PISjournal – Duh antičke trgovine vraća se u tijelo regiona u novom svijetu. Zapadna Azija, region čije se ime uglavnom vezuje za sigurnosne i političke sporazume, ovih dana svjedoči određenom stepenu trgovinske saradnje uz postojeće geopolitičke i političke interakcije.
Ovakva sigurnosna i trgovinska saradnja među državama regiona jasno se ogleda u nedavnoj posjeti turskog šefa diplomatije Hakan Fidana Iranu – posjeti tokom koje su dvije strane razgovarale o temama od zajedničkog interesa u oblastima trgovine i sigurnosti i najavile nastavak usklađivanja svojih zajedničkih interesa.
Od Sirije do izraelskog režima
Za Tursku i Iran postoje zajednički interesi i u Siriji i na okupiranim palestinskim teritorijama.Na sastanku u Teheranu, ministri vanjskih poslova Turske i Irana naglasili su nužnost uspostavljanja stabilnosti u Siriji. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Aragči poručio je tokom razgovora sa svojim turskim kolegom da su stabilnost i sigurnost Sirije direktno vezani za očuvanje njenog teritorijalnog integriteta, a najveću prijetnju tome predstavljaju aktivnosti izraelskog režima.
Ovakvo naglašavanje dolazi u trenutku kada analitičari ističu da su nedavne aktivnosti Izraela u Siriji pojačale zabrinutosti Ankare u vezi sa budućnošću Abu Muhammada al-Džulanija i njegovog okruženja. Čini se da Ankara nastoji uspostaviti bližu saradnju s Teheranom kako bi obuzdala rastuću nestabilnost na svom južnom susjedstvu. Neki stručnjaci smatraju da je turski ministar tokom ove posjete nastojao uspostaviti novi sigurnosni okvir s Iranom po pitanju Sirije kako bi osigurao podršku Teherana.
Korijeni ove zabrinutosti sežu godinama unazad. Prije nego što je vlast u Siriji ostala u rukama vlade Bašara al-Asada, Turska se prvenstveno suočavala s dva velika izazova: kurdskim pitanjem i povratkom izbjeglica. Iako je uspon grupa naklonjenih Ankari u Damasku isprva ulijevao nadu u ostvarenje turskih interesa, jednogodišnja vladavina al-Džulanija nije donijela stabilnost.
Naprotiv, eskalirajući sukobi dodatno su udaljili izglede za mir i očuvanje teritorijalne cjelovitosti Sirije. Ovaj trend nestabilnosti, dodatno potaknut izraelskim djelovanjem, znatno je produbio zabrinutost Ankare. Iranski šef diplomatije je na konferenciji za novinare u ovom kontekstu poručio kako je dužnost svih zemalja regiona da se suprotstave izraelskoj agresiji i ekspanzionizmu u Siriji, Libanu i šire.
Zajednički neprijatelj u Tel Avivu
Ključni faktor je ponovljena agresija izraelskog režima prema državama širom regiona, koja je sada zahvatila i Katar, ključnog saveznika Turske, uz Palestince. Ova eskalacija vidljivo je uznemirila zvaničnike u Ankari. Postaje sve jasnije da se Turska i Iran nalaze na istoj strani kada je riječ o zajedničkom protivniku u Izraelu, što čini bližu koordinaciju Ankare i Teherana u suprotstavljanju potezima Tel Aviva nužnom za obje države.
Tokom razgovora u Teheranu, Fidan je naglasio ovu regionalnu sigurnosnu usklađenost, rekavši da i Iran i Turska „smatraju Izrael najvećom prijetnjom stabilnosti na Bliskom istoku“. Turski diplomata je dodatno istaknuo podršku Ankare Teheranu u nuklearnim pregovorima i pozvao na ukidanje „nepravednih“ sankcija.
Pored ovog zajedničkog izazova, veliki geopolitički pomaci dodatno povećavaju strateški značaj odnosa Teheran-Ankara. Kako se međunarodni poredak postepeno kreće prema multipolarnosti, a regionalni akteri preuzimaju veće uloge u upravljanju krizama, i Iran i Turska nastoje učvrstiti svoje pozicije unutar nove sigurnosne arhitekture, s posebnom pažnjom na svog zajedničkog rivala.
Dodatnu dimenziju ovim dešavanjima daje gotovo istovremena posjeta saudijskog zamjenika ministra vanjskih poslova Teheranu. Uprkos zvaničnoj šutnji s obje strane o eventualnoj povezanosti ovih diplomatskih posjeta, njihovo tempiranje široko se tumači kao signal. Sugeriše da tri ključne regionalne sile istovremeno djeluju, ujedinjene zajedničkom zabrinutošću zbog geopolitičkih prijetnji koje izraelski režim predstavlja regionalnoj sigurnosti.
Zajednička iransko-turska željeznica
U razgovorima s turskim kolegom, iranski ministar vanjskih poslova dotakao se i željezničke saradnje. Neki mediji izvještavaju da je tokom Fidanove posjete Teheranu iznesen prijedlog za povezivanje Irana sjevernom željezničkom rutom, koja se oslanja na završetak pruge Marand-Češmeh Soraja. Nakon prelaska Češmeh Soraje, iranski vozovi ulaze u grad Kars, a odatle na sjevernu željezničku mrežu Turske, pa dalje ka Evropi.
Ova ruta ima dva glavna cilja: dovršavanje turske istok-zapad ose i osiguravanje istočno-zapadnog tranzitnog koridora za Iran. Indijska kompanija Keshan Information Technology Investment Company, aktivna u sektoru željezničkog transporta, navela je u svojoj procjeni mogućnosti željezničke saradnje da je predložena nova pruga zajednički projekat historijskih razmjera, koji djeluje kao strateška kapija između dvaju prostranih područja. U Iranu je zvanično poznata kao tranzitna pruga Marand-Češmeh Soraja i protezat će se do regiona Aralık u Turskoj.
Prema izvještajima, ova će pruga biti duga oko 200 kilometara. Iranski zvaničnici procjenjuju ukupne troškove na oko 1,6 milijardi dolara i predviđaju da će projekat biti završen za samo tri do četiri godine. Obojica ministara vanjskih poslova također su naglasila značaj ove nove željezničke veze.
Trenutno ima malo kapaciteta na željezničkoj vezi između Irana i Turske. Na postojećoj ruti pruga se prekida kod jezera Van, a vagoni se moraju prevoziti preko jezera trajektima ili sličnim plovilima. Put se potom nastavlja relativno starom i sporom južnom prugom u Turskoj. Štaviše, u svojim razvojnim planovima Turska se više fokusirala na razvoj sjeverne pruge nego na trenutnu južnu osu.
Ogromni trgovinski potencijal
Jedan značajan aspekt koji je decenijama uglavnom bio zanemaren u odnosima Turske i Irana jeste ogroman trgovinski potencijal između dvije države. U intervjuu za dnevni list Iran, iranski ambasador u Ankari Mohammad Hasan Habibolahzade predstavio je jasnu sliku rasta bilateralne trgovine. On je istakao porast obima trgovine od 65 posto prošle godine, kada je dostigla oko 19,4 milijarde dolara, opisujući taj podatak kao jasan pokazatelj potrebe i kontinuiteta geopolitičke saradnje Teherana i Ankare.
Dodao je da su u proteklim godinama Teheran i Ankara uložili maksimalan napor da prošire trgovinske i ekonomske odnose. Mreža od 13 zajedničkih tehničkih komiteta između različitih ministarstava – koja pokriva oblasti poput transporta, carina, energetike, obrazovanja, kulture, sigurnosti, graničnih pitanja, poljoprivrede, trgovine, zdravstva, industrije i tehnologije – predstavlja osnovni okvir za koordinaciju saradnje i redovno pruža operativna rješenja.
Uz to, „Zajednička ekonomska komisija“ jedan je od najaktivnijih mehanizama u bilateralnim ekonomskim odnosima, a bavi se širokim spektrom sporazuma u oblastima bankarstva, investicija, tranzita, energetike, trgovine, turizma i carina.
Energetska saradnja
Prema mišljenju stručnjaka, odnosi Teherana i Ankare u sektoru energije predstavljaju kombinaciju održive saradnje i novih prilika, pri čemu je Iran stabilan snabdjevač Turske gasom i drugim ugljikovodicima. U očima Teherana Ankara nije rival, već strateški partner u sektoru energetike, a saradnja s njom može osigurati i unaprijediti energetsku sigurnost regiona te ojačati poziciju obje zemlje.
Aragči je naglasio da je Iran spreman produžiti ugovor o isporuci gasa Turskoj potpisan prije gotovo tri decenije, kao i unaprijediti međusobnu energetsku saradnju s Ankarom.
Rekao je: „Iran je pouzdan snabdjevač energijom za Tursku i spremni smo produžiti ugovor o gasu, ali i razvijati saradnju u energetskom sektoru.“
Prema riječima iranskog šefa diplomatije, Iran i Turska imaju potencijal za punu saradnju posebno u sektorima trgovine i ekonomije, te obje države treba da preduzmu korake za popunjavanje postojećih praznina i uklanjanje barijera u trgovini i investicijama. Postojeći ugovor o godišnjoj isporuci 10 milijardi kubnih metara iranskog gasa Turskoj ističe u novembru 2026. godine, a dvije države trenutno pregovaraju o novom ugovoru.
Ekskluzivno PISjournal –
