PISjournal – Ovaj izraelski medij objavio je da je tragedija iznenadnog napada Hamasa koji se sručio na Izrael na praznik Simhat Tora direktna posljedica djelovanja jedne osobe: Benjamina Netanyahua, premijera Izraela. kriv
Ovaj premijer, koji se ponosi svojim političkim iskustvom i jedinstvenom mudrošću u sigurnosnim pitanjima, nije shvatio, imenovanjem ekstremističkih osoba poput “Betsleil Smotricha” i “Itamar Ben Gvira” na ključne pozicije u svojoj agresorskoj vladi, kao i ignorisanjem postojanja i prava Palestinaca u svojoj vanjskoj politici, u kakav pakao vodi Izrael?
Netanyahu odgovornost za ovo poniženje pokušava svaliti na zapovjednike vojske, vojne obavještajne organizacije te obavještajne i unutrašnje sigurnosne organizacije Izraela (Shabak); One koji ni 1973. nisu mogli predvidjeti arapsko-izraelski rat.
Netanyahuova vlada potcijenila je Hamas i njegovu vojnu moć, a u nadolazećim danima i sedmicama, kada se pokaže dubina poraza izraelskih vojnih i obavještajnih snaga, nesumnjivo će morati dati odgovore za nedostatke u svojim procjenama.
Procjena učinka ovih institucija ne bi trebala biti povod da zanemarimo to da je Netanyahu kriv za pojavu ove krize; jer on je taj koji ima posljednju riječ u unutrašnjoj i vanjskoj politici Izraela. Netanyahu nije, baš kao što nije ni Ehud Olmert, koji je bio početnik u 33-dnevnom ratu, niti može, kao Golda Meir i Menachem Begin, tvrditi da ne poznaje vojna pitanja.
Netanyahu je formirao politiku koju je pozdravio kratkotrajni kabinet Naftalija Bennetta i Yaira Lapida, multilateralni napor da se uguši palestinski nacionalni pokret na frontovima u Gazi i na Zapadnoj obali.
Netanyahu se u prošlosti predstavljao kao oprezan lider koji je izbjegao mnoge ratove i žrtve; ali nakon pobjede na posljednjim izborima u Izraelu, ovaj je konzervativizam ustupio mjesto jednoj od najdesničarski orijentisanih vlada, koja otvoreno nastoji pripojiti Zapadnu obalu i provesti etničko čišćenje. kriv kriv kriv
U kontekstu ovakvih politika, izgradnja naselja je u velikoj mjeri porasla, a prisutnost Jevreja u svetištu u blizini džamije Al-Aqsa je povećana. Tu je i mirovni sporazum sa Saudijskom Arabijom u kojem su potpuno zanemarena prava Palestinaca, a Netanyahu u svome koalicijskom kabinetu govori o “drugom Nakbatu”. Kako se i očekivalo, znaci otpora počeli su na Zapadnoj obali, gdje su Palestinci svjedočili izraelskoj represiji. Hamas je iskoristio priliku i u subotu organizirao iznenadni napad na izraelske položaje.
Posljednjih godina potencijalne prijetnje Izraelu postale su realnost. Premijer, upleten u tri tekuća slučaja korupcije, ne može se baviti unutrašnjim pitanjima jer žrtvuje interese stanovnika okupiranih teritorija kako bi izbjegao kazneno sankcionisanje i zatvor.
Iz tog razloga je Netanyahu insistirao na užasnoj koalicionoj vladi i pravosudnom puču, kao i slabljenju viših vojnih oficira i obavještajnih agencija; onih koje Netanyahu smatra svojim političkim protivnicima. Cijenu ovog egoizma izraelskog premijera, danas plaćaju vojnici.
Ekskluzivno PISjournal
