Dr. sc. Tarik Kulenović Plenković
PISjournal – Šta je Hrvatistanu donijela ova 2023.godina na odlasku? Zabljesnuti s pet uzastopnih koncerata Aleksandre Prljević u novembru u zagrebačkoj Areni na prvu smo skloni pomisliti kako se ništa drugo nije ni događalo ove godine.
Jesmo li zbilja toliko kratke pameti? Bila je to, htjeli ne htjeli, godina puna događaja. Zabljesnuti mahnitanjem predsjednika republike Zorana Milanovića koji je okupirao cijelu 2022.godinu svojim eskapadama, u prvi mah bi zaključili kako ni 2023.godina nije bila ništa bolja. A je. Za Hrvatsku je to ustvari bila vrlo značajna godina.
Treba priznati, staloženo vođenje države premijera Andreja Plenkovića umirilo je Hrvatsku. Od dolaska na čelo HDZ-a uspio je smiriti radikale u svojoj stranci, dovršiti i otvoriti Pelješki most koji je otvoren 2022.godine i radi, a danas nam se čini kako je oduvijek bio tu. Plenković je uveo euro kao službenu hrvatsku valutu 1.siječnja 2023.godine čime je Hrvatska postala punopravni član shengenske zone.
Plenković je uspio stabilizirati HDZ, dovršiti izgradnju i otvoriti Pelješki most, osigurati uredno isplačivanje plaća i mirovina koje jesu crkavice, no redovne su. Na prvi pogled bizarno. Isplaćuje redovno mirovine i plaće u državnom sektoru i kaj sad? No umirovljenici su važan dio glasačkog tijela Hrvatske, zbog odlaska mladih i sve značajniji. Stabilno biračko tijelo koje glasa iz interesa, a njihov interes nije zahtjevan. Redovna mirovina. Tko je u stanju to osigurati, dobija izbore. Plenkovićeva vlast to čini. Uz stabilno glasačko tijelo HDZ-a maltene im je osigurana pobjeda na izborima. Ankete o raspoloženju glasača redovno pokazuju kako Plenkovićev HDZ ima četvrtinu biračkog tijela koje mu osigurava vlast.
Ipak, nije sve samo svijetlo. Hrvatska je u deset godina izgubila i puno stanovništva. Od nekadašnjih 4.6 miliona spala je na 3.8 miliona. Gdje su svi ti ljudi? Jesu pomrli? Ne, većinom su iselili. Ostavili su raj na zemlji i otišli gdje im je bolje. Nisu otišli samo Srbi niti Bošnjaci. Odlaze i Hrvati. Većinom. Zašto? Ovo je uvijek bila zemlja gdje su ljudi odlazili na privremeni rad. No odlazili su muškarci koji bi se vratili sa nevjestom. Sad je drukčije. I dalje odlaze muškarci, no vode i svoje trudne žene da im rode djecu tamo gdje se da živjeti ljudski.
Hrvatska se napokon jasno očitovala kao vjeran saveznik i član NATO pakta. Premijer Plenković je to javno izjavio i prekinuo vrludanja predsjednika Milanovića koji je htio biti i je.en i pošten pa je obznanjivao kako smo NATO, ali nije želio biti oštar prema Rusiji jer, znate, Rusija je ipak Rusija. Protivio se i obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Oni su otišli na obuku u Njemačku a Hrvatska se vratila na začelje događaja. Milanović je napokon zašutio jer mu je netko pametan rekao kako više glasove dobija kad šuti nego kad govori. I to je znak kako se približavaju izbori. Naredna 2024. godina je, kako je zovu, superizborna godina. Izbori će se održati i u Hrvatskoj i u Rusiji i u SAD i u EU, možda i u Ukrajini.
Kažem možda, jer ukrajinski je predsjednik svjestan kako njegova strategija vodi ka ratnom porazu i bolje je za njega odugovlačiti izbore tvrdeći da ne mogu biti održani dok rat traje. Primio je ogromnu pomoć od EU i NATO, no nema nikakvih rezultata. U zemlji vlada ogromna korupcija koju spominju čak i američki saveznici, primanja četvrtine stanovništva su ispod granice siromaštva, a nakon promjena vlasti kroz tzv.Narančastu revoluciju bilo je samo oko 5% stanovništva ispod te grance. Sve usamljeniji, Zelenski nastavlja sa svojom strategijom neumjerenog optimizma koji sve manje ima uporišta u stvarnosti, više podsjećajući na euforiju kokainskog ovisnika nego na javne istupe racionalnog državnika.
Promijeni bar majicu, misle dobronamjerni promatrači, a rat se nastavlja svojom logikom. Ruska je vojska osvojila grad Marjinku i nastavlja s ofanzivom na grad Avdivku koja je nekoliko mjeseci pod intenzivnim granatiranjem. Ukrajinski vojni zapovjednik Zalužnij predviđa kako ukrajinska vojska ima mogućnost da pruža otpor još nekoliko mjeseci bez intenzivnije zapadne pomoći. U Rusiji takođe dolaze izbori i za očekivati je pojačanu aktivnost ruske vojske jer Putinu trebaju vojne pobjede kako bi premoćno pobijedio na izborima i osigurao si novi mandat.
Istovremeno, izraelski se genocid u Gazi nastavlja. Izraelska vojska je ubila u dva mjeseca preko 20 hiljada ljudi, od toga preko 8 hiljada djece, više nego što je ubijeno muškaraca u genocidu u Srebrenici. Prisiljeni smo nemoćno promatrati, dizati buku i galamu ne bi li skrenuli pažnju beščutnog svijeta, slušati nebuloze svijeta kako je za sve kriv Iran. Da nije tih prokletih Iranaca mogli bi nesmetano nastaviti ubijati ponavljajući već izlizanu mantru kako su židovi stradali u genocidu prije skoro 80 godina. Na žalost pobornika te ideologije: Možemo nekažnjeno ubijati jer su i nas jednom ubijali, nove generacije su sve više imune jer vide što ta mala antisemitska zemlja apartheida čini svaki dan. Plenković Plenković Plenković Plenković Plenković Plenković Plenković Plenković Plenković Plenković
Hrvatska kao vjerni pripadnik NATO-a plaćena je za svoju vjernost. Novi borbeni avioni, novi helikopteri i oklopna vozila dio su te plaće, popraćene povoljnim trgovačkim ugovorima i poslovima. Glasanje protiv rezolucije UN-a o humanitarnom prekidu vatre u Gazi zabetoniralo nas je kao hard core saveznike SAD, ugrožavajući tako i vitalne hrvatske nacionalne interese. Hrvatska je prvenstveno članica EU i trebali bi djelovati usklađeno s našim “matičnim brodom” a to je EU. Kao što je vojnike slala u Afganistan sa njemačkim kontigentom vojnika, trebala bi se držati i stare provjerene Kako Nijemci tako i mi. Hrvatska usvaja zakone i donosi odluke u prosjeku šest mjeseci do godine dana nakon Njemačke. I njemačka legalizacija kanabisa odraziti će se u narednom razdoblju i na Hrvatsku. To nas ne treba čuditi. Stanovništvo Hrvatske se mijenja.
Danas je normalno na ulicama Zagreba sresti ljude druge boje kože s kojima se sporazumijevamo na engleskom, jeziku čije riječi sve više ulaze i u hrvatski jezik. Na ulici možete vidjeti mladi ljubavni par, bijelca i crnkinju ili obratno. U toplicama sam imao konobaricu Ukrajinku. Pitam kako, zašto? Došla je kao izbjeglica, dugo je tu, treba joj posao. Promjene se sve više uvlače u svaku poru naših života. Prije petnestak godina sa mojom su djecom u vrtić išli mali Japanac i crnkinja. Prije desetak godina zagrebački džemat je počeo tamniti. Sve više ljudi smeđe i crne boje kože. Što je nekada bila iznimka, danas je pravilo. Meni ne smeta. Zdravi ljudi, muslimani, uredni i čisti, ionako svatko ima neku boju kože.
Nažalost, Hrvati su puno osjetljiviji na to od mene. U iracionalnom strahu kako će ih uništiti i progutati ti čudni ljudi smeđi, crni, muslimani, zanemaruju činjenicu praznih gradova, zapuštenih polja, napuštene zemlje. Zar smo se za to borili? Uvozi se radna snaga iz Nepala, sa Filipina. Vrijedni su to i uredni ljudi. Nekadašnji bazeni radne snage Bosne i Srbije su se ispraznili. I oni idu gdje im je bolje. A ti mali žuti ljudi nisu muslimani. Što u Hrvatskoj predstavlja plus.
Hrvatska sporo prihvaća novu stvarnost. Idealno bi bilo da smo svi rentijeri i da živimo od turizma i bogatih turista. No, je li to moguće? U želji da hrvatska obala bude poput francuske Azurne obale, nabijamo cijene i zanemarujemo činjenicu kako su se i Nijemci počeli žaliti kako im je Hrvatka skupa? Nijemci? Barem smo na njih mogli uvijek računati. I njihova je ekonomija u problemima, sve su češći pozivi da ostanu doma u vrijeme urlauba. Stoljećima gladna Hrvatska osokoljena novom perspektivom EU i njenih kohezijskih fondova kao da je procvjetala, barem njena vrhuška. Uništili smo industriju, raselili stanovništvo, postajemo zemlja konobara i pomoćnih radnika u ugostiteljstvu.
Zaslijepljeni novom raskoši zaboravljamo da postoji i sutra kad gazda kaže fajront. Stoga sa zebnjom iščekujem izbore koji dolaze u 2024.godini, pitajući se hoćemo li stati dok je vrijeme ili ćemo mamuzati konja dok ide, ostavljajući narednoj generaciji da raščišćava smeće koje smo joj nagomilali?
Ekskluzivno PISjournal
