PISjournal– Skok inflacije u eurozoni u avgustu od 3%, na najviši nivo u posljednjih deset godina, povećao je pritisak na Evropsku centralnu banku (ECB) da prekine izuzetno labavu monetarnu politiku uvedenu radi oporavka ekonomije od posljedica pandemije COVID-19. Ipak, ECB, kao i većina ekonomista, zasad ocjenjuje da rastu cijena doprinose jednokratni faktori povezani s pandemijom i predviđa da će inflacija pasti ispod ciljanog nivoa, pišu svjetski mediji. Inflacija
Test nove strategije ECB-a
Podstaknut nedavnim ekonomskim oporavkom u Evropskoj uniji, indeks potrošačkih cijena u avgustu je, na godišnjem nivou, skočio za 3%, dok je u julu rast cijena bio 2,2%, na što ukazuje The Financial Times.
Potrošačke cijene nisu rasle tako brzo u 19 zemalja eurozone od novembra 2011. godine, kada je ECB podigla referentne kamatne stope, navodi britanski list, ističući da je avgustovska inflacija premašila očekivanja većine ekonomista.
Rast inflacije u eurozoni na najviši nivo u skoro posljednjih deset godina, prema ocjeni The Financial Times-a, povećava pritisak na Evropsku centralnu banku da uspori tempo kupovine obveznica prema vanrednom programu vrijednom 1.850 milijardi eura uvedenom za oporavak od pandemijske krize.
Većina ekonomista očekuje da će inflacija biti smanjena sljedeće godine, nakon što prestanu posljedice privremenih faktora povezanih s pandemijom i mjerama zatvaranja, ali posljednji skok cijena i dalje daje municiju konzervativnijoj struji u ECB-u za koju se očekuje da će na sastanku sljedeće nedelje tražiti usporavanje kupovine obveznica.
Inflacija raste u mnogim zemljama dok se svjetska ekonomija oporavlja od pandemije, povećavajući pritisak na centralne banke da počnu da smanjuju monetarne podsticaje koje su uvele prošle godine, ukazuje The Financial Times, dodajući da je u SAD, gdje je inflacija preko 5%, predsjednik Federalnih rezervi Džej Pauel (Jay Powell) rekao prošle nedjelje da će ove godine početi smanjenje kupovine obveznica.
Brži rast inflacije od očekivanog, ocjenjuje list, takođe predstavlja rani test za novu strategiju ECB-a predstavljenu u julu kada je blago podigla ciljanu inflaciju na 2% i poručila da je spremna da toleriše umjereno i prolazno prekoračenje te mete.
Dugoročna očekivanja
Iako najveći skok inflacije u eurozoni u posljednjih 10 godina donosi glavobolju, ECB tvrdi da mnoštvo jednokratnih faktora, uključujući uska grla u proizvodnji povezana s otvaranjem ekonomija poslije zatvaranja usljed pandemije COVID-19, u najvećoj mjeri doprinosi rastu inflacije, navodi Reuters.
Na tržištima se očekuje da će inflacija dugoročno biti znatno ispod 2%, iako su ove godine ta očekivanja stalno rasla. Kreatori politike ECB-a također predviđaju da će inflacija u godinama koje dolaze biti daleko ispod cilja banke, pa su čak prošlog mjeseca i pojačali svoju posvećenost izuzetno labavoj monetarnoj politici da bi održali pritisak cijene.
Glavni ekonomista ECB-a Filip Lejn (Philip Lane) rekao je prošle nedjelje za Reuters da inflatorna iznenađenja i dalje ne osporavaju stavove o privremenoj prirodi pritisaka na cijene jer je rast plata, što je neophodan činilac trajne inflacije, ostao slab.
Mada kreatori politike ECB priznaju da su potcijenili kratkoročne pritiske na cijene, oni i dalje ukazuju na niže bazne inflacije kao osnovu za labavu politiku.
Bazna inflacija, međutim, takođe je porasla u avgustu. Inflacija, ne računajući nestabilne cijene hrane i goriva porasla je na 1,6% sa 0,9%, dok je još uža mjera rasta cijena, koja isključuje alkohol i duhan, porasla na 1,6% sa 0,7%.
Tržišta su ravnodušno primila vijest o skoku inflacije s rastom vrijednosti berzanskih indeksa, što sugeriše da je narativ i privremenoj inflaciji i nastavku labave politike ECB-a u godinama koje dolaze i dalje u fokusu, navodi Reuters, uz ocjenu da su podaci ipak neugodni za ECB.
Privremeni faktori
Povećanje inflacije je bilo tako veliko dijelom i zato što su neke cijene bile mnogo niže prije godinu dana zbog jednokratnih faktora povezanih s pandemijom COVID-19, ističe Associated Press.
Cijene nafte, poslije pada prije godinu u vrijeme najdublje pandemijske recesije, doprinijele su povećanju troškova energije za 15,4%. Posljednji podaci, također, odražavaju druge prolazne činioce, poput pomjeranja početka ljetnje rasprodaje u Francuskoj i Italiji i isteka njemačkih poreskih olakšica za kupovinu u maloprodaji.
Ekonomisti su naveli niz dodatnih razloga za nedavno povećanje cijena u Evropi, ukazuje AP. Neki hoteli i turističke kompanije povećali su cijene poslije kraja pandemijskih zatvaranja, dok su prekidi u lancu snabdijevanja i više cijene sirovina podigli cijene proizvođača kako je rasla ekonomska aktivnost.
Pitanje inflacije, ipak, ističe AP, dobija svjetsku pažnju, posebno pošto je američka potrošačka inflacija u julu dosegla 5,4%. Međunarodni monetarni fond kaže da smatra da će se inflacija sljedeće godine u većini zemalja vratiti na nivo prije pandemije, ali dodaje da postoji velika neizvjesnost oko toga, zbog čega je upozorio centralne banke da će možda morati da preduzmu mjere ako povećanje cijena bude trajnije.
Budući da su mnogi faktori privremeni, ekonomisti ne očekuju da će ECB pokušati da je suzbije smanjenjem programa podsticaja ili povećanjem kamatnih stopa. Posljednja projekcija ECB izdata u junu predviđa da će inflacija ove godine dostići 1,9%, a da će sljedeće godine pasti na 1,5%.
Globalni problem
Poslije najnovijeg evropskog inflatornog iznenađenja, možda je vrijeme za globalni odgovor na globalni problem, ocjenjuje The Wall Street Journal u uredničkom komentaru.
Kao i u SAD i Velikoj Britaniji i u Evropskoj uniji se iznose uobičajeni argumenti da je visoka inflacija prolaznog karaktera, ali će, navode urednici konzervativnog američkog lista, ako se pokaže da je inflacija uporna, predsjednica ECB-a Kristin Lagard (Christine Lagarde) morati da odustane od izuzetno labave politike koja uključuje program kvantitativnog popuštanja kupovinom obveznica koji je postao glavno oruđe ECB-a za smanjenje troškova zaduživanja država.
Vijest objavljena u utorak, 31. avgusta, o skoku cijena u eurozoni podvlači da je trenutni nalet inflacije globalna stvar, ocjenjuje konzervativni The Wall Street Journal, dodajući da monetarne vlasti sve češće to koriste kao izgovor da zadrže trenutnu politiku i da niko ne želi da raspravlja kada bi centralne banke trebalo da počnu koordinirani izlazak kriznih mjera uvedenih zbog korona virusa. Umjesto toga, svi to odlažu iz straha da ne budu prvi ili se pretvaraju da počinju da stežu monetarnu politiku iako to ne čine i za očekivati je da će Lagard takođe pokušati da prebaci vruć krompir globalnog monetarnog liderstva, pišu urednici The Wall Street Journal-a, dodajući da su se nadali da će taj impuls biti prolazan, ali da se pokazao kao previše ušančen.
