PISjournal – Otvoreni prezir prema palestinskim životima predstavlja svojevrsnu „značku časti“ unutar ove izraelske vlade – i to ne samo među krajnjom desnicom.
Većina izraelskih ministara ima dosije genocidnih komentara ne samo o Palestincima već i o Libancima i drugima. Dakle, je li iznenađenje da je Knesset usvojio zakon o smrtnoj kazni koji je posebno usmjeren protiv Palestinaca?
Ovaj zakon je omiljeni projekat Itamara Ben-Gvira, ministra nacionalne sigurnosti, i njegovih rasističkih sljedbenika. Ben-Gvir je šampanjcem proslavio zakon u Knesetu. Čak i prije glasanja, objavio je uznemirujuće snimke iz izraelskih zatvora koji prikazuju pripreme za vješanja koja, očito, s odobravanjem priželjkuje.
Ali ovo nije neki ekstremistički fetiš. Knesset je usvojio zakon sa 62 glasa za i 48 protiv. Premijer Benjamin Netanyahu glasao je za. I nije proizvod izraelskog bijesa nakon oktobra 2023. godine, jer je bio uključen u koalicioni sporazum prije četiri godine.
Pristalice tvrde da Izrael nije jedina država koja ima smrtnu kaznu. Tačno je, naravno. Naprimjer, dvadeset sedam od 50 američkih država je primjenjuje.
Ali postoji ogromna razlika između ovog izraelskog zakona i zakona svake druge države koja je legalizovala pogubljenja. Ono što je toliko varvarsko u vezi s ovim zakonom jeste to što cilja na jednu grupu: Palestince. Da, teoretski, jevrejski izraelski državljanin mogao bi biti pogubljen, ali samo ako je namjera napada za koji je osuđen bila da se „negira postojanje države Izrael“. Teško je zamisliti okolnosti u kojima bi sud utvrdio da izraelski jevrejski državljanin ima takvu namjeru. Kako bi sud uopće utvrđivao tu namjeru? To će postati podrazumijevana kazna za Palestince koji budu proglašeni krivima za ubistvo Izraelca.
Ovo će biti zloupotrijebljeno od strane vrlo rasističke vlade. Uzmimo kao primjer riječi izraelskog ambasadora u Australiji. On je tvrdio da Palestinci zaslužuju smrtnu kaznu jer su „poremećeni“ i da „uobičajene kazne ne djeluju“.
Ovo dodatno učvršćuje sistem aparthejda koji Izrael provodi nad Palestincima. Njihovi životi se vrednuju manje od života jevrejskih Izraelaca, i to je djelimično ugrađeno u zakonski okvir. Čak ni u režimu aparthejda u Južnoj Africi takav zakon nikada nije bio usvojen.
S obzirom na to da će ovo uveliko uticati na Palestince na okupiranim teritorijama, to je ujedno i očigledno kršenje Četvrte ženevske konvencije. Volker Turk, visoki komesar UN-a za ljudska prava, bio je jasan: „Njena primjena na stanovnike okupirane palestinske teritorije predstavljala bi ratni zločin.“ Nakon brojnih posjeta izraelskim vojnim sudovima, autor ne dvoji u to koliko su male šanse da Palestinci dobiju pravično suđenje. Prema službenim podacima, sistem bilježi stopu osuđujućih presuda od 99,74 posto. Sve je češće da su vojni sudije i sami doseljenici. Nazvati ih „kengurskim sudovima“ bilo bi, u najboljem slučaju, blago. Čak i izraelski civilni sudovi mogu izricati smrtne kazne, pa bi se to moglo odnositi i na palestinske državljane Izraela te stanovnike Istočnog Jerusalema.
Ipak, kako će vam reći svaki Palestinac, Izrael već ima praksu izvršavanja pogubljenja, samo ne onu koja se sprovodi kroz sudski sistem. Izraelske snage već decenijama, kao dio državne politike, izvode vansudska ubistva Palestinaca. Sve češće ta ubistva više nisu ni selektivna. U Gazi je politika ciljanja omogućavala ubijanje 300 Palestinaca kao „kolateralnu štetu“. Prema provjerenim izvještajima, izraelski snajperisti su u Gazi ciljali i palestinsku dojenčad.
Doseljenici na Zapadnoj obali ubili su šest Palestinaca u prve tri sedmice marta, prema podacima UN-a. Šanse da bilo koji od počinilaca bude uhapšen i izveden pred sud su blizu nule. Sigurno se ne bi suočili sa smrtnom kaznom prema ovom zakonu. Prošlog mjeseca, 30 američkih senatora je u pismu zatražilo da predsjednik Donald Trump insistira na nezavisnoj istrazi o ubistvu palestinskog Amerikanca u februaru od strane doseljenika, devetog američkog državljanina ubijenog na Zapadnoj obali od 2022. godine.
Izraelski zakon o smrtnoj kazni osporava se na Vrhovnom sudu. Izraelske organizacije za ljudska prava insistiraju na ovome, ali jedina druga opozicija unutar zemlje dolazi od sve nemoćnije ljevice. Kako se ovo odrazilo na regionalnu i međunarodnu zajednicu? Palestinci su stupili u generalni štrajk na Zapadnoj obali. Imaju malo opcija. Demonstracije su održane, između ostalog, u Siriji i Turskoj. Pakistan, Turska, Egipat, Indonezija, Jordan, Katar, Saudijska Arabija i UAE izdali su zajedničku izjavu, kao i šest zapadnih država, među kojima su važne Francuska, Njemačka, Italija i Velika Britanija. Argumenti za sankcionisanje sponzora ovog zakona su neosporni. Ali među evropskim liderima nedostaje kičme kada je u pitanju Izrael.
Hoće li ovo promijeniti način na koji svijet gleda na Izrael? Njegov ugled je već naglo opao u posljednje dvije godine. Hoće li evropski lideri prestati govoriti o „zajedničkim vrijednostima“ s Izraelom ili ga predstavljati kao demokratiju koja poštuje vladavinu prava? Njegov nepromišljeni rat protiv Irana dodatno učvršćuje sliku Izraela kao izopćene države. Smrtna kazna za Palestince pokazuje da je riječ i o odmetničkom i o rasističkom sistemu.
