PISjournal – Dok američki predsjednik Donald Trump pokušava na sve načine koji su mu na raspolaganju da natjera Iran da sjede za pregovarački sto uz pretjerane uslove koristeći kampanju maksimalnog pritiska, s druge strane, Teheran koristi kapacitete proširenja odnosa s Rusijom i Kinom koji su dva rivala SAD kako bi neutralizirao agresivni pristup Bijele kuće.
Zbog toga je nedavno potpisan važan nuklearni sporazum između Kine, Irana i Rusije koji se smatra značajnim diplomatskim manevrom iranskog vanjskopolitičkog aparata protiv zapadnih političkih poteza.
Sporazum je potpisan tokom sastanka zamjenika ministara vanjskih poslova triju zemalja u Pekingu u prošli petak, gdje su trojica diplomata razgovarali o najnovijim dešavanjima u slučaju iranskog nuklearnog razvoja i ukidanju sankcija Islamskoj Republici Iran.
U završnoj riječi, tri zemlje su osudile antiiranske sankcije koje je uveo Zapad, dodajući da bi se strane trebale obavezati da će se fokusirati na osnovni uzrok trenutne situacije i odustati od sankcija, pritisaka i pribjegavanja sili i prijetnjama.
Tri zemlje su naglasile važnost Rezolucije 2231 Vijeća sigurnosti UN-a, uključujući i rokove sadržane u njoj, i pozvale relevantne strane da se uzdrže od bilo kakve eskalacijske akcije kako bi se stvorila atmosfera i uslovi za diplomatske napore.
Kina i Rusija pozdravile su stav Irana da je njegov nuklearni program isključivo u miroljubive svrhe, a ne za proizvodnju nuklearnog oružja. Oni su također podržali politiku Teherana o nastavku saradnje s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA) i naglasili potrebu da se u potpunosti poštuje pravo Irana, kao države potpisnice Ugovora o neširenju (NPT), na miroljubivo korištenje nuklearne energije. U drugom dijelu sporazuma, tri zemlje su naglasile potrebu da se sve zemlje uzdrže od bilo kakve akcije koja bi narušila tehnički, nepristrasan i objektivan rad IAEA.
Ovaj sastanak održan je u vrijeme kada su posljednjih mjeseci Washington i njegovi evropski saveznici još jednom iznijeli svoje uobičajene tvrdnje protiv iranskog nuklearnog programa, navodeći da je Teheran proširio svoje nuklearne aktivnosti van nadzora agencije.
Tri zemlje Britanija, Francuska i Njemačka zaprijetile su da su spremne da aktiviraju “mehanizam Snapback” kojim bi ponovo uveli sankcije Iranu ako bude potrebno.
Ove optužbe se iznose dok je IAEA u svojim tromjesečnim izvještajima više puta priznavala da je iranski nuklearni program miroljubiv i potvrdila da je Teheran ispunio svoje obaveze iz nuklearnog sporazuma iz 2015., službeno nazvanog Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA). Za razliku od Zapada, Rusija i Kina su uvijek podržavale miroljubivi nuklearni program Irana i naglašavale miroljubivu prirodu iranskih aktivnosti na sastanku u Pekingu kako bi oduzeli bilo kakve izgovore Washingtonu i Evropi.
Važno je napomenuti da je evropska trojka namjeravala zaobići Rusiju i Kinu novom pregovaračkom formulom 3+1 i isključiti ih iz pregovaračkog procesa, ali je ovaj sastanak pokazao da će dvije nuklearne sile koje su stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, podržati Islamsku Republiku pred političkim pritiskom Zapada i neće dozvoliti da se izgradi konsenzus protiv Irana u UN.
Lekcija iz diplomatije za Trumpa
Iranski vrhovni vođa Sejjid Ali Hamenei i drugi iranski zvaničnici su u više navrata tvrdili da se neće povinovati maltretiranju Washingtona i da neće pregovarati pod pritiskom.
Trump je nedavno uputio pismo vrhovnom vođi preko UAE, u kojem se, prema njegovim riječima, detaljno navode sve opcije na stolu, uključujući diplomatske, pa čak i vojne, za suprotstavljanje iranskom nuklearnom programu. Stoga, u ovim okolnostima, održavanje trilateralnog sastanka u Pekingu nosi jasne poruke za Bijelu kuću.
Kina i Rusija su potpisivanjem nedavnog sporazuma pokazale Zapadu šta je prava diplomatija i ,zapravo, podsjetile Trumpa da su diplomatske, političke interakcije i dijalog na principu međusobnog poštovanja jedine praktične i valjane opcije u tom pogledu.
Kada je započeo s predsjedavanjem. Trump se pretvarao da pregovara s Iranom, ali je u praksi, uvođenjem novih sankcija i prijetnjama napadom na nuklearna postrojenja, pokazao da ne vjeruje u diplomatski put i uglavnom sanja o diplomatskoj predaji Irana.
Također, naglasak u Pekinškom sporazumu o potrebi poštovanja međunarodnog prava i suvereniteta zemalja ukazuje na protivljenje agresivnoj i jednostranoj politici SAD-a i da se u svakom dijalogu moraju garantovati prava iranskog naroda, inače će svi pokušaji samo doživjeti neuspjeh.
Važna je i eksplicitna podrška Rusije i Kine ovoj poziciji, jer ove dvije zemlje mogu pomoći u smanjenju uticaja američkih sankcija povećanjem ekonomske i tehničke saradnje sa Iranom. Posebno Kina, kao najveći trgovinski partner Irana, igra važnu ulogu u održavanju finansijskih i trgovinskih tokova, što ukazuje da se proširenjem zapadnih sankcija neće ništa postići.
Činjenica da mnoge zemlje ne podržavaju sankcije protiv Irana pokazuje da su politika maksimalnog pritiska i nastojanje da se Teheran izolira u velikoj mjeri propali i da nastavak ovakve situacije neće osigurati zahtjeve Washingtona.
Osim toga, održavanje sastanka u Pekingu neposredno nakon zajedničkih pomorskih vježbi Irana, Rusije i Kine u strateškoj regiji Perzijskog zaljeva, od Hormuškog tjesnaca i Omanskog mora do Malačkog tjesnaca, zauzvrat je podsjetilo na strateško partnerstvo triju zemalja, prema kojem Rusija i Kina vojnu prijetnju Iranu vide kao prijetnju međunarodnoj sigurnosti i prijetnju globalnom tranzicijskom sistemu.
Dakle, održavanje pomorskih vježbi i sastanak u Pekingu ukazuju na političko i vojno savezništvo ove tri važne i moćne zemlje kako bi se suprotstavili hegemoniji i ekscesima Zapada predvođenog SAD-om.
Utjecaj sastanka u Pekingu na Trumpov prijeteći pristup
Jaafar Ghanadbashi, iranski stručnjak za zapadnoazijska pitanja, pričao je za medije o uticaju trilateralne alijanse na Trumpov pristup, rekavši da je taj sastanak u Pekingu prenio Zapadu važnu poruku o iranskom nuklearnom slučaju, sugerirajući da Iran ne samo da nije izolovan, već i da stoji uz svjetske sile i da ima velike političke kapacitete.Svojom podrškom Kina i Rusija su pokazale da žele jak Iran.
Ghanadbashi je dodao da su Moskva i Peking protiv unilateralizma Washingtona. Zato očigledno podržavaju Iran. Na sastanku u petak, tri sile su zauzele zajedničke stavove o mnogim globalnim pitanjima, posebno o iranskom nuklearnom slučaju. Ova konvergencija je na najvišem nivou i ukazuje na to da oni grade odvraćanje od bilo kakvih američkih prijetnji nuklearnim objektima Irana. Sastanak je prenio poruku da je Zapad daleko od toga da je sposoban izbaciti Iran iz političkih jednadžbi i da Iran ima podršku sila koje stoje uz njega u suočavanju sa zapadnim ekscesima. Zapravo, na sastanku u Pekingu među ovim zemljama se pojavila neka vrsta sinergije, pokazujući njihovu moć u odnosu na Zapad.
Ekskluzivno PISjournal
