Canan Tercan
PISjournal – U posljednjim godinama, istočni Mediteran postao je mnogo više od puke geografske lokacije – pretvorio se u veliko šahovsko polje gdje su energija, trgovina, diplomatija i sigurnost usko isprepleteni. Na toj tabli, svaka država nastoji očuvati postojeće saveze i istovremeno se pozicionirati za buduće ravnoteže. Egipat se nalazi u samom središtu te igre.
Nedavno je Egipat potpisao ogroman ugovor s Izraelom o kupovini prirodnog gasa u vrijednosti od 35 milijardi dolara. Za Kairo, koji se suočava s visokom inflacijom, krizom valute i nestašicom električne energije, ovaj sporazum znači brz i pouzdan izvor energije. Uz to, ova trgovina gasom ima međunarodnu finansijsku podršku. Egipat u svojim lukama pretvara izraelski gas u tečni oblik i potom ga izvozi u Evropu – posao koji je postao spas za egipatsku ekonomiju.
Međutim, tu je i geopolitički aspekt. Egipat je član Istočnomediteranskog gasnog foruma (EMGF), zajedno s Grčkom, kiparskim Grcima, Izraelom, Italijom, Jordanom i Francuskom. Turska i Turska Republika Sjeverni Kipar (TRSK) su izostavljene iz ove platforme.
Ko šta nudi Egiptu?
Egipat je 2020. godine, potpisao sporazum o pomorskom razgraničenju s Grčkom, ali rezultat nije ispunio očekivanja Atine. Grčka je nastojala progurati kartu koja joj daje neproporcionalnu korist, koristeći pravilo da „ostrva generiraju pune morske zone“ – nešto što nije u skladu s pravilima međunarodnog prava o kontinentalnom pojasu. Taj potez izazvao je jake reakcije iz Turske.
Egipat, s druge strane, nije Atini dao sve što je tražila.Turska je Egiptu predstavila ponudu koja je bila pravno održivija i znatno povoljnija – uključivala je morsku zonu otprilike tri puta veću od površine Kipra, daleko veću od grčke ponude. To je privuklo pažnju Kaira, koji je zadržao samo djelimičan dogovor s Grčkom i ostavio otvorene diplomatske kanale s Ankarom.
Još jedan bitan kontekst bio je građanski rat u Libiji. Tada su Egipat i Turska podržavali suprotstavljene strane – Kairo generala Haftara, a Ankara međunarodno priznatu vladu u Tripoliju. Turska je s Tripolijem potpisala i pomorski sporazum, što je dodatno produbilo raskol s Egiptom nakon vojnog puča 2013. godine. Međutim, danas je slika znatno drugačija. Turska je sklopila sporazume s obje strane u Libiji, a odnosi s Egiptom su obnovljeni. Time su političke prepreke za pomorski sporazum između Turske i Egipta u velikoj mjeri uklonjene.
Partnerstvo kao energetski koridor
Egipatsko distanciranje od Grčke ima još jedan razlog – sve bliži odnosi između Izraela i Grčke. To izaziva nelagodu u Kairu i sugerira da savez između Izraela, Grčke i Egipta možda neće biti održiv na duže staze.
Na drugoj strani regionalne šahovske table stoji turski blok. On već uključuje Libiju, a uskoro bi se mogao proširiti i na Italiju – pregovori su već počeli. U budućnosti bi se ovom bloku mogli pridružiti i Sirija, Palestina i Libanon. Osim Mediterana, Turska je potpisala energetske sporazume i s državama poput Somalije i Sudana, a u igru bi se mogao uključiti i Jemen, posebno zbog trgovinskog puta kroz Suecki kanal. Zbog ideološke bliskosti i ekonomskih interesa, čak bi se i Španija i zemlje Magreba mogle priključiti. U srcu takve strukture bio bi Egipat, zemlja koja ima savršen strateški položaj između Azije, Afrike i Evrope.
Još jedan ključni faktor su prirodni resursi. Gaza i nalazište Leviathan imaju velike rezerve gasa, a potencijalno uključivanje Sirije dodatno bi ojačalo energetski koridor Istok-Zapad, od čega bi Egipat mogao imati ogromnu korist. Ako Egipat potpiše pomorski sporazum s Turskom, može sačuvati sadašnje dobitke i osigurati centralnu poziciju u novonastajućem bloku.
Sigurnosni izazovi
Rat u Gazi također mijenja geopolitičke kalkulacije. Svijet se sve više okreće protiv Izraela zbog navodnog genocida, a očekuje se da će nakon zasjedanja Generalne skupštine UN-a u septembru mnoge zemlje zvanično priznati Palestinu. To bi moglo dovesti do ozbiljnih sankcija protiv Izraela, što bi pogodilo i Egipat, jer je uključen u izvoz izraelskog gasa.
Istovremeno, sigurnosni problemi već pogađaju glavne izvore prihoda Egipta. Napadi Huta na komercijalne brodove u Crvenom moru smanjili su promet kroz Suecki kanal, ozbiljno ugrozivši egipatske prihode.
Zbog svega toga Egiptu je potrebna dugoročna, legitimna i sigurna saradnja – a pomorski sporazum s Turskom upravo to može donijeti. Također bi omogućio Egiptu da diverzificira rute za izvoz energije, smanji zavisnost od Izraela i zaštiti se od sabotaža.
S druge strane, turska odbrambena industrija i vojno prisustvo predstavljaju važne adute u partnerstvu za Egipat. Osim toga, Turska ima snažan diplomatski i trgovinski utjecaj, od Balkana do Južnog Kavkaza, što Egiptu može otvoriti nova tržišta, političku podršku i ojačati poziciju u Mediteranu i globalno.
Zaključak
Sporazum s Turskom na istočnom Mediteranu nudi Egiptu ne samo povoljnijeg partnera od Grčke, već i alternativu zapadno-izraelskom bloku čija budućnost je neizvjesna. Egipat je ključna figura na šahovskoj tabli istočnog Mediterana. Ako izabere Tursku za novi pomorski dogovor, može osigurati centralnu ulogu na energetskoj i trgovinskoj karti budućnosti – ne samo kao trenutno rješenje, već i kao strateško nasljeđe za naredne decenije.
