PISjournal – Američka invazija na Irak, rušenje režima Saddama Husseina, američko višegodišnje pljačkanje i pojava ISIL-a pretvorile su Irak u jednu depresivnu zemlju ispunjenom krizom, stradanjima, bombaškim napadima i sektaškim podjelama. kriza
Pojava ISIL-a, kako smo gore naveli, pored velikog broja žrtava, također, je izazvala i val migracija. Veliki broj ljudi različtih etničkih pozadina, vjerskih pripadnosti, moralo je napustiti svoja ognjišta kako bi se spasili od krvožednih terorista.
Međutim, nakon uništenja samoproglašenog halifata ISIL-a došlo je do relativne sigurnosti koja je bila propraćena regionalnom i međunarodnom finansijskom podrškom i očekivalo se da će se pitanje izbjeglica brzo riješiti.
Implementacija procesa povratka izbjeglica u Irak i unutar Iraka teče sporo i ima svoje uslove koji, ukoliko se na vrijeme ne riješe, mogu dovesti do nove krize.
Prema izvještaju Međunarodne organizacije za migracije iz jula 2021. godine, 1,2 miliona Iračana još uvijek živi u izbjegličkim kampovima. Irački ministar za migracije i raseljene je ranije 2020. godine rekao da će njegova zemlja zatvoriti sve izbjegličke kampove do početka 2021. godine. Međutim, to se još nije dogodilo.
Jedan od izazova u vezi s povratkom izbjeglica koji se ponovo javlja i postaje kontroverzan jesu političke razlike između sunnita i regionalne vlade Kurdistana (KRG). Nedavno je Abdulrahim al-Shomari, zamjenik guvernera Ninive, potvrdio da kurdske snage Pešmerga ne napuštaju pokrajinu, upozoravajući da “ako se ovakva situacija nastavi, u budućnosti ćemo svjedočiti eskalaciji tenzija”.
Ukazujući na nekoliko sastanaka delegacija poslanih u Erbil sa Masoudom Barzanijem i njegova ponovljena obećanja da će se kurdske snage povući iz područja koja su zauzeli, al-Shomari je optužio lidera Kurdistanske demokratske partije (KDP) za eskalaciju i nelojalnost.
Dodao je da snage Pešmerga još uvijek kontrolišu desetine sela u mjestima Al-Hamdanija, Zummar, Mahmur i Rabija i blokiraju povratak lokalnom stanovništvu.
Prema al-Šomariju, snage Pešmerge također sprječavaju ljude iz arapskih sela Šejhan, Džadrije, Saudije, Mahmudije, Safijeh i Kahrijeh da se vrate na svoja imanja.
Ovi okruzi i sela su administrativno povezani sa provincijom Niniva i nalaze se 100 kilometara zapadno od grada Mosula koji je glavni grad provincije koji je pao u ruke terorista ISIL-a u junu 2014. godine, a kao rezultat toga, hiljade ljudi u regionu je bilo raseljeno.
U ranijem intervjuu za Aljazeeru, al-Šomari je rekao da raseljeni ljudi iz ove regije ili žive u kampovima ili su raspoređeni u iznajmljenim kućama, ali su izbačeni sa vladinih spiskova pomoći zbog posjedovanja ogromnog poljoprivrednog zemljišta u selima iz kojih dolaze.
Prema al-Šomariju, stanovništvo ovih sela je toliko veliko da samo u selima okruga Rabija živi oko 12.000 ljudi, ne računajući hiljade drugih ljudi koji žive u mjestima Hudhejr, Zummar itd.
Komentarišući bijes naroda zbog teških životnih uslova i stanja u kojem se nalaze, al-Šomari je rekao da je nakon neuspjeha predstavnika UN-a u Iraku da pronađe rješenje u saradnji sa vladom, oko 3.000 ljudi održalo demonstracije, što pokazuje da je ako se nagodba ne postigne, ovi ljudi će vjerovatno pribjeći drugim opcijama,često nasilnim.
Ninivu su,prije dolaska ISIL-a,većinski naseljavali arapski kršćani.Dolaskom terorista,stanovnici Ninive su zajedno sa sunnitima,Šabacima,Kurdima i Jezidima morali napustiti svoje domove.U protivnom bili bi ubijeni.
Nakon što su iračke oružane snage povratile kontrolu nad Ninivom i njenim ravnicama nakon poraza terorista, kurdske snage povezane s KDP-om postepeno su počele da se povlače, ali nakon operacije iračkih snaga u oktobru 2017. i nakon referenduma o neovisnosti Kurda koji je uključivao neka područja istočno od Ninive, ovo povlačenje je zaustavljeno i snage Pešmerge su ostale u ovim područjima.
Dok političari i ljudi iz Al Anbara tvrde da su opstrukcije KDP-a glavna prepreka povratku raseljenih, poslanik KDP-a u iračkom parlamentu Šarwan al-Dubarani rekao je za medijsku kuću Al-Arabi Al-Jadeed da za raseljenost stanovnika Rabije krivi vojnu kampanju iračke vojske 2017. godine. On dodaje da su aranžmani za povratak ljudi iz Khudhaira završeni i da će se oni vratiti kućama u narednim sedmicama.
Kada govorimo o ravnici Ninive i njenoj političkoj i stabilnoj situaciji, prvo treba razmotriti njen geografski položaj. S jedne strane, proteže se kroz sporne regije prema članu 140 iračkog ustava koji uključuje dijelove Dijala, Salaheddin, Kirkuk, Ninivu i Majsan. S druge strane, ravnica Ninive nalazi se na strateškoj liniji koja povezuje Iran i Siriju preko Iraka, pa su interesi stranih aktera poput Irana i SAD-a povezani u Iraku. Od poraza terorista, SAD su se svim sredstvima, od zračnih napada na granični prijelaz Abu Kamal-Qaim do oživljavanja ISIL-a u sirijskim i iračkim pustinjama, borile da blokiraju aktiviranje koridora Osovine otpora od Teherana do Mediterana.
Ali pored nadmetanja koja proizilaze iz teritorijalnog i geopolitičkog značaja Ninive, ova pokrajina je nakon povlačenja ISIL-a postala jedan od izuzetnih primjera sektaških i političkih tenzija, a nekada je bila simbol mirne etno-religijske koegzistencije u Iraku.
Jedan od primjera je taj kada je u pokrajini izbila višednevna kriza vezana za slučaj povratka izbjeglica. Tenzije su izbile nakon što je jedna pripadnica Jezida koju su ISIL-ovci zarobili identificirala muškarca iz jednog od izbjegličkih kampova kao čovjeka koji ju je silovao i oteo njenog oca i brata.Protestovala je javno zbog toga što se taj čovjek kreće slobodno.
Nakon njenih javnih optužbi, izbili su masovni protesti na kojima su demontranti tražili od vlade da bude opreznija i odgovornija za povratak raseljenih Arapa u grad Sindžar. Ali to nije bila cijela priča i stotine bijesnih demonstranata zapalile su i džamiju Al-Rahman, koja je bila mjesto proglašenja halifata ISIL-a.To je značajno uporilo povratak raseljenih porodica. Ovaj incident je pokazao da iračkoj vladi nije lako vratiti raseljene u njihove domove bez straha od etno-sektaških tenzija.
Od Sindžarskog sporazuma pod premijerom al-Kazimijem do administrativnog odbora pod premijerom al-Sudanijem
Složenost, značaj i zabrinutost oko povratka raseljenih ljudi u provinciji Niniva naveli su različite iračke vlade da traže rješenja za krizu.
Po prvi put, tadašnji premijer Mustafa al-Kazimi je u septembru 2020. potpisao sveobuhvatni “Sindžarski sporazum” sa regionom Kurdistana koji se sastojao od tri dijela: administracija, sigurnost i rekonstrukcija.
Prema administrativnom dijelu, planirano je da dvije strane osnuju zajednički odbor za upravu Sindžarskom regijom. Na sigurnosnom nivou, sporazum navodi da su lokalna policija i Nacionalna obavještajno-sigurnosna agencija isključivo odgovorne za sigurnost i da bi se sve militantne grupe, uključujući PKK, trebale povući iz grada Sindžara. Što se tiče rekonstrukcije, uspostavljena je zajednička komisija za osnivanje uz koordinaciju lokalne administracije Ninive, čiji je obim dužnosti i uticaja odredio premijer.
Sada, dvije godine nakon potpisivanja ovog sporazuma, nije poduzet nijedan praktičan korak u njegovoj primjeni. Stručnjaci za to krive nespremnost KRG-a i nesposobnost dvije strane da iz Sindžara istjeraju preko 20.000 militanata. Prije ISIL-a, Sindžar je bio uporište KDP-a u Ninivi, ali uspon terorističke grupe i velika uloga PKK i vladinih snaga u spašavanju Jezida od terorista smanjili su utjecaj stranke u regiji i motivisali suparničku Patriotsku uniju Kurdistana da tu izgradi uporište. Ovo je glavni pokretač nespremnosti Erbila da implementira sporazum i povuče svoje snage iz regiona.
Sada i sa erupcijom nove runde napetosti u ovoj regiji, vlada premijera Mohammeda Shia al-Sudanija poduzima korake da brzo pošalje komisiju za identifikaciju administrativnih izazova i pronalaženje rješenja za njih.
Ovo je još jedno obećanje iračkih zvaničnika hiljadama raseljenih ljudi kojima je dosta ovih obećanja i koji, ljuti i frustrirani zbog neuspjeha vlade da im obezbijedi bolje uslove, moraju da preživljavaju hladne zime i ljetne vrućine u izbjegličkim kampovima.
Ekskluzivno PISjournal
