja i kalkulacija, Andrej Plenković, predsjednik HDZ-a i relativni pobjednik izbora, sa skupljenih potrebnih 86 potpisa saborskih zastupnika kao dokazom otišao je predsjedniku republike Zoranu Milanoviću koji mu je povjerio mandat za sastav nove hrvatske vlade.
Tako je Andrej Plenković postao i apsolutni pobjednik hrvatskih parlamentarnih izbora 2024.godine. Završena je izborna kampanja i mjesec dana poslijeizbornih pregovaranja i pretrčavanja, a Hrvatska je dobila novu staru vladu HDZ-a. Andrej Plenković je po treći put postao premijer, istovremeno najdugovječniji i najuspješniji u povijesti samostalne Hrvatske. Plenković je stabilizirao Hrvatsku, potvrdio je kao punopravnu članicu EU i pouzdanog člana NATO pakta. Rat u Ukrajini koji traje pola njegovog drugog mandata a nastavlja se i u treći, razbuktao je inflaciju na razini cijele EU, pa i u Hrvatskoj, no nije potresao vladajući HDZ. Niti eskapade i bravure predsjednika republike Milanovića nisu izbacile vlast HDZ-a iz takta.
Rezultati izbora pokazuju kako Hrvatska iznad svega želi stabilnu i učinkovitu vlast, vlast kakvu im Andrej Plenković i osigurava. To mu treba priznati.
Plenković je efikasan i uspješan upravitelj koji isporučuje ono što Hrvatka od njega treba i očekuje. U svom drugom mandatu on je uveo Hrvatsku u šengenski prostor i uveo Euro u Hrvatsku. Uspio je očuvati ratno zrakoplovstvo nabavkom novih zrakoplova. Umjesto nekad efikasnih ali zastarjelih MIG-ova 21 nabavio je moderne francuske Rafale, zrakoplove dve generacije naprednije od MIG-ova, te je tako Hrvatsku rješio zaostavštine nekadašnje JNA i poštedio nas scena poput otpadanja poklopca pilotske kabine Mig-21 usred leta. Ostvario je i vrlo uspješne turističke sezone, svaku uspješniju od prethodne, dovodeći svake godine sve više stranih turista i rušeći rekorde.
Hrvatska je uspješno prebrodila i pandemiju Corone. Hodali smo preko godine dana u dućan po kruh i mlijeko sa zaštitnim maskama, radilo se od kuće, no prebrodili smo pandemiju sa malo mrtvih, uglavnom starih i bolesnih, kojima se zbog drugih razloga ionako bližio trenutak odlaska Bogu na istinu. Naravno tu ima i negativnih posljedica. Hrvatska obala i ljetovanje na njoj postaju preskupi za Hrvate koji se okreću drugim oblicima ljetovanja, ali i drugim destinacijama. Zabrinjavajuće je što se bune i tradicionalni gosti Nijemci koji se do sada nisu nikada bunili, no sve se mijenja, novo je stoljeće. Istovremeno se iz Hrvatske iseljavaju mladi, radno sposobni i ambiciozni tražeći svoju sreću i uspijeh negdje drugdje.
Zabrinjavjuće je što sa sobom vode i žene da im djecu rode negdje drugdje. Tako se Hrvataka prazni, no prazni se cijeli zapadni Balkan, zemlje koje su ušle u EU, ali i zemlje koje su u čekaonici za prijem u članstvo. Zaboravljamo kako to nisu nekadašnje radne migracije iz jedne države u drugu. Današnja EU je cijela jedna država i preseljenja su kao u SAD, iz jednog grada u drugi, u potrazi za poslom, no u istoj zemlji. Hrvati koji su se nekad rijetko selili, najčešće zbog rata, kojima je najveća migracija bila iz Dalmacije i Hercegovine u Zagreb na studij ili u Njemačku na rad postaju dio mobilne europske populacije kojoj nije neobično u toku života promijeniti i desetak gradova u potrazi za boljim uvjetima rada i života.
Hrvatska u hodu uči što znači biti punopravni član EU. Blagostanje nakon silnih godina čekanja i žudnje polako se ostvaruje. Dok je u Jugoslaviji Hrvatska bila sjever, sada je jug. Dok je ranije opasnost dolazila sa zapada sada dolazi sa istoka. Dok je nekada status osiguravala obrazovanost sada status osigurava količina novca u novčaniku. Ključno pitanje statusa je imaš li novaca? I ništa više. Barem tako razmišljaju prosječni Hrvati.
Rezultat izbora označio je propast dosadašnje politike SDP-a i opozicije u cjelini, te dolazak nekih novih zvijezda na političko nebo. Peđa Grbin, predsjednik SDP-a nijeo uspio u svojoj nakani da bude novi hrvatski premijer. To nije uspio ni hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Na početku predizborne kampanje izazvao je pravi potres najavom da će biti mandatar hrvatske vlade zbog čega će se povući sa položaja Predsjednika Republike. Time je uzburkao strasti i prisilio sve potencijalne političke aktere da se opredijele. Aktivirao se i Ustavni sud tvrdeći da kao predsjednik Republike mora dati ostavku ako želi biti kandidat za premijera. Svojom najavom koalicije za rušenje HDZ-a sa vlasti počeo je ujedinjavati opoziciju, no na kratko.
Iz nje je prvi izašao Možemo, nova lijeva stranka, koja je imala svoj zasebni cilj, vidjeti svoju stvarnu snagu na političkoj sceni. Sttoga nisu podržali SDP-ovog kandidata kao svog kandidata za premijera. Tu je ambiciju imala Sandra Benčić, saborska zastupnica Možemo. Zato ni Peđa Grbin niti Zoran Milanović nisu uspjeli ujediniti oporbu pod jednom zastavom – rušenja HDZ-a. Ta koalicija, da se ostvarila, imala je realne šanse uspjeti, no izborna utrka je pokazala da su oni miljama daleko od bilo kakvog ujedinjenja za zajednički cilj. Kad su počela vrludanja, kad je u moguću koaliciju uključen Most, stranka prelivoda koja se već dva puta obećavala SDP-u a završila s HDZ-om, zbog koje je iz moguće antihadezeovske koalicije izbačena Radnička fronta Katarine Peović, jedinog iskrenog borca protiv HDZ-ove vladavine pljačke i korupcije, moguća koalicija je umrla makar to tada još nismo znali.
HDZ je pobijedio na izborima, prvo relativno pa onda i apsolutno, u koaliciji s Domovinskim pokretom, novoosnovanom strankom bivših HDZ-ovaca nezadovoljnih odnosom prema Slavoniji. Analitičari predviđaju kako će se Domovinski pokret utopiti u HDZ-u i tijekom mandata nestati kao samostalna stranka što se dogodilo dosadašnjim koalicijskim partnerima HDZ-a. Koliko ima istine u tome ostaje nam da vidimo. Stranka Most, nekadašnji partner HDZ-a i danas postoji i vidljiva je u Saboru, no koja je ustvari njena politika i za što se zalaže to je već teže pitanje. Most predstavlja desnu opoziciju vladajućem HDZ-u, koja bi željela biti demokršćanske provinijencije, no jesu li to oni, ostaje nam da vidimo. Bračni par Selak-Raspudić ih je napustio čime je Most izgubio svoj europski i intelektualni štih i vraća se na svoje izvorište, na gradonačelnike malih mjesta Dalmacije i Dalmatinske zagore. To podsjeća na HSP koji se, nakon odlaska pokojnog Slavena Letice i Tončija Tadića, vratio na svoje ishodište sirovih radikala.
Novost izbora je i raskol u skupini predstavnika nacionalnih manjina gdje su manjinci po prvi puut pristupili vladajućima bez srpskog SDSS-a i njihovog amblema Milorada Pupovca koji na izričiti zahtjev Domovinskog pokreta više nije dio vladajuće većine. Zanimljivo je objašnjenje kako Domovinski pokret nije protiv Srba, no protiv je etno biznisa koji SDSS sa Miloradom Pupovcem godinama uspješno provodi.
Bošnjaci imaju razlog za slavlje jer su nakon dva mandata Albanke Ermine Lekaj Prljaskaj izabrali Armina Hodžića. Time su pokazali kako mogu ujedinjeni djelovati kao najveća nacionalna manjina nakon Srba u Hrvatskoj. Bošnjacima ni samima nije jasno što ustvari mogu učiniti sa predstavnikom u Saboru. I tu je na djelu bošnjački mentalitet Neka mi imamo svoga, a što radi i za koga nikoga nije briga. Armin Hodžić je kao predsjednik Vijeća nacionalne manjine grada Zagreba u svojim rukama imao i alate i sredstva da radi na osnaživanja položaja bošnjačke nacionalne manjine no njegov je rezultat pad od 23% Bošnjaka stanovnika Republike Hrvatske. Čest je izgovor kako je pao broj pripadnika svih drugih manjina, pa i populacije Hrvata, no statistike govore kako pad broja Bošnjaka korelira sa porastom broja Hrvata po vjeri muslimana. Za razliku od drugih koji se odseljavaju Bošnjaci ostaju u Hrvatskoj ali više neće da budu Bošnjaci. Radije se izjašnjavaju kao Hrvati, vjerujući kako će im to donijeti neke beneficije.
To opadanje započeto za mandata Nedžada Hodžića koji je u Saboru često služio kao glasnogovornik srpskih interesa. Drugi Hodžić, Isak na nejasan je način bio u Savjetu za nacionalne manjine gdje je, između ostalog, odbijao podržati i bošnjačke inicijative za Srebrenicu iako je mogao pomoći. Ta sramota vjerovatno će se nastaviti s Arminom Hodžićem. Njemu treba priznati kako je vješto osigurao svoju egzistenciju kao i Hodžići prije njega, no iluzorno je očekivati da će bilo što učiniti za prosperitet Bošnjaka u Hrvatskoj. Prezime Hodžić tako postaje sinonim za propadanje hrvatskih Bošnjaka koji će nestajati i za ovog Hodžića.
Dok su druge manjine aktivne, kako Srbi, tako i Albanci, Romi, Talijani, Židovi, Česi… Bošnjaci su se sveli na zbor koji pjeva božične pjesme na Zrinjevcu i pleše na Smotri nacionalnih manjina u Istri. Dok su nekada Bošnjaci bili u vrhovima hrvatskog sporta, umjetnosti, znanosti i biznisa danas su svedeni na Šemsu Potrku, portira iz TV serije Naša mala klinika i Tarika Filipovića, uspješnog voditelja kviza Milijunaš. Zanimljivo je gledati kako ljudi koji odustaju od bošnjaštva, ostaju i dalje muslimani, podržavaju Islamsku zajednicu i daju priloge za nju. No kada daju novce često napominju kako evo novaca, ali nemoj javno govoriti da sam musliman. U takvoj čudnoj, da ne kažemo sramotnoj situaciji Bošnjaci dočekuju novu vladu i novi saziv Sabora.
Stariji bi rekli: Takva nafaka, a što nam novi dani donose, vidjet ćemo. Sabur selamet.
Ekskluzivno PISjournal
