PISjournal – Kako su se posljednjih mjeseci pojačale tenzije između izraelskog režima i Turske, obje strane intenzivirale su nastojanja da učvrste i prošire svoj utjecaj u različitim dijelovima regije. Istočni Mediteran, koji je godinama bio jedno od glavnih područja sporenja između Tel Aviva i Ankare, ponovo se našao u središtu regionalnog nadmetanja.
U tom kontekstu, sporazum o protuzračnoj odbrani „Ahilov štit“, vrijedan 3 milijarde dolara, koji su u subotu potpisali Izrael i Grčka, predstavlja mnogo više od običnog trgovinskog sporazuma. Prema njegovim odredbama, Izrael će prvi put drugoj zemlji isporučiti kompletan i integrirani sistem protuzračne odbrane. Prema izraelskom Ministarstvu odbrane, sistem je namijenjen zaštiti od širokog spektra prijetnji, uključujući balističke projektile i bespilotne letjelice.
Istovremeno, dvije strane potpisale su dodatni sporazum vrijedan 26 miliona dolara o prodaji sistema protuzračne odbrane „Drone Dome“, koji proizvodi kompanija Rafael. Saradnja će uključivati i transfer tehnologije grčkim kompanijama u okviru zajedničkog poduhvata.
Sporazum kao dio šireg pritiska na Tursku
Jedan od ključnih ciljeva ovog odbrambenog sporazuma jeste jačanje odvraćanja prema Turskoj i ograničavanje njenog manevarskog prostora u istočnom Mediteranu. Zbog toga bi sporazum mogao označiti ulazak regionalnog rivalstva između Ankare i Tel Aviva u novu i osjetljiviju fazu.
Iz perspektive Turske, raspoređivanje sistema protuzračne odbrane poput Davidove praćke i Spydera na grčkim otocima, a potencijalno i na Kipru, gdje su Ankara i Atina već decenijama u sporu, ne predstavlja samo odbrambenu mjeru. Turska takve poteze može posmatrati kao dio šire strategije kojom se nastoji ograničiti njena sloboda djelovanja u istočnom Mediteranu.
Glavni uzrok rastućih tenzija jeste sve dublja sigurnosna i vojna saradnja između Izraela, Grčke i Republike Kipar. Ono što je u početku bilo uglavnom usmjereno na energetsku i ekonomsku saradnju, uz podršku Washingtona, postepeno je preraslo u sigurnosnu i vojnu koordinaciju. Danas ta saradnja sve više poprima obilježja šireg strateškog partnerstva u istočnom Mediteranu.
Zbog toga Ankara takvo približavanje vidi kao potencijalnu prijetnju vlastitoj nacionalnoj sigurnosti, ali i svom položaju na sjevernom Kipru. Turska strahuje da bi jačanje vojnih veza između Izraela, Grčke i Republike Kipar moglo promijeniti regionalnu ravnotežu moći u njenu korist. U jednom od posljednjih odgovora, turska vlada otišla je toliko daleko da je administraciju kiparskih Grka opisala kao „izraelski protektorat“.
Neki analitičari smatraju da se izraelsko-grčka mreža protuzračne odbrane dijelom razvija upravo kako bi se umanjila prednost koju Turska ima u korištenju bespilotnih letjelica. Ukoliko se takva procjena pokaže tačnom, razvoj ove mreže mogao bi dodatno pojačati konkurenciju između Ankare i Tel Aviva.
Takav kontekst pomaže objasniti zašto je turski ministar odbrane Yaşar Güler 2. augusta najavio „temeljito i sveobuhvatno ažuriranje“ vojne spremnosti Turske na Kipru, pri čemu je izričito ukazao na izraelske aktivnosti u južnoj Siriji i na području pod upravom Republike Kipar.
Značajno je i to što su tursko-izraelske tenzije ušle u novu fazu nakon izraelskog napada na vojnu bazu Abu al-Duhur u sjevernoj Siriji. Taj trenutak sugerira da jačanje turskog vojnog položaja na Kipru nije samo kratkoročna reakcija na događaje u Siriji. Naprotiv, ono se može posmatrati kao dio šire strateške računice Ankare usmjerene na suprotstavljanje rastućem izraelskom vojnom prisustvu i utjecaju u istočnom Mediteranu.
Drugim riječima, Kipar sve više dobija značaj u turskoj strategiji odgovora na sigurnosne pritiske koji proizlaze iz poteza Tel Aviva.
Mogućnost direktnog sukoba Ankare i Tel Aviva
Rastuće tenzije između Turske i Izraela u istočnom Mediteranu povećavaju mogućnost da se njihovi sporovi prošire i na sjeverni Kipar, pa čak i prerastu u direktan vojni sukob.
Izraelski list Ma’ariv nedavno je izvijestio da bi Tel Aviv, ukoliko procijeni da tursko vojno prisustvo u istočnom Mediteranu ugrožava izraelske sigurnosne interese, mogao razmotriti napade na određene turske položaje na sjevernom Kipru. Prema navodima lista, među potencijalnim ciljevima mogli bi se naći aerodrom Ercan i pomorska vojna baza u Kireniji, posebno u slučaju da Turska odluči dodatno pojačati svoje pomorsko prisustvo u tom području.
S druge strane, izraelski državni emiter Kan prošle sedmice je, pozivajući se na neimenovane izvore, izvijestio da su se turski ratni brodovi približili izraelskim pomorskim plovilima u Sredozemnom moru i saopćili im svoje planirane pomorske rute. Kao odgovor, izraelska mornarica podigla je nivo pripravnosti i pripremila se za moguće incidente na moru.
Konstantinos Filis, profesor na Američkom koledžu u Grčkoj i direktor Instituta za globalna pitanja, ocijenio je da je nedavni period relativnog mira između Atine i Ankare, umjesto rješavanja njihovih temeljnih sporova, objema stranama pružio dodatni prostor za jačanje vojnih kapaciteta. Istovremeno, odsustvo trajnog mehanizma dijaloga dodatno je produbilo međusobno nepovjerenje.
Iako i Turska i Izrael nastoje izbjeći direktan sukob, njihovi suprotstavljeni interesi u Siriji, na Kipru, u istočnom Mediteranu i u oblasti energetike mogli bi ih postepeno dovesti na put direktne konfrontacije.
Izraelsko prisustvo na Kipru kao sigurnosni izazov za Tursku
Za Tursku je Kipar mnogo više od još jednog otoka u istočnom Mediteranu. Zbog svog strateškog položaja i blizine turskoj obali, on predstavlja jedno od ključnih uporišta za zaštitu sigurnosnih, vojnih i geopolitičkih interesa Ankare u regiji.
Turska održava kontinuirano vojno prisustvo na sjevernom Kipru od 1974. godine, s približno 35.000 vojnika. Ankara na tom području upravlja vojnim bazama i drugom vojnom infrastrukturom te zadržava mogućnost raspoređivanja borbenih aviona i drugih kapaciteta bez odobrenja vlasti Republike Kipar.
Iz te perspektive, kada turski ministar odbrane govori o „temeljitom ažuriranju“ vojne spremnosti na Kipru, riječ je o jačanju položaja koji Ankara već decenijama smatra ključnim za vlastitu sigurnost. To je bitno drugačije od pitanja turskog vojnog prisustva u Siriji, gdje je njegov status predmet znatno složenijih međunarodnih sporova.
U tom kontekstu, sve veći izraelski angažman na Kipru i saradnja s Republikom Kipar za Tursku ne predstavljaju samo rutinski sigurnosni razvoj. Značaj izraelskog prisustva na otoku postaje još veći kada se posmatra zajedno s rastućim vojnim vezama Izraela i Grčke.
Posljednjih godina Izrael je produbio odbrambenu saradnju s Grčkom i Republikom Kipar, uključujući zajedničke vojne vježbe, razmjenu obavještajnih podataka i programe obuke. Tako se postepeno oblikuje sigurnosni trougao koji povezuje Izrael, Grčku i Republiku Kipar u sve čvršće strateško partnerstvo koje Ankara prati s velikom pažnjom.
Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan ranije je upozorio na trilateralnu saradnju Grčke, Republike Kipar i Izraela, opisujući je kao recept za „više nepovjerenja, više problema i više rata“.
Za Tursku, dakle, problem nije samo u tome što se povećavaju vojni kapaciteti Republike Kipar i Grčke. Dublja zabrinutost odnosi se na moguću promjenu ravnoteže moći duž turskog pomorskog oboda. Raspoređivanje naprednih sistema protuzračne odbrane, intenziviranje obavještajne saradnje i održavanje zajedničkih vojnih vježbi mogli bi poboljšati sposobnosti Grčke i Republike Kipar za nadzor i brzo reagovanje. U slučaju krize, takvi kapaciteti mogli bi istovremeno ograničiti slobodu djelovanja Turske u istočnom Mediteranu.
Dodatnu težinu situaciji daje tursko-izraelsko rivalstvo oko energetskih resursa i pomorskih granica. Istočni Mediteran posljednjih je godina postao žarište sporova oko plinskih nalazišta, energetskih transportnih pravaca i određivanja ekskluzivnih ekonomskih zona.
Ankara nastoji učvrstiti svoju poziciju jednog od ključnih aktera u toj dinamici, dok saradnja Izraela s Grčkom i Republikom Kipar može omogućiti oblikovanje dijela energetskog i sigurnosnog poretka u istočnom Mediteranu bez učešća Turske.
Upravo zato Kipar za Tel Aviv nije samo geografska usputna tačka. Otok bi mogao postati dio izraelske strateške dubine u istočnom Mediteranu. Njegov položaj Izraelu pruža mogućnost bliže vojne koordinacije s Grčkom, boljeg nadzora regionalnog prostora i lakšeg pristupa području koje se nalazi neposredno uz jedan od najosjetljivijih sigurnosnih bokova Turske.
Tel Aviv je istovremeno nastojao koristiti međunarodne institucije kako bi ograničio turski utjecaj na Kipru. U nedavnim izjavama premijer Benjamin Netanyahu optužio je Evropsku uniju za dvostruke standarde, tvrdeći da je EU ostala nijema pred onim što je opisao kao ilegalnu tursku okupaciju sjevernog dijela Kipra, dok se istovremeno protivi, kako je naveo, historijskom pravu jevrejskog naroda da živi u svojoj pradomovini.
Dugotrajno neprijateljstvo Tel Aviva i Ankare u novom regionalnom poretku
Sukob interesa između Turske i Izraela potrebno je posmatrati u širem kontekstu njihovih bilateralnih odnosa i regionalnih rivalstava. Događaji u Siriji, rat u Gazi, borba za regionalni utjecaj i nadmetanje oko budućeg sigurnosnog poretka Bliskog istoka i istočnog Mediterana doveli su dvije strane u sve suprotstavljenije položaje.
U takvoj atmosferi Tel Aviv Tursku više ne posmatra samo kao političkog kritičara, već kao dugoročnog strateškog konkurenta. Ankara, s druge strane, sve veće izraelsko vojno prisustvo u svojoj neposrednoj okolini vidi kao dio šireg procesa kojim se nastoji ograničiti njena regionalna moć.
Značajno je da su se, nakon što su Turska, Saudijska Arabija i Pakistan sredinom augusta potpisali Mekanski pakt, u Tel Avivu dodatno pojačale zabrinutosti zbog rastućeg utjecaja Ankare u zapadnoj Aziji. Pakt, koji naglašava uzajamnu odbranu i jačanje vojne saradnje, u izraelskim krugovima se posmatra kao potencijalni faktor jačanja turske pozicije u regionalnim sigurnosnim odnosima.
Tel Aviv stoga sve dublje uključivanje Turske u sigurnosne aranžmane zapadne Azije vidi kao moguću promjenu regionalne ravnoteže u korist Ankare. Istovremeno, sve više se oslanja na partnerstvo s Atinom i Nikozijom kako bi ograničio turski utjecaj u istočnom Mediteranu.
Iz te perspektive, što saradnja Izraela s Grčkom i Republikom Kipar bude dublja i što se izraelsko vojno prisustvo u regiji bude širilo, to će osjetljivost Turske biti veća. Suprotno tome, svako jačanje turskog vojnog položaja vjerovatno će povećati zabrinutost u Tel Avivu i među njegovim partnerima.
Ono što se danas odvija na Kipru stoga nije samo povećanje vojne saradnje između nekoliko aktera. Riječ je o mogućem nagovještaju novog sigurnosnog poretka u regiji, u kojem se Ankara i Tel Aviv sve više nalaze na suprotnim stranama geopolitičke linije rasjeda.
Ukoliko se ovaj trend nastavi, istočni Mediteran mogao bi se iz prostora niza međusobno povezanih sporova pretvoriti u jedno od najvažnijih poprišta dugotrajnih i direktnih tenzija između Turske i Izraela. Posljedice takvog razvoja ne bi ostale ograničene na Kipar i Mediteran, već bi se mogle proširiti i na Siriju, energetske koridore i širu sigurnosnu arhitekturu zapadne Azije.
Ekskluzivno PISjournal
