PISjournal – Nakon što je Washington pokrenuo novu propagandnu kampanju protiv iranske avio-industrije, koju predvodi američki ministar finansija Scott Bessent, a koji je u srijedu pozvao sve zemlje da obustave letove i aerodromske usluge za iranske putničke avione, početni potez Iraka da otkaže letove prema Iranu i iz njega izazvao je val nezadovoljstva u zemlji, kako među građanima, tako i među političkim elitama i političarima.
U iznenađujućem potezu, Međunarodni aerodrom Nedžef objavio je da od petka, 25. septembra, do daljnjeg obustavlja sve dolazne i odlazne letove prema Iranu i iz Irana, pozivajući se na „zvanične direktive nadležnih institucija“.
Još ranije, nakon odluke o obustavi letova na Međunarodnom aerodromu u Bagdadu, svi dolasci i odlasci prema Iranu obustavljeni su i na aerodromima u Erbilu i Sulejmaniji.
Bliske političke veze, geografska blizina, vjerska povezanost i neraskidive historijske i kulturne veze, široka ekonomska saradnja, kao i intenzivna prekogranična razmjena i veliki broj putnika, sve su to faktori koji su izazvali iznenađenje zbog brzog i otvorenog priklanjanja iračkih vlasti zračnoj blokadi. To je izazvalo brojne reakcije u Bagdadu i šiitskim svetim gradovima, posebno u Nedžefu.
Posljedice ovog poteza mogu se sagledati na dva nivoa: kroz simboličku i političku poruku, te kroz ekonomski pritisak, koji je i glavni cilj američkog Ministarstva finansija. Ove dvije dimenzije, međutim, nisu na isti način uticale na odnose između dvije zemlje.
Finansijski i ekonomski aspekt obustave letova
Kada je riječ o finansijskim i ekonomskim posljedicama ove odluke, treba napomenuti da, prema zvaničnim podacima, više od 60 posto dolaznih i odlaznih letova Irana odvija se prema Iraku ili iz njega, što predstavlja značajan udio. Prema riječima Hormatullaha Rafeeja, predsjednika Sindikata iranskih turističkih i putničkih agencija, trenutno se iz Irana prema Iraku godišnje obavi više od tri miliona letova, ne računajući letove tokom Erbeina. Iz Iraka prema Iranu godišnje se obavi oko 3,5 miliona letova.
Iako otkazivanje tako velikog broja letova predstavlja težak udarac avio-industriji obje zemlje, stvarnost je da se najveći i najvažniji dio trgovine između Irana i Iraka odvija kopnenim putem. Zbog toga obustava letova ne utiče značajno na njihove široke ekonomske i trgovinske odnose. Bilateralna trgovinska razmjena premašila je 10 milijardi dolara u 2025. godini, pri čemu najveći dio čini iranski izvoz u Irak, uključujući prehrambene proizvode, energiju, robu široke potrošnje i usluge.
Ipak, ukoliko obustava letova potraje, sigurno će nanijeti gubitke vjerskom i medicinskom turizmu, kao i hotelskoj industriji, posebno na iračkoj strani. Putnici koji u Irak dolaze avionom uglavnom odsjedaju u hotelima, za razliku od hodočasnika s nižim primanjima koji za posjetu svetim mjestima biraju kopnene i željezničke pravce.
Simbolički aspekt te politički i propagandni efekti
Kada je, međutim, riječ o simboličkom aspektu te političkim i propagandnim posljedicama, ovaj ishitreni i nepromišljeni potez vlade premijera Alija al-Zaydija, kojim je objavljeno svrstavanje uz nezakoniti embargo na iransku avio-industriju, izazvao je ozbiljne posljedice.
Ova odluka nije samo suprotna tradicionalnom pristupu Iraka da održava ravnotežu između američkih pritisaka i vlastitih nacionalnih interesa u odnosima s Iranom, već se može tumačiti i kao znak popuštanja pred američkim pritiscima, što otvara pitanje slabosti iračkog nacionalnog suvereniteta.
U tom kontekstu, irački političari i političke grupe, među kojima su bivši premijer Adel Abdul-Mahdi, Faleh al-Khazali iz Brigade Sayyid al-Shuhada, Hadi al-Amiri, čija organizacija Badr među svojim članovima ima ministra saobraćaja Wahhaba Salmana Mohammeda al-Hasanija, zvaničnika koji nadgleda sektor avijacije, zatim šeik Akram al-Kaabi, generalni sekretar pokreta al-Nujaba, te Hussein al-Mousawi, zamjenik generalnog sekretara tog pokreta zadužen za odnose s medijima, otvoreno su odluku nazvali greškom, odricanjem od nacionalnog suvereniteta i pokoravanjem američkom diktatu.
Oni su istakli da je Iran stajao uz Irak u ključnim trenucima, omogućavao siguran prolaz iračke nafte kroz Hormuški moreuz, isporučivao gas iračkim elektranama i držao granice otvorenim za trgovinu i podršku u oblasti sigurnosti i odbrane. Prema njihovom stavu, pravi odgovor na takvu solidarnost nije pridruživanje embargu, već iskazivanje zahvalnosti i očuvanje strateških odnosa s Islamskom Republikom Iran.
Osim toga, prijetnje organizovanjem protesta i sjedenja na aerodromima, kao i upozorenja na ekonomske i društvene posljedice odluke, ukazuju na to da bi obustava letova mogla postati nova tačka unutrašnjih tenzija u Iraku i dodatno pojačati nezadovoljstvo radom vlade Alija al-Zaydija.
Zbog toga odluka Bagdada otvara pitanje nezavisnosti u donošenju odluka u zemlji. To pitanje, ukoliko vlada nastavi provoditi embargo protiv Irana, moglo bi poprimiti još šire razmjere. Ako obustava letova izazove ozbiljne probleme u putovanju pacijenata, studenata i hodočasnika, pritisak javnosti na vladu da pronađe rješenje mogao bi dodatno rasti.
Ista zabrinutost, izazvana razmjerama reakcija javnosti, navela je vladu Alija al-Zaydija da ublaži ton i pokuša smiriti javnost, najavivši da će u pregovorima s Washingtonom tražiti izuzeće. To predstavlja blaži stav u odnosu na početnu reakciju Bagdada na američke sankcije.
Stvarnost je da se odnosi Teherana i Bagdada ne mogu posmatrati samo kroz okvir formalnih odnosa između vlada. Vjerske i historijske veze, ogroman broj ljudi koji svakodnevno putuju između dvije zemlje, prisustvo iračkih studenata u Iranu, vjerski turizam, medicinska putovanja i prekogranična trgovina stvorili su široku mrežu povezanosti koju nijedna administrativna odluka o obustavi letova ne može prekinuti.
Irački ambasador u Teheranu također je, nakon izbijanja krize, naglasio da su veze između dvije zemlje duboke i da ovaj privremeni prekid ne bi trebao uticati na bilateralne odnose.
Dok Washington nastoji povećati cijenu saradnje s Teheranom za strane kompanije i aerodrome kroz sankcioniranje iranske avio-industrije, iskustvo Iraka posljednjih dana pokazalo je da provođenje takve politike u zemlji poput Iraka može imati direktne političke posljedice po vladu koja je provodi.
Amerikanci možda mogu natjerati druge zemlje da zabrane pružanje usluga iranskim aviokompanijama prijetnjama sekundarnim sankcijama, ali takav pritisak nužno ne znači da će takva politika u iračkom društvu i političkom sistemu proći bez posljedica.
Sjedinjene Države se u ovom slučaju suočavaju sa zemljom kojoj Iran nije samo trgovinski partner ili destinacija za putovanja. Iran je susjed s kojim Irak dijeli dugu granicu i duboku mrežu historijskih, vjerskih i društvenih veza.
Ekskluzivno PISjournal
