Saeid Abedpour
Istanbulski kanal i tenzije oko njegove izgradnje- Posljednjih dana rasprave oko izgradnje istanbulskog kanala raspirile su političke tenzije između vladajuće i opozicionih partija. Turska vlada želi izgraditi istanbulski kanal, 50 km. između Crnog i Mramornog mora.
Izgradnjom ovog velikog kanala Istanbul će postati dva poluotoka i jedan otok. Nacrt ovog kanala napravljen je 1994 posredstvom partije DSP, u vrijeme mandata Bulenta Ecevita, a sada se razmatra njegova gradnja. Gradnja kanala ima različite aspekte, geopolitičke, ekonomske i ekološke, a mnogi insistiraju na ekološki utjecaj, odnosno uništavanje prirode, posebno šuma okolo Istanbula.
Nedavno protesno pismo 104 penzionisana admirala turskom predsjedniku Recepu Tajjipu Erdoganu jedna je od reakcija na izgradnju kanala. Ubrzo nakon što je otvoreno pismo objavljeno, 10 ovih penzionisanih vojnika zatvoreno je pod optužbom planiranja državnog udara protiv Erdogana. Turski admirali kemalisti smatraju da odluka Erdoganove vlade o gradnji „istanbulskog kanala“ predstavlja uvertiru za istupanje Turske iz međunarodnog sporazuma Montreux. Sporazum između Turske i europskih sila potpisan je u vrijeme Kemala Ataturka, utemeljitelja Republike Turske, 1936.
Sporazum Montreux napravljen je s ciljem osiguranja slobodne plovidbe u bosforskom kanalu i nema veze s istanbulskim kanalom. Protivnici smatraju da gradnja kanala predstavlja Erdoganov politički potez koji je motiviran njegovim padom popularnosti. Ovaj potez bi mogao izazvati važne posljedice po Istanbul usljed uništavanja prirode. Čini se da su opozicione skupine, takođe, politički motivirane, a izgradnja Istanbulskog kanala uveliko će pridonijeti razvoju brodarstva između Crnog mora i Mramorno-mediteranskog područja, a imat će značajan utjecaj na ekonomiju crnomorskih zemalja.
Pored podrške projektu kanala, Erdogan je izrazio spremnost da odustane od dogovora. Glasnogovornik Stranke Pravde i razvoja rekao je prošlog mjeseca u televizijskom programu da „predsjednik ima moć i ovlast povući se iz sporazuma ako želi.“ Prema sporazumu iz Montreuxa Turska se u vrijeme potpisivanja dogovorila da će civilni i trgovački brodovi prolaziti tim plovnim putevima slobodno i bez ograničenja. Međutim, prolazak ratnih brodova koji pripadaju stranim silama trebao bi se sprovoditi pod strožim nadzorom kako bi se spriječilo stvaranje ratnog stanja i narušavanje stabilnosti i mira u regionu. Prema opoziciji, ovaj će plovni put, ako bude izgrađen, u potpunosti poremetiti prirodnu i povijesnu geografiju regiona Bosfor, a Turskoj je u potpunosti štetan u pogledu okoliša pa čak i seizmologije. Ali ogromnu ekonomsku dobit donose kompanije bliske vladajućoj koaliciji, a to je glavni razlog Erdoganove potpore tom plovnom putu. Erdogan je u reakciji na otvoreno pismo optužio penzionisane admirale da „iza potpisivanja pisma stoje nečasne namjere“.
Erdogan je upozorio kako visoki vojni oficiri, čak i kada odu u penziju, nemaju dopuštenje sastavljati i potpisivati otvoreno kolektivno pismo. AKP smatra da su ovi koraci 104 admirala istovjetni saopćenju koje je u savremenoj turskoj povijesti otvorilo put za puč protiv legitimne vlade i dolazak na vlast vojske. Erdogan je čak usporedio izjavu s neuspjelim pučem 2016.
U očima opozicije reakcija AKP-a na izjavu slična je prethodnim reakcijama stranke u kritičnim trenucima. Lideri ove stranke da bi ostali na vlasti pribjegavaju ugnjetavanju i isticanju mogućeg puča, a kako bi opravdali ta ugnjetavanja pozivaju se na nekoliko državnih udara u savremenoj povijesti Turske u vuše ili manje sličnim okolnostima. Neki novinari i političari koji kritiziraju vladu, uključujući bivšeg premijera Ali Babacan-a, kritizirali su tu izjavu, rekavši kako nepravovremeni i neracionalni stav daje Erdoganu i vladajućoj koaliciji više izgovora za gušenje opozicije u ime borbe protiv puča. Nije pretjerano da će se od sada oponiranje projektu Istanbulskog kanala tretirati kao podržavanje puča.
Bivši turski premijer Ahmet Davutoglu i lider novoosnovane Stranke budućnosti, i Kemal Kalicdar Oglu, lider Republikanske narodne stranke koja je glavna opoziciona stranka Erdoganovoj vladi, manevre medija i političara bliskih Erdoganu, a vezano za ovo saopćenje, smatraju naporima da se javno mnijenje Turske odvrati od stvarnih problema ove zemlje, a to su ekonomska kriza i nezaposlenost.
Hoće li se povećati rizik od zmljotresa?
Istanbul, najveći turski grad, pod velikom je opasnošću od zemljotresa. Ali prema izvještaju (CED) prijelomi tektonskih ploča ili tektonski rascjepi su dovoljno udaljeni od novog kanala i stoga nema opasnosti.
„Izgradnja Istanbulskog kanala povećat će opasnost od zemljotresa“, ističe Holuk Idogan, prof. geofizike u Istanbulu, „jer je središnji rascjep Mramornog mora udaljen samo oko 12 km. od mjesta na kojem će se graditi kanal, a očekuje se da okolicu Istanbula u narednih 30 godina pogodi zemljotres čija bi najmanja snaga bila 7 stepeni po Richteru. Brojni ljudi trebali bi živjeti u blizini gradilišta kanala i na vrlo maloj udaljenosti od rascjepa. Zbog toga će opasnost za ljude naglo porasti.“
Prema podacima CED-a troškovi izgradnje ovog kanala dostići će oko 11,5 milijardi EUR-a. Uz to očekuje se da će pored kanala živjeti oko 500 hiljada ljudi. Palin Giritioglu, stručnjak za javnu upravu sa Univerziteta u Istanbulu smatra da su brojke nerealne. „Izvještaj ne pokriva velik dio troškova“, izjavila je. „No samo izgradnja osam mostova koji bi trebali biti veći od novoga Bosforskog mosta iziskuje ogromne svote novca, a trošak je već dosegao oko 2,5 milijardi dolara. Zašto uopće trošimo ovaj novac?“ Prema ovoj profesorici taj se novac može uložiti u obrazovni sektor.
