PISjournal – Australija je u srijedu, 27. augusta, odbacila tvrdnje izraelskog režima da je iranska intervencija navodno dovela do toga da Ahmadu Sadeghiju, iranskom ambasadoru u Kanberi, bude upućen zahtjev za napuštanjem zemlje.
Premijer Australije Anthony Albanese, dan ranije, u utorak 26. augusta, naložio je protjerivanje iranskog ambasadora nakon tvrdnji o umiješanosti Irana u terorističke napade 2024. godine – paljenje sinagoge Adas Israel u Melburnu i napad na Lewis’ Continental Kitchen u Sidneju. Mnogi analitičari vjeruju da je ovo protjerivanje rezultat želje i snažnog pritiska izraelskih lobija.
Dan nakon što su se pojavile ove ocjene, ministar unutrašnjih poslova Tony Burke rekao je za ABC radio da su izraelske tvrdnje da je Israel „izazvao“ australski zahtjev za protjerivanje ambasadora Sadeghija „potpuna besmislica“.
Istovremeno, izraelska ambasada u Australiji je u utorak 26. augusta pozdravila Albaneseova izlaganja – posebno njegovu izjavu da će Kanbera zakonodavno svrstati Iransku revolucionarnu gardu (IRGC) na listu „terorističkih organizacija“.
Ovi izvještaji i izjave izraelskih zvaničnika jasno ukazuju na učešće Izraela u protjerivanju iranskog ambasadora – a australski zvaničnici su toga svjesni, iako formalno ne žele priznati da je time dovedena u pitanje politička nezavisnost zemlje.
S druge strane, iransko Ministarstvo vanjskih poslova potpuno je odbacilo optužbe o antisemitizmu i skrenulo pažnju na historijski dokumentovani fenomen antisemitizma koji je zapadnoevropskog porijekla, često zloupotrebljavan u odbrani okupacije, aparthejda i genocida nad Palestincima.
Pogled iza kulisa protjerivanja iranskog ambasadora iz Australije
Ovo je, po svemu sudeći, potpuna fabrikacija od strane Mossada s ciljem da se Iran optuži, jer je Izrael izgubio sve druge karte koje je ranije igrao – posebno nakon, bez presedana, talasa podrške Palestini od strane australijskog naroda.
Australijska vlada nalazi se pod ogromnim pritiskom da umiri Izrael, pokušavajući uspostaviti ravnotežu između obećanja da će priznati palestinsku državu – što je javno najavila – i očuvanja vlastitog međunarodnog kredibiliteta.
Gađanjem „najmekšeg cilja“ – tj. protjerivanjem iranskih diplomata i optuživanjem Irana za „strano miješanje“ – Kanbera je nastojala pokazati lojalnost i prema Donaldu Trumpu i prema Izraelu. Bilo je samo pitanje vremena kada će se nešto slično dogoditi.
Nažalost, Australija je gotovo potpuno podložna cionističkom uticaju – ne zato što ne može da se odupre pritisku, već zato što se de facto nalazi pod direktnom kontrolom Izraela. Nakon što je Bob Carr (penzionisani visoki zvaničnik Laburističke stranke) dao intervju u kojem je oštro kritikovao izraelske operacije u Australiji, vlada Anthonyja Albanesea – čiji je Carr bio mentor – našla se pod pritiskom da javno pokaže kako ne dijeli stavove svog starijeg kolege (bivšeg premijera NSW-a i ministra vanjskih poslova).
Najlakši način da to učini bilo je da simbolično žrtvuje Iran. Jer, kako bi Trump rekao: „pakao bi se otvorio“, a Laburistička stranka bi postala meta globalnog izraelskog bijesa i „nevidljive ruke“ koja upravlja iz sjene.
Da je Albanese odbio da se povinuje izraelskom pritisku, gotovo sigurno bi izgubio naredne izbore (iako su još daleko), a moguće je da bi bio suočen i s internim političkim udarom – možda od Richarda Marlesa, koji se smatra mnogo lojalnijim izraelskim interesima, ili čak od Tonyja Burkea, trenutnog ministra zaduženog za više sigurnosnih portfelja.
Tako funkcioniše politika u Australiji – i tako je oduvijek bilo – jer sve vazalne države imaju vrlo ograničen manevarski prostor izvan jasno zadatih granica.
Istraživanje historije židovske zajednice u Iranu
Židovi u Iranu žive u miru već tridesetak stoljeća. Prema Wikipediji, u vrijeme cara Kira Velikog omogućeno im je da se vrate u zemlju Izrael u okviru Ahemenidskog carstva i obnove svoj hram. Neki su ostali u Iranu i slobodno očuvali vjeru i kulturu. Ova tolerantna priča o Kiru, slavljena u Starom zavjetu, razlog je zašto ga Židovi smatraju spasiocem svog naroda.
U Iranu se nalaze brojna židovska svetilišta i historijski lokaliteti, poput grobnice proroka Danijela u Šušu, proroka Habakuka u Toujsarkanu, kao i grobnica istaknutih rabina poput Harao Ursherga u Jezdu i rabina Molla Mashe Halvisa u Kašanu. Tu je i grobnica Estere i Mordehaja u Hamadanu, koja je veoma poštovana među Židovima.
Židovi u Iranu nakon Islamske revolucije
Postoji mnogo izvještaja o stanju Židova danas u Iranu – dokumentirani su putem online medija. Među njima su izvještaji američkog novinara Stevea Ecclesa s NPR-a i Larryja Cohler Essesa, zamjenika glavnog urednika i novinara najvećih američkih židovskih novina „Jewish Daily Forward“. Oni su posjetili Iran i intervjuisali razne sagovornike, dajući uvid u život Židova u postrevolucionarnom razdoblju. Prema tim izvještajima:
- U Teheranu djeluje oko 25 aktivnih sinagoga
- Židovi imaju svog zastupnika u parlamentu i nevladine organizacije kroz koje ostvaruju kulturne i društvene aktivnosti.
- Jedan od članova jevrejske zajednice u Iranu, u intervjuu za Rosija AlYoum, upitan o stanju Židova u Iranu u odnosu na Njemačku, odgovorio je:
„Ne možemo ih porediti. U Njemačkoj su fašisti aktivni, ali u ovoj državi fašizam ne postoji. Svako doba ima svoje konflikte, ali to ne utiče na život Židova u Iranu. Postoji razlika između judaizma i cionizma.“
Ekskluzivno PISjournal
