PISjournal – U današnjim ratovima pobjeda se ne postiže samo uništavanjem tenkova, borbenih aviona ili ratnih brodova. Naprotiv, jedna strana stječe prednost kada uspije poremetiti ciklus proizvodnje borbene moći neprijatelja.
Taj ciklus počinje od zapovjednih mjesta, prolazi kroz obavještajne i radarske mreže, dolazi do skladišta goriva i streljiva u bazama zračnog transporta te centara za popravak i održavanje, a na kraju završava u operativnim jedinicama. Ako se taj lanac paralizira, čak će i najnaprednija vojska na svijetu ostati bez sposobnosti za izvođenje velikih vojnih operacija.
Uzimajući to u obzir, službena priopćenja iranskih oružanih snaga sugeriraju da je u obnovljenim sukobima između Irana i Sjedinjenih Američkih Država posljednjih dana odabir ciljeva izvršen na temelju njihove operativne funkcije, a ne samo njihove političke ili propagandne vrijednosti.
Drugim riječima, umjesto napada na bilo koju vojnu bazu, Iran je odabrao one od kojih svaka predstavlja jednu kariku u američkom lancu zapovijedanja, obavještajnog djelovanja i logistike.
Na primjer, zrakoplovna baza Prince Hussein u Jordanu nije samo vojna baza, nego je i jedno od glavnih središta za obavještajne aktivnosti, izviđanje i upravljanje bespilotnim letjelicama koje djeluju iznad Sirije, Iraka i zapadnih granica Irana. Napad na ovu bazu zapravo znači zasljepljivanje američkog obavještajnog oka.
Osim toga, u Kuvajtu je odabir mjesta napada bio potpuno namjeran. Zrakoplovna baza Ali Salem predstavlja središte za opskrbu gorivom, ljudstvom, streljivom i opremom za Irak i druge američke baze u regiji te funkcionira kao logističko čvorište američke vojske.
Također, zrakoplovna baza Ahmed al-Jaber u Kuvajtu domaćin je borbenim avionima, zrakoplovima za dopunu gorivom u zraku i letjelicama za zračnu potporu, zbog čega je ta baza ključna za održavanje američkih zračnih operacija. Prema priopćenjima Iranske revolucionarne garde (IRGC), iranski projektili pogodili su ove objekte, oštetivši dijelove njihovih odbrambenih sistema, skladišta goriva i radarsku opremu.
U Bahreinu, gađanje lokacija povezanih s američkom Petom flotom i njezinom mrežom pomorskog zapovijedanja ukazuje na nastojanje da se izvrši pritisak na središte koje upravlja američkim pomorskim operacijama u Perzijskom zaljevu. To je upravo centar odgovoran za koordinaciju ratnih brodova, borbenih plovila, sistema nadzora i zaštite pomorskih prometnih pravaca.
Istodobno, napadi na radarske sisteme i sisteme ranog upozorenja u Omanu sugeriraju da Iran ne nastoji samo uništiti vojnu opremu; njegov je cilj umanjiti neprijateljsku obavještajnu svijest i vrijeme reakcije.
No ono što ovu operaciju strateški izdvaja jest usmjerenost na gađanje mreže, a ne pojedinačnih dijelova vojne opreme. U američkoj vojnoj doktrini borbena moć ne ovisi isključivo o borbenim avionima, ratnim brodovima ili projektilima, nego o međusobno povezanoj mreži zapovijedanja, kontrole, komunikacija, računala, obavještajnih službi, nadzora, izviđanja, sistema ranog upozorenja, skladišta streljiva, logistike goriva i tehničke potpore. Ako se ta mreža poremeti, čak ni velika količina neoštećene vojne opreme neće jamčiti održavanje vojnih operacija.
Stoga obrazac aktualnih iranskih napada sugerira da Teheran gađa američku operativnu mrežu, a ne samo nekoliko vojnih baza. Istodobni odabir obavještajnih središta u Jordanu, logističkog centra u Kuvajtu, pomorskog zapovjedništva u Bahreinu i sistema ranog upozorenja u Omanu pokazuje da je glavni cilj poremetiti cjelokupni američki operativni ciklus u regiji.
Još jedno važno pitanje jest činjenica da je takvu vojnu infrastrukturu izuzetno teško zamijeniti. Suprotno uvriježenom mišljenju, brza zamjena strateških radara, sistema protuzračne odbrane Patriot, zapovjednih centara, skladišta goriva ili logističkih objekata nije moguća. Njihovo prebacivanje iz Evrope ili Sjedinjenih Američkih Država zahtijeva planiranje, strateški transport i osiguravanje transportnih ruta, uz vrlo visoke troškove.
Čak i ako Washington raspolaže zamjenskom opremom, vraćanje oštećene baze u potpuno operativno stanje moglo bi potrajati danima ili čak sedmicama, a u ratovanju visokog intenziteta upravo je vrijeme odlučujući čimbenik.
Zbog toga strateška vrijednost ovih napada daleko nadilazi samo fizičko uništenje. Čak i ako baza nije potpuno onesposobljena, oštećenja uzletno-sletnih staza, skladišta goriva, radara, komunikacijskih veza ili zapovjednih centara usporavaju stvaranje američke borbene moći i povećavaju troškove održavanja vojnih operacija.
Na kraju, valja napomenuti da obrazac prikazan u priopćenjima iranskih oružanih snaga pokazuje kako je Teheran u ovoj fazi sukoba usvojio logiku „degradacije mreže”, a ne „iscrpljivanja snaga”.
Ekskluzivno PISjournal
