PISjournal – Iransko-omanski sporazum o uspostavljanju faznog okvira za nastavak sigurnog pomorskog saobraćaja u Hormuškom moreuzu ušao je u novu fazu. U utorak su Teheran i Muskat izdali zajedničko saopćenje naglašavajući obnovu plovidbe ovim ključnim plovnim putem, uspostavljanje zajedničkog privremenog koridora, kao i čišćenje moreuza od morskih mina. Zvanični izvori u Teheranu potvrdili su da će se nastaviti tehnički razgovori između dvije strane s ciljem utvrđivanja stalnog pomorskog koridora, razgovora o budućem načinu upravljanja moreuzom, uspostavljanja mehanizma razmjene podataka, upravljanja saobraćajem te pružanja pomorskih i sigurnosnih usluga.
Uspon regionalnog mehanizma
Zvanični izvještaji iz Teherana potvrđuju da su obje strane naglasile važnost zajedničkih razgovora s regionalnim zemljama koje izlaze na Perzijski zaljev. Također su istakle potrebu poštivanja primjenjivog međunarodnog prava i suverenih prava obalnih država.
Ipak, samo formiranje ovog preliminarnog sporazuma predstavlja značajan signal da se oblikuje regionalni okvir za upravljanje jednim od najstrateškijih svjetskih plovnih puteva, koji se, za razliku od američkih napora da izvrši pritisak na Teheran, zasniva na ulozi priobalnih država i poštivanju njihovog suvereniteta.
U suštini, Iran i Oman su, nakon višesedmičnih pregovora, postigli dogovor o uspostavljanju privremenog zajedničkog pomorskog koridora u Hormuškom moreuzu i provođenju zajedničkog plana za uklanjanje morskih mina. U sljedećoj fazi nastavit će se tehnički razgovori između dvije zemlje kako bi se odredila stalna ruta, upravljalo kretanjem plovila, razmjenjivali podaci i pružale navigacijske i sigurnosne usluge.
Posmatrači smatraju da značaj ovog sporazuma leži u činjenici da su Teheran i Muskat pokušali riješiti pitanje Hormuza u okviru regionalne saradnje, umjesto da upravljanje plovnim putem prepuste vanregionalnim silama. Zajedničko saopćenje dviju zemalja također je naglasilo zaštitu suvereniteta i suverenih prava obalnih država te poštivanje međunarodnog prava.
Hormuz, slučaj u kojem je Iran izolirao SAD
Posmatrači sporazum Teherana i Muskata vide kao neuspjeh američke strategije koja je nastojala pretvoriti Hormuški moreuz u polugu pritiska protiv Irana putem ekonomskog pritiska i sankcija.
Reuters je izvijestio da su iransko-omanski razgovori nastavljeni usred rastućeg američkog ekonomskog pritiska na Teheran i kontinuiranog zastoja u pregovorima između Washingtona i Teherana. Međutim, umjesto da čekaju odluku iz Washingtona, Iran i Oman krenuli su putem direktnih razgovora zasnovanih na regionalnom pristupu.
To nosi veliku geopolitičku težinu. Zapravo, pokazuje da, iako SAD može nametati sankcije, ne može promijeniti geografiju regiona. Hormuški moreuz nalazi se između iranske i omanske obale i svaki trajni okvir za njegovo upravljanje neminovno mora uzeti u obzir ulogu priobalnih država.
Iran, glavni akter u hormuškoj jednačini
Zamjenik ministra vanjskih poslova Irana Kazem Gharibabadi naglasio je da su Iran i Oman jedine priobalne države Hormuškog moreuza, dodajući da su se razgovori dviju zemalja tokom proteklih 45 dana fokusirali na utvrđivanje nove pomorske rute.
Prema njegovom objašnjenju, privremena ruta bit će osmišljena tako da se ulazak u Perzijski zaljev odvija kroz iranske vode, dok će se izlazna putanja odvijati kroz omanske i iranske vode. Koridor će biti širok približno sedam nautičkih milja, a prema Gharibabadiju, njegov raspored više podsjeća na jednu dvosmjernu pomorsku traku nego na dva potpuno odvojena kanala.
Ovi detalji ukazuju na to da je novi sporazum daleko od simboličnog poteza za „ponovno otvaranje Hormuza“, već da se njime aktivno gradi novi okvir za upravljanje pomorskim saobraćajem.
Privremeni sporazum kao uvod u trajni dogovor
Jedna od najvažnijih dimenzija dogovora između Teherana i Muskata jeste njegova privremena priroda. Iran i Oman trebali bi nastaviti pregovore o stalnoj ruti i budućem okviru upravljanja moreuzom, a jedan iranski zvaničnik naveo je da bi ti razgovori mogli trajati od 30 do 60 dana.
Ono što se do sada dogodilo stoga se može posmatrati kao prva faza u formiranju novog pomorskog režima u Hormuzu, u kojem Teheran i Muskat direktno pregovaraju o rutama, upravljanju saobraćajem i sigurnosnim pitanjima.
Čišćenje mina, praktični korak za obnovu plovidbe
Iransko-omanski sporazum nije ostao samo na političkom nivou, a dvije zemlje postigle su i dogovor o zajedničkom projektu uklanjanja morskih mina u Hormuškom moreuzu. To je važno zato što je osiguravanje sigurnosti pomorskih puteva preduvjet za bilo kakvo stvarno povećanje plovidbe.
Reuters je izvijestio da je komercijalni pomorski saobraćaj posljednjih dana i dalje znatno ispod historijskih prosjeka, što je jasan pokazatelj da uspostavljanje formalnog i provedivog okvira za sigurnost plovidbe ima hitan i praktičan značaj.
Uloga Katara i drugih regionalnih država
Paralelno s iransko-omanskim razgovorima, Katar je također vodio razgovore s Teheranom o prijedlogu privremenog pomorskog koridora u Hormuškom moreuzu. Ovi događaji ukazuju na to da pitanje Hormuza više nije samo tačka sukoba između Irana i SAD-a te da regionalne države aktivno traže direktna rješenja za upravljanje posljedicama krize.
Zajedničko iransko-omansko saopćenje također je naglasilo potrebu za kolektivnim razgovorima s regionalnim zemljama koje izlaze na Perzijski zaljev, što bi moglo postaviti temelje za širi regionalni okvir pomorske sigurnosti.
Zašto je sporazum Teherana i Muskata važan?
Tokom proteklih mjeseci Washington je nastojao pojačati ekonomski i politički pritisak na Iran, koristeći Hormuški moreuz kao jednu od svojih najmoćnijih poluga pritiska. Međutim, direktni razgovori Irana i Omana pokazuju da su regionalne države sposobne pregovarati o velikim sigurnosnim i ekonomskim pitanjima bez čekanja na odluke SAD-a.
Posmatrano iz ove perspektive, sporazum Teherana i Muskata nije samo pomorski pakt, već nosi i političku poruku Washingtonu: sigurnošću Perzijskog zaljeva i Hormuškog moreuza ne može se upravljati izdaleka.
I ekonomski, ova promjena mogla bi koristiti regionu. Prije sadašnjih poremećaja, kroz Hormuški moreuz prolazilo je otprilike jedna petina svjetskog prometa nafte i ukapljenog prirodnog plina, a oštar pad broja prolazaka plovila izvršio je značajan pritisak i na energetska tržišta i na regionalne ekonomije.
U suštini, iransko-omanski sporazum može se tumačiti kao pokušaj da se kriza u Hormuzu pretvori u regionalno pitanje kojim se može upravljati. Direktnim uključivanjem u tehničke pregovore s Muskatom, Teheran je signalizirao namjeru da oblikuje budućnost ovog plovnog puta zajedno s priobalnim državama i u skladu sa svojim sigurnosnim uslovima.
Sa svoje strane, Oman, koji je dugo bio jedan od najvažnijih kanala posredovanja između Irana i Zapada, sada preuzima direktniju ulogu u izgradnji regionalnog pomorskog okvira.
Ako pregovori o stalnoj ruti uspiju, Hormuški moreuz mogao bi ući u novu fazu, u kojoj će obalne države, posebno Iran i Oman, preuzeti centralniju ulogu u određivanju pravila plovidbe, dok će utjecaj vanregionalnih sila biti ograničen.
U tom scenariju, strategija Washingtona da vrši pritisak na Iran preko Hormuza suočava se s geopolitičkom stvarnošću, a ona je da nijedan trajni sporazum o moreuzu praktično nije moguć bez učešća i pristanka država čije obale izlaze na njegove vode.
Ekskluzivno PISjournal
