PISjournal – Neki analitičari vjeruju da trenutna svjetska situacija ukazuje na formiranje novog poretka sa tri glavna žarišta sukoba: Ukrajina i istočna Europa, Zapadna Azija i Južno kinesko more. Ti sukobi oblikovat će budući svjetski poredak.
Politički, diplomatski, sigurnosni, vojni i obrambeni uvjeti nakon 12-dnevne agresije Izraela na Islamsku Republiku Iran otvorili su novu fazu u regiji Zapadne Azije, a posljedice će sigurno biti transregionalne. Ova agresija ukazuje na novi kurs Izraela kao buntovnog aktera koji želi proširiti zone napetosti izvan granica Irana. Ovaj pogled, koji se temelji na širokoj analizi međunarodnih zbivanja, naglašava potrebu za revizijom regionalne sigurnosne dinamike, osobito u području od Zapadne do Istočne Azije. Stoga je detaljna analiza okolnosti nakon agresivnog 12-dnevnog rata Izraela od iznimne važnosti.
Novi svjetski poredak i sukobna žarišta
Svijet je danas pred velikom transformacijom u kojoj se definira složen višeslojni poredak. Žarišta sukoba od Ukrajine do Zapadne Azije i Južnog kineskog mora predstavljaju ključne točke gdje se interakcija velikih sila i regionalnih aktera sve više isprepliće. Zapadna Azija, zbog svog strateškog položaja i raznolikosti političkih i vojnih aktera, postala je jedno od najosjetljivijih područja na svijetu. Nedavni 12-dnevni rat, vođen bez zajedničkih kopnenih granica, pokazuje nove obrasce sukoba gdje geografske prepreke više nisu ključni faktor.
Ova zbivanja, koja se mogu interpretirati kao znak „postpolarnog svijeta“, zahtijevaju redefiniciju tradicionalnih pojmova sigurnosti i sukoba. U tom okviru, Izrael kao nekontrolirani akter u Zapadnoj Aziji, agresivnim i buntovnim pristupom nastoji proširiti krug napetosti izvan iranskih granica i uključiti nove potencijalne ciljeve sukoba.
Izrael i novi smjer u vanjskoj politici
Nakon 12-dnevnog agresivnog rata protiv Irana, Izrael redefinira svoje strateške pristupe u regiji. Do sada je bio fokusiran na konfrontaciju s neposrednim prijetnjama u svojoj blizini. Sada Izrael ima širu i agresivniju strategiju. Nedavni napadi na Jemen i provokativne akcije protiv drugih regionalnih aktera svjedoče o nastojanju Izraela da uspostavi novi sigurnosni poredak u kojem granice i geografska ograničenja nisu prepreka za napade i agresiju. Ovaj pristup, nazvan „univerzalna napetost“, širi sukobe i na aktere koji nemaju zajedničku kopnenu granicu s Izraelom.
U tom kontekstu, Turska i Pakistan su identificirani kao potencijalni sljedeći ciljevi Izraela. Ovaj izbor ima geopolitičke, ideološke i strateške razloge. Zanimljivo je da je turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan, na zajedničkoj konferenciji s pakistanskim kolegom Muhamedom Ishakom Darom, osudio izraelsku agresiju na Iran i rekao da su Pakistan i Turska kao iranski susjedi odlučno protiv takvih napada koji krše međunarodno pravo. Portal Turkey Today prenio je Fidana koji je istaknuo da izraelska agresija nije opasna samo za regiju nego za cijeli svijet te izrazio nadu za trajnim prekidom vatre.
Prijetnja sukoba između Turske i Izraela?
Pod vodstvom Recepa Tayyipa Erdogana, Turska je postala aktivan regionalni igrač koji širi svoj utjecaj od Srednje Azije do Kavkaza, istočnog Sredozemlja i Sjeverne Afrike. Njena politika, osobito u podršci islamskim pitanjima poput Palestine, čini Tursku potencijalnom prijetnjom za Izrael. Financial Times piše da je 12-dnevni rat između Irana i Izraela 2025. promijenio moćni balans na Bliskom istoku i povećao rizik sukoba između Turske i Izraela, tradicionalnih američkih saveznika. Ova rivalstva, utemeljena na ideološkim i geopolitičkim razlikama, ugrožavaju stabilnost regije. Izrael želi redizajnirati regionalni poredak, dok SAD izbjegava dugotrajne sukobe. Glavna prijetnja nije nastavak rata s Iranom, nego rastuća konkurencija između Turske i Izraela.
Fidan je na sastanku Organizacije islamske suradnje nazvao Izrael glavnim problemom regije, a Erdoganov saveznik Bahčeli optužio je Izrael za pokušaje destabilizacije Turske. Ove ideje, nekada marginalne, sada su raširene u glavnim turskim institucijama i medijima. Izraelski sigurnosni aparat vidi turski regionalni utjecaj kao dugoročnu i ozbiljniju prijetnju od Irana. Podrška Erdogana Hamasu i izraelska interakcija s kurdskim skupinama u Siriji dodatno pogoršavaju odnose. Sukobi i protumjere ugrožavaju nestabilnu ravnotežu snaga.
Financial Times također navodi da je Sirija postala glavno bojište. Nakon pada Asada krajem 2024., Turska širi utjecaj na sjeveru Sirije, nastojeći uspostaviti režim usklađen s vlastitim interesima, dok Izrael pojačava zračne napade i podržava autonomiju Kurda i Druza, oblikujući postratni poredak. Izraelski napad na tursku vojnu bazu u travnju 2025. povećao je napetosti. Iako postoji vojni kanal komunikacije, diplomatski odnosi ostaju hladni.
Ovaj sukob proizlazi iz ideoloških razlika: turski nacionalizam i islamistički populizam nasuprot izraelskom desničarskom militarizmu u Libanonu, Gazi i Siriji. Ove suprotstavljene vizije otežavaju kompromis. Turska je naučila lekcije iz rata s Iranom i radi na jačanju vlastite otpornosti. Donald Trump trebao bi iskoristiti svoje odnose s Erdoganom i Netanyahuom za upravljanje ovom napetošću. Kraj rata u Gazi mogao bi ublažiti tursko nezadovoljstvo, ali dugoročna konkurencija će se nastaviti. SAD mora prihvatiti da bi sljedeći veliki test na Bliskom istoku mogao biti natjecanje između ovih ključnih saveznika, a ne tradicionalnih neprijatelja.
Dijalog Izraela i sirijskih frakcija
Izraelski časopis Al-Jumhuriya izvijestio je da je izraelski šef sigurnosnog vijeća Tzachi Hanegbi u Abu Dhabiju održao sastanak s Ahmedom al-Sharom (Abu Muhamed al-Jolani), vođom sirijske frakcije. Izraelska mreža i24 izvijestila je da se očekuje sastanak Benjamina Netanyahua i Ahmeda al-Shara u Washingtonu prije Generalne skupštine UN-a. Netanyahu je otvoreno potvrdio komunikaciju s Al-Sharom. Predsjednik SAD-a nastoji posredovati u sporazumu između Izraela i Sirije i uključivanju Damaska u Abrahamov sporazum. Unatoč tim naporima, potencijalni rat između Turske i Izraela nije isključen.
Pakistan kao strateški faktor
Pakistan, jedina nuklearna sila u islamskom svijetu, smatra se važnim strateškim ciljem za Izrael. Neovisno o odnosima između New Delhija i Tel Aviva i izraelskim ulogama u sukobima Indije i Pakistana, Islamabad sa svojom nuklearnom sposobnošću i geostrateškim položajem u Južnoj Aziji može biti kočnica izraelskom utjecaju u regiji. To objašnjava pakistansku podršku Iranu tijekom posljednje agresije, jer Islamabad sebe vidi kao mogući sljedeći cilj.
Pakistanski vojni glasnogovornik general Ahmed Sharif Chaudhry u intervjuu za Al Jazeeru naglasio je nastavak političke i diplomatske podrške Teheranu i označio svaku agresiju na islamsku zemlju kao prijetnju regionalnoj stabilnosti. Naglasio je da je pakistanski nuklearni program potpuno zaštićen i da ga nijedan protivnik, uključujući Izrael, ne može napasti bez suočavanja s odlučujućom odvraćajućom silom.
Pakistansko Ministarstvo vanjskih poslova osudilo je izraelsku agresiju na Iran i pozvalo međunarodnu zajednicu i UN na hitno zaustavljanje agresije i sankcioniranje agresora. Pakistan, koji nema diplomatske odnose s Izraelom i smatra ga neprijateljem, izrazio je zabrinutost zbog izraelske vojne aktivnosti u regiji.
Tijekom sukoba Pakistan je upozorio da će, ako Izrael upotrijebi nuklearno oružje protiv Irana, uzvratiti nuklearnim napadom. Stručnjak za Bliski istok Omar Karim istaknuo je kako bi takvi događaji mogli promijeniti sigurnosnu dinamiku u zapadnom dijelu Pakistana. Pakistanske snage su nakon izraelskih napada na iranske nuklearne objekte pojačale zračne obrambene sustave i rasporedile borbene zrakoplove blizu granice s Iranom. Pakistanski ministar vanjskih poslova Ishaq Dar izjavio je da je Pakistan uz Iran i daje mu podršku.
Novi sigurnosni poredak i nekonvencionalni sukobi
Karakteristika novog sigurnosnog poretka u Zapadnoj Aziji je smanjenje važnosti geografskih granica kao preduvjeta za sukobe. 12-dnevni rat između Irana i Izraela, vođen bez zajedničkih kopnenih granica, primjer je tog trenda. Ovaj model, nazvan „prekogranični nekonvencionalni ratovi“, pokazuje široku upotrebu naprednih tehnologija poput dronova, dalekometnih raketa i kibernetičkih napada, omogućavajući sukobe na velikim udaljenostima. Izraelski napadi na Jemen i druge regionalne provokacije potvrđuju da novi sigurnosni poredak nije vezan uz fizičke granice.
U tom kontekstu, sukob Izraela s Turskom i Pakistanom, čak i bez zajedničke granice, nije nemoguć. Turska, sa sve većim vojnim kapacitetima i aktivnom vanjskom politikom, može biti regionalni rival Izraelu. Izraelsko-turski verbalni sukobi, posebno oko Palestine, svjedoče o dubokim tenzijama. Pakistan, s nuklearnim oružjem i bliskim odnosima s islamskim zemljama, osobito Iranom, također može biti strateški cilj Izraela. Iako izravni sukob kratkoročno nije izgledan, u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju nisu isključene kibernetičke operacije, tajne akcije ili sukobi preko posrednika.
Formiranje novog sigurnosnog poretka u Zapadnoj Aziji, u kojem i akteri bez kopnenih granica mogu ući u sukob, ima duboke posljedice za regionalnu i globalnu stabilnost. Ove promjene će pojačati utrku u naoružanju i tehnološkom razvoju te naglasiti potrebu za redefiniranjem regionalne diplomacije.
Za Iran, koji je u središtu ovih događaja, ključno je jačanje regionalnih savezništava, posebice s Turskom i Pakistanom, kao i razvoj nekonvencionalnih obrambenih sposobnosti. Uloga prevencijske diplomacije i višestranih dijaloga za smanjenje napetosti je nezamjenjiva. Uspostava regionalnih mehanizama za upravljanje krizama, poput sigurnosnih konferencija s ključnim akterima, može spriječiti eskalaciju sukoba. Također, jačanje gospodarske i kulturne suradnje među islamskim zemljama, osobito Iranom, Turskom i Pakistanom, može djelovati kao faktor odvraćanja protiv izraelske agresije.
Ekskluzivno PISjournal
