PISjournal – Govorili su za Izrael da je jedina demokratija na Bliskom istoku. Smatrali je jedinim preostalim bedemom koji odvaja “civilizovani” Zapad od divljačkog, vjerskim esktremizmom hranjenim muslimanskim svijetom koji jedino žive za “džihad protiv nevjernika”.
Zatvarao je svijet oči pred masakrima izraelskih vojnika, nad intifadama i prinudnim raseljavanjem Palestinaca. Jer, kako potomci žrtava Holokausta mogu biti u stanju da čine ono što su nekad činili nacisti njihovim djedovima?
Ali, čine. Postali su nacisti modernog doba. U doba kada su uspostavljena ljudska prava i međunarodni mehanizmi za zaštitu civila, nevinih žrtava sve više.
U Palestini, gdje su nekad živjeli pripadnici sve tri svjetske religije u miru, sada izraelska ratna mašinerija kosi civile mecima, granatama i bombama i nema namjeru da stane. Ne zaboravimo jedno od najopasnijih oružja – glad. Izrael ga rado upotrebljava.
Širom svijeta, digli su se glasovi u znak podrške palestinskim stradalnicima. Obično stanovništvo, pa čak i neki političari, humanitarci i aktivisti, nevladine organizacije svakodnevno naglašavaju nužnost prekida izraelskog genocidnog ludila.
Jedan od ljudi koji su digli glas, uprkos prijetnjama iz svog naroda jeste izraelski novinar Gideon Levy. U nastavku prenosimo njegovu kolumnu:
“Izrael želi rat. Što više. Nikad dosta. Prošli su dani našeg djetinjstva, kada su nam govorili da Izrael želi mir više od svega.
Mi smo sebe doživljavali kao mirotvorce, naivan narod. Prošla su vremena kada smo se svakom posjetitelju iz inozemstva hvalili da je naš zajednički pozdrav “mir”. Koja druga nacija kaže “mir” gdje god ide? Samo mi, tragači za mirom. Tako nam je rečeno i u to smo vjerovali. Ups, Arapi i Muslimani također kažu selam. Ali nam se tada nisu to udostojili reći.
Mi smo najveći mirotvorci na svijetu, a pogledajte što su nam “zlikovci” napravili. Kada smo se u izaslanstvima mladih pojavili pred jevrejskim zajednicama u Sjedinjenim Državama, plesali smo horu s izvezenim košuljama uz zvuke “Pjesme za mir” – jer šta bi inače plesali izraelski mladi? – i uzbuđeni Jevreji obrisaše suzu. Kakav narod. Kakva čežnja za mirom. Mi smo tražitelji mira, a Arapi su ratni huškači. To su nam govorili kad smo bili djeca. To smo rekli i sebi i svijetu, koji je na trenutak u to i povjerovao.
Izrael želi rat. Sada se to kaže eksplicitno, bez pretvaranja i bez uljepšavanja.I oni na vlasti i oni u opoziciji žele što više rata.Želja za više rata doalzi čak i iz usta demonstranata na trgovima, koji sasvim sigurno ne vape za suprotnim. Oni jedino žele prekid rata kako bi oslobodili taoce i izbacili Benjamina Netanyahua, a onda, što se njih tiče, možemo se zauvijek vratiti na polja smrti.
Sve više i više ubijanja, sve više i više razaranja. Žudnja za osvetom i žeđ za krvlju umotane su u mnoštvo krinki, izgovora i obzira. Neke od njih možemo razumjeti nakon sedmog oktobra. Slika je možda komplicirana, ali ne može se zamagliti porazna činjenica da cijeli svijet želi okončati ovaj rat, osim jedne jedine države. Količina krvi koju ova država želi proliti još nije ispunjena. Ova želja, umotana u cilj uništenja Hamasa, ionako se neće ostvariti. Šta drugo postoji nego misliti da Izrael želi ubijati i uništavati u Gazi radi ubijanja i uništavanja? Ovo je cilj.
Neko može tvrditi da ako ne uništimo Hamas, rat će se nastaviti zauvijek, a ionako je to rat za mir. Ali u ovo se ne može povjerovati ako nema strateškog plana iza požude za ratom. Dakle, ono što ostaje je gola istina: Izrael jednostavno želi rat. Lijevi i desni i centar također. Svako.
Ovo je užasna situacija. Prvo smo ukinuli mir kao vrijednost, kao cilj i viziju, a sada smo rat pretvorili u vrijednost za koju se moramo boriti protiv cijelog svijeta. Malobrojni protiv mnogih, borit ćemo se za svoje pravo na rat. Malobrojni protiv mnogih, borit ćemo se za svoje pravo da ubijamo i uništavamo bez razlike.
Najveća prijetnja Izraelu sada je zaustavljanje rata. Gdje ćemo ići? Zaboravljeno je da je rat najsotonskiji ljudski izum. Uspostavite mir, a ne rat – to je za lakovjerne i glupe. Nastavak rata je ono što ujedinjuje Izrael u čvrstu vezu. Spremni smo platiti svaku cijenu za nastavak rata, uključujući i uništavanje odnosa sa Sjedinjenim Državama, ne baš renomiranim mirotvorcem, koji također zahtijeva: Dosta.
To je želja za ratom i ništa drugo. I mi od svih naroda odlučujemo nastaviti to činiti, bez otpora u Izraelu. Moramo imati Rafah, pa Baalbek, a onda ćemo se vratiti na sjever Pojasa Gaze jer moramo. Moramo to učiniti. A onda će i Teheran biti obavezan, jer drugog izbora nema.”
Uprkos tome što je postao država parija – izopćenik u međunarodnom smislu, Izrael svoju egzistenciju veže za uništavanje drugog naroda. Palestinsko nepostojanje znači izraelsko postojanje. Na ratu i etničkom čišćenju Izrael je nastao, ali će na zgarištu ratova koje je sam započeo i nestati.
