Yara Hawari
PISjournal – Početkom maja 2025. godine, predsjednik Mahmoud Abbas je imenovao je Husseina al-Sheikha za zamjenika predsjednika Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) i potpredsjednika Države Palestine, što je bio potez koji je šokirao mnoge Palestince.
Primjetno je da nijedna od ovih titula nije postojala prije ovog imenovanja i stvorene su predsjedničkim dekretom. U sjeni dvanaestodnevnog izraelsko-iranskog rata, nemilosrdnih ubistava civila na punktovima za distribuciju humanitarne pomoći u Gazi i kontinuiranog genocida, ova objava nije dobila mnogo pažnje, ni na domaćem ni na međunarodnom nivou.
Ipak, to predstavlja značajan razvoj događaja kojima se tiho postavljaju temelji za ono što bi moglo uslijediti.
Bez ustavnog presedana ili proceduralne legitimnosti, ove uloge skrojene po
mjeri sada stavljaju Al-Sheikha kao direktnog nasljednika Abbasa, drugog najstarijeg predsjednika na svijetu.
Iako je tajming ovog poteza bio neočekivan, on slijedi poznati obrazac rastućeg
autoritarizma i paternalizma unutar palestinskog političkog sistema.
Predvidljivo, neki u međunarodnoj zajednici javno su podržali ovaj potez, uključujući regionalne aktere poput Saudijske Arabije, UAE, Egipta i Jordana.
Zaista, izvještava se da je u ljeto 2024. godine Muhammed Bin Salman predložio Abbasu stvaranje takve pozicije. Predstavništvo EU u Palestini također je pozdravilo imenovanje, nazvavši ga “važnim korakom u reformi Palestinske samouprave”.
EU dugo tvrdi da se zalaže za reformu palestinskog političkog sistema i često
poziva na izbore, pozive koje mnogi Palestinci smatraju praznom retorikom i to
s razlogom. Naime, 2006. godine, EU je odbacila pobjedu Hamasa na izborima te na kraju sankcionirala stranku.
Gotovo dvije decenije kasnije, aplaudiranje predsjedniku koji vlada šesnaest godina nakon isteka mandata, koji je sam sebi izabrao nasljednika i kojeg palestinska javnost uveliko kritizira, samo pojačava percepciju da je posvećenost EU fasada demokratizaciji Palestinske samouprave.
Ko je Husein Al-Sheikh, izraelski čovjek u Ramallahu?
Al-Sheikh je na političkoj sceni već skoro dvije decenije i zasluženo je nepopularan.
Godine 2007. preuzeo je odgovornost koordiniranja sigurnosti s izraelskim režimom, mehanizam nametnut Sporazumom u Oslu, osmišljen da suzbije palestinski otpor i političku opoziciju prema Palestinskoj samoupravi. Al-Sheikh također nadzire i civilne poslove, koji, između ostalog, uključuju dogovaranje dozvola za kretanje, nešto što se na Zapadnoj obali uveliko smatra sredstvom korupcije.
Tokom godina, razvio je snažan odnos sa svojim izraelskim kolegama, toliko da su, prema izvještajima, 2012. godine pripadnici izraelskog sigurnosnog establišmenta pokušali izvršiti pritisak na izraelskog novinara da prekine istragu o optužbama protiv Al-Sheikha za seksualno uznemiravanje.
Još je poražavajuće kako se on doživljava politički. U nedavnom intervjuu sa Jeremy Scahillom iz Drop Site Newsa, visoki zvaničnik Hamasa, Osama Hamdan, rekao je: “Da ste ga (Al-Sheika) čuli kako govori u zatvorenoj prostoriji, osjećali biste se kao da razgovarate s izraelskim vojnikom. Ovo su riječi nekih značajnih vođa Fataha.”
Mnogi vjeruju da je Al-Sheikhovo imenovanje bila direktiva izraelskog režima upućena Abbasu – možda čak i ultimatum.
Stoga je važno povezati Al-Sheikhovo imenovanje sa širim kontekstom političkog pada na Zapadnoj obali i genocida koji se dešava u Gazi.
Palestinska samouprava je pod pritiskom stranih donatora i arapskih režima da provede političke reforme, posebno dok se pozicionira da preuzme vlast u Gazi nakon rata gdje predviđaju da neće biti Hamasa.
Umjesto da provede istinske strukturne reforme, Abbas se odlučio za rekonstrukciju svoje vlade. Pored imenovanja Al-Sheikha, to je uključivalo i izbor novog premijera, Muhammada Mustafe, prošle godine.
Do sada se čini da su ove kozmetičke promjene, uz intenziviranje obračuna s palestinskim oružanim grupama otpora, zadovoljile vanjski pritisak.
Međutim, u slučaju Izraela, djelovanje Palestinske samouprave na sjeveru Zapadne obale nije bilo dovoljno da u potpunosti dokaže njeno kontinuirano pridržavanje sporazumu. Ipak, postavljanje Al-Sheikha za Abbasovog nasljednika jača položaj Palestinske samouprave pred njenim gospodarima.
Unutrašnje gledano, to je druga priča. Javni prezir prema Palestinskoj samoupravi nastavlja rasti, posebno jer se čini da je bila nemoćna tokom proteklih 18 mjeseci genocida u Gazi. Predsjednik Abbas čak nije ni izgovorio riječ genocid kako bi opisao izraelski napad.
U međuvremenu, došlo je do gušenja protesta na Zapadnoj obali. U oktobru 2023. godine, ubrzo nakon početka genocida, snage sigurnosti Palestinske samouprave ubile su najmanje tri osobe koje su prisustvovale demonstracijama za Gazu, uključujući 12-godišnju djevojčicu. Palestinska samouprava se također široko smatra saučesnikom u etničkom čišćenju izbjegličkog kampa Jenin početkom 2025. godine.
Zaista, prije izraelske vojne operacije “Gvozdeni zid”, u kojoj je izvršena velika racija u izbjegličkim kampovima na sjeveru Zapadne obale, PA je opkolila Jenin i oduzela oružje grupama otpora.
U anketi iz decembra 2023. godine, 60% ispitanika je reklo da žele potpuno raspuštanje PA. U istoj anketi, samo 1% je reklo da žele da Al-Sheikh naslijedi Abbasa na mjestu predsjednika.
Ono što je jasno jeste da trenutno političko vodstvo i struktura ostaju na mjestu samo zahvaljujući odsustvu bilo kakvog demokratskog procesa i sprovođenju teške političke represije.
U onome što je nesumnjivo najgori trenutak u palestinskoj historiji, gdje bombe i dalje komadaju tijela u Gazi, a izraelski režim prolazi nekažnjivo, palestinski narod zaslužuje vodstvo koje ga predstavlja i obećava nastavak borbe za oslobođenje, a ne prazan spektakl političkih reformi i pažljivo odabranih nasljednika.
