Imran Khan:Pakistan je spreman da bude partner za mir u Afganistanu ali nećemo biti domaćini američkim bazama- Pakistan je spreman biti partner za mir u Afganistanu sa Sjedinjenim Državama – ali kako se američke trupe povlače, izbjeći ćemo rizik daljnjeg sukoba.

Naše zemlje imaju isti interes za tu zemlju koja dugo pati: političko rješenje, stabilnost, ekonomski razvoj i poricanje bilo kojeg utočišta za teroriste.

Protivimo se bilo kakvom vojnom preuzimanju Afganistana, što će dovesti samo do decenija građanskog rata, jer talibani ne mogu pridobiti cijelu zemlju, a opet moraju biti uključeni u bilo koju vladu da bi to uspjelo.

U prošlosti je Pakistan pogriješio birajući između zaraćenih afganistanskih strana, ali iz tog smo iskustva naučili. Nemamo svoje favorite i radit ćemo sa bilo kojom vladom koja uživa povjerenje afganistanskog naroda.

Istorija dokazuje da Afganistan nikada ne može biti pod kontrolom izvana.Naša je zemlja toliko propatila od rata u Afganistanu.

Više od 70.000 Pakistanaca je ubijeno. Iako su Sjedinjene Države dale pomoć od 20 milijardi dolara, gubici u pakistanskoj ekonomiji premašili su 150 milijardi dolara. Turizam i investicije su presušili. Nakon pridruživanja američkim naporima, Pakistan je bio meta kao saradnik, što je dovelo do terorizma protiv naše zemlje od strane Tehreek-e-Taliban Pakistana i drugih grupa. Američki napadi bespilotnim letjelicama, na koje sam upozoravao, nisu pobijedili u ratu, ali su stvorili mržnju prema Amerikancima, povećavajući redove terorističkih skupina protiv obje naše zemlje.

Iako sam godinama tvrdio da u Afganistanu ne postoji vojno rješenje, Sjedinjene Države prvi su put izvršile pritisak na Pakistan da pošalje naše trupe u poluautonomna plemenska područja koja se graniče s Afganistanom, u lažnom očekivanju da će to okončati pobunu. Nije, ali je interno raselio polovinu stanovništva plemenskih područja, milion ljudi samo u Sjevernom Waziristanu, s nanesenim milijardama dolara štete i uništenim cijelim selima.

“Kolateralna” šteta za civile u tom upadu dovela je do samoubilačkih napada na pakistansku vojsku, usmrtivši mnogo više vojnika nego što su ih Sjedinjene Države izgubile u Afganistanu i Iraku zajedno, stvarajući još više terorizma protiv nas. Samo u provinciji Hajber Pahtunhva, ubijeno je 500 pakistanskih policajaca.

U našoj zemlji ima više od 3 miliona afganistanskih izbjeglica – ako bude daljnjeg građanskog rata, umjesto političkog rješenja, bit će mnogo više izbjeglica, koje će destabilizirati i dodatno osiromašiti pogranične oblasti na našoj granici.

Većina Talibana su iz etničke grupe Paštuna – a više od polovine Paštuna živi s naše strane granice. Čak i sada ovu historijsko otvorenu granicu ograđujemo gotovo u potpunosti.

Ako bi Pakistan pristao biti domaćin američkim bazama, iz kojih će se bombardirati Afganistan, i uslijedio bi afganistanski građanski rat, Pakistan bi ponovo bio na meti osvete terorista. Jednostavno si to ne možemo priuštiti.

Već smo platili preveliku cijenu. U međuvremenu, ako Sjedinjene Države, sa najmoćnijom vojnom mašinom u istoriji, nakon 20 godina nisu mogle dobiti rat iz Afganistana, kako bi to učinila iz baza u našoj zemlji?

Interesi Pakistana i Sjedinjenih Država u Afganistanu su isti. Mi želimo pregovarački mir, a ne građanski rat. Potrebna nam je stabilnost i kraj terorizma usmjerenog na obje naše zemlje. Podržavamo sporazum kojim se čuvaju razvojni dobici postignuti u Afganistanu u protekle dvije decenije.

A mi želimo da ekonomski razvoj i povećana trgovina i povezanost u Centralnoj Aziji podignu našu ekonomiju. Svi ćemo propasti ako bude daljnjeg građanskog rata.

Zbog toga smo napravili puno diplomatskog truda da dovedemo Talibane za pregovarački stol, prvo s Amerikancima, a zatim i sa afganistanskom vladom. Znamo da će talibani, ako pokušaju proglasiti vojnu pobjedu, dovesti do beskonačnog krvoprolića. Nadamo se da će i afganistanska vlada pokazati veću fleksibilnost u pregovorima i da će prestati kriviti Pakistan, jer činimo sve što možemo osim vojne akcije.      

Izvor: Pisjournal