Belmin Herić institucija
Autor je magistar historije i novinar s dugogodišnjim fokusom praćenja geopolitičkih događaja na Bliskom istoku i susjednim regijama.
PISjournal – Nedavno se javnosti u Izraelu dogodio događaj bez presedana: Ronen Bar, šef unutrašnje obavještajne službe Shin Bet (Šabak), najavio je 28. aprila 2025. da će nakon 35 godina službe 15. juna dobrovoljno napustiti.
Taj korak uslijedio je nakon nekoliko sedmica otvorenog sukoba s premijerom Benjaminom Netanyahuom. Netanyahu je u martu pokrenuo proceduru smjene Barova imena, pozivajući se na “gubitak povjerenja” u njegov rad, ali je odluka vlade zamrznuta odlukom Vrhovnog suda – ostavka je, kako ističu analitičari, privremeno spriječila ustavni potres.
U suprotnom bi se našli u nedoumici po kom naređenju da postupaju pripadnici Shin Beta: po sudskoj odluci ili po vladi, što bi dovelo do kolapsa sigurnosnog sistema u trenutku ratnog stanja.
Sukob Netanyahua i službi sigurnosti
Netanyahuov sukob s Barom podijelio je javnost i razotkrio duboke podjele u samom vrhu vlasti. Netanyahu je javno izjavio da se više ne može osloniti na Barovu sposobnost vođenja Shin Beta, navodeći “sukob interesa” i politiziranje agencije kao razloge razrješenja. S druge strane, Bar je tvrdio da ga je premijer prisiljavao na „osobnu lojalnost” mimo zakona i naložio mu da koristi službu za praćenje unutrašnjih protivnika režima, pa čak i mirnih demonstranata. U 31-straničnom očitovanju Visokom sudu Bar je detaljno opisao kako mu je navodno naređeno da se protivi građanskim protestima i prikuplja podatke o nevinoj populaciji – tvrdnje koje je Netanyahu nazvao „apsolutnom laži.
Bar je tvrdio i da su, u pozadini sukoba, otkriveni osjetljivi podaci o Netanyahuu i bliskim suradnicima (navodno curenje dokumenata vezanih uz Katar). Netanyahu pak uporno ističe teoriju „duboke države”, optužujući dio državnog aparata za političku subverziju i pokušaj srušavanja demokratski izabrane vlasti.
Povjerenje u institucije i ustavni okvir
Ova razmimoilaženja i pravni opći izazov ozbiljno poljuljavaju povjerenje građana u državu. Javni mediji i analitičari upozoravaju da se u tako kriznim okolnostima uzdrma i sam oslonac državnog poretka. Naime, dugogodišnji sukob izvršne vlasti i sudstva oko šefa Shin Beta, kao i međusobne optužbe, doveli su do situacije u kojoj javnost ne zna kome vjerovati: premijeru ili obavještajcu.
Nacionalni mediji objašnjavaju da bi, da je vrhovni sud odlučio kako je smjena Barova nezakonita, vlada najavila da će presudu ignorirati – što bi pokrenulo ozbiljan ustavni sudar vlasti i pravosuđa. Takva paraliza najopasnija je u ratu: u medijskim izvještajima isticano je da su izraelski bezbjednosni organi jedva dočekali opstanak svoje legitimnosti jer inače ne bi znali čijim naređenjima da se Barovom ostavkom, kako navodi Jerusalem Post, Izrael je izbjegao “izravan sudar s nasuprotstavljenim naređenjima” vlasti i suda, barem na kratko.
Istovremeno, i same bezbjednosne službe izlaze iz sjenke kako bi se skinula ljaga s njihovog profesionalnog ugleda. Novinari primjećuju da se u posljednjim mjesecima Shin Bet više spominjao zbog svađe šefa i premijera nego zbog borbe protiv terorizma.Taj preokret fokusira pad povjerenja: prema anketama, velika većina Izraelaca sada smatra da je premijer djelomično odgovoran za neuspjeh sistema i traži državnu istragu propusta koji je doveo do napada Hamasa.
Druga polovina javnosti, pak, podržava izbacivanje Bara, negirajući optužbe za političko uplitanje. U svakom slučaju, ispituje se kredibilitet i stabilnost i izvršne vlasti i bezbjednosnih agencija, što posluži kao uzburkavanje “klimatskog nepovjerenja” u državu, slično onom iz doba afere Watergate u Sjedinjenim Državama
Politizacija i zloupotreba sigurnosnih službi
Problematika potencijalne zloupotrebe Shin Beta u političke svrhe jedno je od ključnih pitanja. Barovi navodi ukazuju na opasnost od toga da premijer pokaže prekomjernu kontrolu nad službom koja bi trebala biti nezavisna. Ako se pokaže da je služba prikupljala podatke ili pratila građane po naređenju s vrha države, to je direktna opasnost za civilne slobode i vladavinu prava. Bar je svjedočio da su njegovoj službi stavljeni ciljevi kojima nije trebalo pristajati – od razotkrivanja navodnih neprijatelja unutar administracije do pritisaka na stranačku opoziciju i nevine demonstrante.
Takva situacija podsjeća na iskustva mnogih zemalja u kojima su obavještajne ili policijske agencije postale instrument autoritarnih lidera. Primjera radi, u SAD-u se još dugo poslije afere Watergate o tome govorilo kao o zloupotrebi FBI i CIA za prikupljanje kompromitirajućih informacija o političkim protivnicima, što je podiglo potpunu nevolju prema vlastima.
U današnjem Izraelu, i sama pomisao da bi šef Shin Beta mogao biti stavljen u položaj da bira “pravdu” između zakona i lojalnosti svom šefu je upozorenje. Bar je izjavio da je postupao strogo po zakonu i da nije učestvovao u pritiscima na civilno stanovništvo – na što je Netanyahu odgovorio da je tu priču izmislio da bi “srušio legitimnu vlast” i očuvao povjerenje javnosti u sebe.
Posljedice napada 7. oktobra i kriza vođenja
Ovaj unutrašnji sukob događa se na duboko uzdrmanoj pozadini. Udar Hamasa 7. oktobra 2023. otkrio je ozbiljan kolaps izraelskih bezbjednosnih obavještajnih sistema. Nakon tog napada, gotovo svi ključni vojni i obavještajni lideri poklonili su se javnoj osudi i mnogi su završili smijenjeni ili sami dali ostavke. U tim okolnostima, spor između Bara i Netanyahua dodatno potpiruje bojazan da niko ne preuzima odgovornost. Mediji opisuju da dok su Hadžali ublažavali vlastite greške, Netanyahu gotovo redovno prebacuje krivicu na druge, što samo pojačava ogorčenje. Razvija se situacija u kojoj građani traže objašnjenja i sankcije: procjenjuje se da ogromna većina građana podržava stvaranje nezavusnme komisije za istragu neuspjeha i da smatra da premijer treba priznati bar dio odgovornosti ili podnijeti ostavku.
U tom širem haosu, javnost vidljivo gubi povjerenje u sposobnost rukovođenja. Demonstracije koje su pokrenuli vojnici u rezervi – tražeći da vlast prioritetima bude oslobađanje talaca i konačno povlačenje iz Gaze – ubrzale su se, djelomično vođene ljutnjo. Mnogi vide da je sudbina Nir Barua postala primjer kako politizacija sigurnosnih službi koči borbu: vrhunski obavještajci umjesto u koordinaciju snaga previše su utopljeni u stranački rat. Ukoliko se ne smiri atmosfera, čak i vođenje rata u Gazi može biti dovedeno u pitanje, jer bez jedinstva i povjerenja nema efikasne odluke.
Regionalne implikacije
Sukobi u unutrašnjosti Izraela neminovno dobivaju odjek širom Bliskog istoka. Suprotstavljene sile u regiji gledaju na izraelsku slabost kao na priliku ili potvrdni znak vlastite politike. Konkretno, Iran i njegova saveznička mreža u Hezbollah-u mogu ovo iskoristiti.
Sve skupa, polarizacija u Izraelu i slabljenje integriteta institucija dobijaju preko granica potencijalnu politizaciju: ne samo proiranski i pro-palestinski krugovi, već i neutralnije zemlje gledaju da li izraelski politički sistem može ostvariti dogovorena obećanja. Konačno, regija se nalazi u fragmentisanom periodu u kojem nijedan plan – bilo da je riječ o vojnim operacijama ili diplomatskim inicijativama – ne može biti realizovan bez uzimanja u obzir unutrašnjih prijepora u Izraelu. Na primjer, svakodnevno se spekuliše o tome koliko su dugoročni planovi za zajednički odgovor na iranske prijetnje ugroženi time što Netanyahu ne može upravljati zemljom bez velikih nesuglasica.
Historijski presedan i dugoročne posljedice
Čitav skandal podsjeća na istorijske slučajeve u kojima je zloupotreba vlasti i sigurnosnih službi duboko potresla društvo. Najčešće se pominje aferа Watergate iz Sjedinjenih Američkih Država (1972–1974), kad je predsjednik Nixon zloupotrijebio FBI i CIA protiv političkih protivnika. Te afere su rezultirale njegovom ostavkom, ali su prouzrokovale trajnu sumnjičavost javnosti prema vlasti. Istraživanja pokazuju da je nakon Watergatea zavladalo opšte nepovjerenje – ‘čovječanstvo više nije vjerovalo da se lideri ponašaju časno’, kako citiraju. Ustvari, pravo je čudo da se taj sufiks “-gate” u javnosti toliko dugo zadržao kao sinonim za korupciju. Američki analitičari danas još govore da „živimo u eri Watergatea“, naglašavajući kako je demokratija u tom slučaju naučila cjeniti istrage i ranjivost onih koji zloupotrijebe vlast.
Slični primjeri pokazuju da, kad se sigurnosne službe upetljaju u politiku, dugoročno trpi društveni mir. Izrael je, po prirodi, država suočena s stalnim prijetnjama, ali je tek sada vidljivo koliko je za opstanak države bitno da mu unutrašnja kohezija ostane čvrsta. U protivnom, slijedi pad autoriteta države u očima građana. Historijski gledano, u situacijama političke polarizacije gdje su institucije bile instrumentalizirane – primjera radi u nekim latinskoameričkim ili istočnoevropskim državama – posljedice su bile dugotrajno oslabljeno povjerenje i erozija društvenog kapitala.
Za Izrael, u kratkom roku, ova afera će vjerovatno dodatno produbiti tenzije: pristaše premijera će pozivati na očišćenje glasina i nastavak rata, dok će mu kritičari ukazivati na potrebu za promjenom kursa – i to ne samo u vođenju rata, nego i u unutrašnjem životu zemlje. Dugoročno, gubi se vrijeme za saniranje štete. Izgubljeno povjerenje u državne institucije moglo bi se materijalizovati u zahtjevima za ograničenjem ovlasti jednog čovjeka.
Socijalna kohezija, ionako uzdrmana teškim gubicima u ratu, dodatno je narušena.
Na širem planu, oslabila će i pozicija Izraela u regionalnom balansu moći. Dok god je njegova unutrašnja politika podijeljena, susjedi i rivali neće biti sigurni da li ga treba promatrati kao jedinstvenu i odlučnu silu. Naprotiv, samo razjedinjeni protivnik budi nove pohode: izraelski unutrašnji problemi daju šansu monigma. Bez obzira na trenutnu situaciju na bojištima, sunovrat povjerenja i normalnosti u Izraelu ometa planove mnogih, bilo da je riječ o vojnoj saradnji sa saveznicima ili diplomatskim krugovima.
Afera oko Ronena Bara i Benjamina Netanyahua ozbiljno je poljuljala temelje izraelske politike. Pitanje je hoće li Izrael iz ovoga izaći oslabljen ili će presudu shvatiti kao poziv na snažniju odgovornost i depolitizaciju sigurnosnog aparata. Kao što iskustvo iz Watergate ere pokazuje, takvi skandali ne blijede brzo, nego ostavljaju dugoročne ožiljke i to je opomena i za. Potencijalne podjele u Izraelu mogu, u konačnici biti opasna iskra koja destabilizira ovu državu ali i njen položaj u regionalnom balansu moći.
institucija institucija institucija institucija institucija institucija institucija institucija institucija
Ekskluzivno PISjournal
