PISjournal – Prvo je bila Sjeverna Koreja. Potom je došao Mijanmar. Sada je to Afganistan. Izgleda da ove tri tekuće krize u kineskom susjedstvu imaju malo toga zajedničkog. Ali za Peking one postavljaju isto pitanje:kako se nositi sa strateški važnim ali propalim državama na svojoj granici i kako će odgovor Kine oblikovati njen identitet globalne sile.
Godinama posmatrači Kine sa Zapada su tražili dokaze o tome kako će rastuća sila uvježbavati svoj uticaj na svjetskoj sceni kroz svoju umiješanost u Africi ili u odnosima sa SAD-om.Međutim način na koji se Kina odnosi na 3 susjedne države može pružiti jasniju sliku.
“Afganistan,Mijanmar i Sjeverna Koreja su testovi za Kinu kao rastuću supersilu u smislu da li Peking,u vrijeme američkog povlačenja,može ispuniti vaakum na vješt način,”izjavio je Thant Mint-U,poznati historičar iz Burme i bivši savjetnik predsjednika.
“Vidjeli smo zapadnjački pristup propalim državama koji je ukorijenjen u izborima,demokratiji i ljudskim pravima ali zapravo ne znamo šta će Kina,koja je posljednih decenija bila odlučna da izvozi svoj model razvoja,uraditi umjesto toga.”
Do sada je kineski pristup bio oprezan i konvencionalan. Što se tiče Afganistana, pozvao je međunarodnu zajednicu da “aktivno vodi” talibane.Za Mijanmar nudi ekonomski razvoj nakon što je blokirao potpunu osudu puča u Vijeću sigurnosti UN -a u martu. Što se tiče Sjeverne Koreje, dvije zemlje su se u julu obavezale na jačanje saradnje na 60. godišnjicu potpisivanja njihovog Ugovora o prijateljstvu, saradnji i uzajamnoj pomoći.
Kineski utjecaj u ove tri zemlje vrlo je različit u svojoj prirodi. Za razliku od Afganistana, s kojim Kina dijeli jako malu granicu, pogranične regije sa Sjevernom Korejom i Mjanmarom imaju dugu historiju interakcije.
Kina će pažljivo koračati u kretanju po povratku talibana
„U Mijanmaru, glavni interesi Kine osiguravaju određeni stupanj stabilnosti i vode računa da nijedna druga velika sila nije bolji prijatelj onome ko je na vlasti. Geopolitičke ambicije Pekinga, da od Mijanmara napravi most do Indijskog okeana, sekundarne su u odnosu na njegovu milenijumsku praksu upravljanja varvarskim sukobima duž njegove jugozapadne granice “, rekao je Thant Myint-U, koji je i autor knjige Skrivena historija Burme .
Yun Sun, koji vodi kineski program u thinktanku Centra Stimson, složio se s tim. Rekla je da je kineska primarna briga sigurnost granice, nakon čega slijedi potencijalna izbjeglička kriza. Na primjer, 2009. godine, smrtonosni sukob u Kokangu u Mjanmaru doveo je do toga da se čak 30.000 izbjeglica slijevalo u Kinu. “Peking će ovo pomno pratiti u narednim mjesecima ako se situacije nastave pogoršavati u tim zemljama”, rekla je Sun.
U slučaju Afganistana, Peking još uvijek raspravlja u kojoj bi mjeri trebao biti aktivno uključen u talibanski režim. “Mislim da Kina neće uspostaviti diplomatske odnose s talibanima”, rekao je prošlog mjeseca Zhu Yongbiao, direktor afganistanskog istraživačkog centra Univerziteta Lanzhou,odgovarajući na pitanje kineskog internet korisnika. “[Bar] ne kratkoročno”, dodao je on.
Kritičari kažu da će Kina već kao značajna sila prije ili kasnije naići na diplomatske dileme s Afganistanom u narednim mjesecima i godinama. “Kina je odveć “odrasla” i ljudi očekuju da će se ponašati tako. Svidjelo se to nama ili ne, njene ekonomske i političke težine prirodno će usmjeriti pravac ”, rekao je Raffaello Pantuucci, viši saradnik u školi za međunarodne studije S. Rajaratnam u Singapuru. “Ali čini se da Peking i dalje kalkuliše.”
Zasad nema znakova da će pristup Pekinga ličiti na pristup Washingtona. Ove sedmice republikanski senator Lindsey Graham rekao je da vjeruje da će se američke trupe “vratiti u Afganistan” u budućnosti. “Morat ćemo jer će prijetnja biti tako velika”, rekao je Graham za BBC.
Ako se to dogodi, moglo bi ići u korist Kini, rekla je Enze Han sa Univerziteta u Hong Kongu, rezimirajući stav Pekinga o vojnoj umiješanosti Washingtona u globalne sukobe. “Peking vjerovatno želi vidjeti ponovno zaglavljivanje Sjedinjenih Država u Afganistanu. Čak i u najgorem scenariju, iznimno je malo vjerojatno da će se Peking uključiti u Afganistan kao što su to učinile SAD.
“U slučaju Mijanmara, Covid, kao i političke krize, čine da zemlja više liči na propalu državu. Kina smatra da ne može učiniti mnogo da se to spriječi. A kad se to dogodi, radit će na pronalaženju načina da se kriza pretvori u priliku. ” kine
Jasno je da se pragmatična vanjskopolitička doktrina Pekinga neće uskoro promijeniti, a njen odgovor na događaje u ove tri propale države neizbježno će navesti komentatore u zapadnim demokracijama da donesu vlastite zaključke o tome kako će se Kina ponašati dok uspostavlja svoj novi identitet kao nezamjenjiv globalni igrač.
Ali po mišljenju Pekinga, takav pristup bi mogao biti i njegovo strateško dobro, rekao je Sun. „To je poput Igre prijestolja: režimi dolaze i odlaze, ali Kina kao njihov susjed je tu zauvijek. Ako Zapad sada želi utjecati na ove zemlje, moraju proći kroz Peking. Sve su to kineske karte u ovoj promjenjivoj dinamici sa Zapadom. ”