Izraelske ilegalne baze blokiraju put ka miru-Možda postoji nova vlada u Izraelu, ali što se tiče ilegalnih naselja na Zapadnoj obali, vidimo iste stare politike koje omogućavaju doseljenicima da se prema ovoj okupiranoj zemlji odnose kao da je to Divlji Zapad.
Umjesto da imaju kontrolu, izraelske vlasti izgledaju podređene željama doseljenika – i njihovim najekstremnijim verzijama.Primjer toga je baza Evyatar, južno od Nablusa, koja pokazuje kako se izraelskim vladama, ponekad nevoljko, a drugi put s velikim entuzijazmom, upravlja – ili, tačnije, manipulira – relativno mala grupa fanatika na putu koji može voditi samo daljem ugnjetavanju Palestinaca, a time i daljnjim konfrontacijama s njima i sa međunarodnom zajednicom.
Priča o Evyataru započela je tragičnim ubistvom Yehude Guette, 19-godišnjeg učenika, od strane Palestinaca u maju ove godine. Kao odgovor, grupa doseljenika iz pokreta naselja Nahala preuzela je komad zemlje bez formalne procedure.
U roku od nekoliko tjedana izgradili su i zauzeli nekoliko desetaka građevina na tom mjestu, s namjerom da ovo privremeno ilegalno naselje pretvore u „legalno“.
Trebali bismo se podsjetiti da je rasprava o tome koja su naselja na Zapadnoj obali legalna, a koja ne je interno pitanje Izraela.
Ostatak globalne zajednice smatra da su sva ova naselja izgrađena u flagrantnoj suprotnosti sa međunarodnim pravom iz jednostavnog i očiglednog razloga: izgrađena su na okupiranoj teritoriji.
Razni segmenti i institucije u izraelskom društvu razlikuju ona naselja koja je odobrila vlada i ona, poput Evyatara, koja nisu, a time su i ilegalna. Ipak, prema izraelskoj nevladinoj organizaciji Peace Now, njih ima 140, a izraelske vlasti malo čine da ih uklone.
Položaj isturenih postaja, zajedno s vjersko-fundamentalističkom ideologijom stanovnika, njihovim ratobornim i često nasilnim nepoštovanjem Palestinaca i prkošenjem izraelskim zakonima i vlastima, čini ta naselja smrtnom prijetnjom ne samo za Palestince ali i na autoritet izraelske vlade.
Uzimajući u obzir tanku većinu koju sadašnja administracija uživa u Knesetu, svako takvo pitanje postaje test vladine usmjerenosti, odlučnosti i jedinstva. Ono što je s Evyatarovim naseljenicima dogovoreno oko sudbine ove baze, uz neobjašnjivu podršku ljevičarskih elemenata u vladajućoj koaliciji, trebalo bi zabrinuti sve koji naselja na Zapadnoj obali vide kao glavnu prepreku miru, kao i sredstvo za produbljivanje okupacije i kontinuiranu zloupotrebu prava Palestinaca.
Sporazum je zahtijevao od ove grupe odmetnika da evakuiraju naselje, kao što su i učinili; ali strukture koje su ilegalno izgradili ostaju i uspostavljeno je vojno mjesto. Ovo nije samo trik da se doseljenicima omogući povratak poslije nekog vremena. Da se vojska iz operativnih razloga zanimala za ovu lokaciju, tamo bi već odavno utvrdila svoje prisustvo, kao što je to učinila u mnogim drugim dijelovima Zapadne obale.
Ali vojska se ovom prilikom koristi kao pijun u odnosima između vlade i doseljenika, držeći je sve dok, prema sporazumu, vlada ne odluči postoji li palestinsko vlasništvo nad zemljom ili se to može definirati kao „državno zemljište“ s ciljem da se tamo nasele.
Također je dogovoreno da će tamo biti pokrenuta ješiva, rabinsko sjemenište. U svjetlu takvog krajnjeg zanemarivanja zakona ili barem njegovog savijanja kako bi služio interesima naseljenika, malo ko bi se kladio da se ova lokacija uskoro „legalizuje“ kao naselje.Ovu istragu pravnog statusa zemljišta gotovo je nemoguće ozbiljno shvatiti. Od ranih dana pokreta za naseljavanje 1970-ih, njegovo je rukovodstvo lukavo manipulisalo vladama kako bi ispunilo njene težnje i omogućilo izgradnju baze na okupiranom zemljištu.
Hoće li novi premijer Naftali Bennett, beskompromisni saveznik doseljenika i vođa koji je optužen da je formiranjem trenutne vlade prodao svoju dušu ljevici i anticionisti, odjednom postati bedemom protiv širenja ilegalnih baza? Bojim se da neće.
Legalizacija baza šansa je za Bennetta i njegovu stranku da povrate i smire neke od svojih pristaša. Međutim, trebao bi znati kao i svi koji su ikada imali zadovoljstvo baviti se pokretom naselja, a posebno onima iz predstraža, da imaju neutaživu žeđ za zemljom i dodatnim naseljima.
Očigledna predaja Evyatara samo će povećati njihovu želju za “legalizacijom” više baza.Takva kakva je, mreža naselja na okupiranoj Zapadnoj obali učinila je mirovni sporazum zasnovan na rješenju dviju država izazovom najvišeg reda – ako ne i nemogućim, jer se procjenjuje da je 440.000 ljudi već raštrkano u 132 „legalna“ naselja i baze. To čini buduću susjednu palestinsku državu gotovo neizvodljivom.
Dopuštanje postojećim bazama dodatno će izolirati palestinske gradove i sela, a zbog prirode njihovih stanovnika sigurno će povećati trenje s palestinskim stanovništvom.
Ove ispostave privlače ideološki ekstremne skupine religijsko-mesijanskih doseljenika koji su pakleno nastojali osigurati da se mirovni sporazum zasnovan na priznavanju prava Palestinaca na samoopredeljenje nikada neće ostvariti.
Oni čine dominantnu manjinu koja uznemirava Palestince i svakodnevno se koristi nasiljem nad njima. Njihove akcije omogućavaju izraelske snage sigurnosti koje se ili aktivno uključuju ili pasivno stoje postrani pred licem izvještaja nevladinih organizacija, poput izraelske organizacije za ljudska prava B’tselem, o doseljenicima koji pucaju, napadaju, bacaju kamenje i molotovljeve koktele na automobile i domova, vandaliziraju imovine i usjeve, kao i paljenja građevina i polja koja pripadaju Palestincima.
Što se tiče zadržavanja ideološkog bezakonja naseljenika na Zapadnoj obali, sporazum oko Evyatara nije bio dobar početak za novu izraelsku vladu. Ali možda doseljenici imaju pristalice u samoj vladi, potpomognuti prešutnim, kukavičkim popuštanjem drugih.
