Emina Zuparević američkog
Autorica je studentica na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu. Njeni interesi su vezani za međunarodne odnose, geopolitiku, s fokusom na Iran i Bliski istok.
PISjournal – Nizom uzastopnih prijetnji usmjerenih ka Islamskoj Republici Iran posljednjih nekoliko mjeseci, američki predsjednik Donald Trump izazvao je eskalaciju već napetih odnosa i podigao postojeće tenzije, između ovih zemalja, na viši nivo.
Naime, od Trumpovog ulaska u Bijelu kuću, kontinuirane prijetnje Washingtona da će napasti iranska nuklearna postrojenja ukoliko Islamska Republika ne pristane na pregovore sve su učestalije. 20. marta 2025. u intervjuu za NBC News, Trump je izjavio da: ”Ukoliko ne pristanu na dogovor, bit će bombardovanja- i to će biti bombardovanje kakvo do sada nisu vidjeli.” Također, prijetnje je uputio i sekundarnim tarifama za zemlje koje koriste iransku naftu, slično kao što je predloženo i za Rusiju, signalizirajući njegovu ekonomslu i vojnu strategiju.
Navodi se da Trumpove prijetnje dolaze usred nastavka širenja iranskog nuklearnog programa, koji se intenzivirao nakon izlaska Sjedinjenih Država iz Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije (JCPOA). Iran je obogatio uranijum iznad granica postavljenih sporazumom iz 2015., pri čemu je Međunarodna agencija za atomsku energiju, početkom 2025. primijetila da je iranska zaliha blizu nivoa pogodnog za oružje.
Iako Iran tvrdi da njihov program nema namjere izazivanja bilo kavih tenzija te da je isključivo za miroljubljive svrhe, Trump sa svojom administracijom to vidi kao direktnu sigurnosnu prijetnju, posebno za saveznike SAD-a kao što je Izrael. Na pismo Donalda Trumpa iz marta 2025. Vrhovnom vladaru Ajetolahu Khameneiju, Iran je iznio jasan stav da odbija bilo koji vid direktnih pregovora sa SADom, te je ostavio otvorenu mogućnost indirektnih pregovora, pozivajući se na Trumpove odluke iz prvog mandata.
Iranska administracija označila je da bilo koja vrsta direktnih pregovora sa Amerikom neće riješiti probleme, uzimajući za primjer iskustvo iz JCPOA, gdje, kako navode, Amerika nije ispunila svoje obaveze. Također, poznato je da je Iran, 2024., izveo seriju zračnih napada na Izrael kao odgovor na izraelske zločine u Gazi, pod nazivom True Promise 1 i True Promise 2. Naime, Iran je najavio i True Promise 3, međutim, tačan datum kada će se napad izvršiti nije poznat što dodatno povećava tenzije Sjedinjenih Država i Izraela prema Iranu. Iran direktno podržava libanski Hezbolah kao i jemenske Hute u napadima na Izrael, što ovu situaciju dodatno komplikuje. Jedna od ključnih prepreka američkoj intervenciji su regionalni partneri. Pojavljuju se navodi da su američki arapski partneri, zemlje poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara, te Kuvajta obećale da neće dozvoliti da Amerika koristi svoje baze na njihovom teritoriju u svrhu napada na Iran.
Ove tvrdnje su navedene u medijima poput Middle East Eye, Reuters, te i24NEWS kao i na Kuvajtskoj državnoj televiziji 6. Aprila 2025., gdje se jasno daje garancija Iranu sa posebnim naglaskom na ovaj slučaj. Iako je geopolitika Bliskog Istoka dosta kompleksna, vjeruje se da će ove zemlje postupiti u skladu sa navodima; isto dogodilo i za vrijeme iranskih napada na Izrael prethodne godine. Naime, nakon iranskih napada na Izrael u aprilu, gdje je ispaljeno oko 300 dronova i raketa, te ponovni napad u oktobru gdje je ispaljeno oko 200 balističkih raketa, zemlje Perzijskog zaljeva kao i druge su izjavile da zatvaraju svoj zračni prostor za, kako se tvrdi, potencijalne napade Amerike ili Izraela na Iran. Uprkos tome što se zemlje poput Saudijske Arabije i Emirata smatraju bliskim američkim saveznicima, zajedno sa Katarom i Kuvajtom koji su glavni saveznici izvan NATO-a, te činjenice da postoje američke baze u sve četiri države, glavni cilj svake od ovih država jeste regionalni mir, energetska sigurnost, kao i očuvanje svoje infrastrukture, te izbjegavanje potencijalnih prijetnji i sukoba. Iran je više puta iznio stav da će bilo koja zemlja iz regiona, koja bude sarađivala sa Amerikom i Izraelom, posebno po pitanju napada na Iran, snositi posljedice i biti smatrana kao jedna od legitimnih meta, što bi dakle dublje produbilo svaki vid konflikta.
S druge strane, u posljednjih nekoliko mjeseci, Iran je nastavio sa razvojem saradnje i potpisivanjem značajnih patnerstava sa Kinom i Rusijom što nikako ne daje povoljan teren Americi da izvrši bilo koju vrstu napada na Islamsku Republiku. Od prijema Islamske Republike Iran u savez BRICS-a, utjecaj ove zemlje kao i njena moć nastavljaju da rastu i šire se diljem Bliskog Istoka. Nerijetko se pojavljuju spekulacije da bi ovakav vid savezništva mogao izazvati ozbiljan preokret u svjetskom poretku. Tvrdi se da bi bilo koji američki pokušaj napada na Iran eskaliralo treći svjetski rat. Rusija i Kina su također glasno podržale Iran protiv Trumpovih prijetnji, što je izazvalo dodatnu zabrinutost u Washingtonu.
Partnerstvo Irana sa Rusijom i Kinom je često nazvano kao “nesveti savez” od strane američkih zvaničnika. Usklađivanjem Irana, Rusije i Kine se svakako, pokreću zajednički interesi- suprotstavljanje američkoj dominaciji, otpor sankcijama te preoblikovanje globalnog poretka. U medijima se često javlja raspava povodom slučaja formacije multipolarnog svijeta zbog partnerstava poput ovog, kojem se još često pridružuju i zemlje članice BRICS-a poput Sjeverne Koreje, te Indije i Venecuele. Ugovorom iz januara 2025. formalizirano je strateško partnerstvo između Irana i Rusije, dok Kina nastavlja jačati iransku ekonomiju kupujući iransku naftu po sniženim cijenama zaobilazeći američka ograničenja.
Mnoge analize tvrde da bi ovaj blok mogao zakomplicirati Trumpovu strategiju jer sugerišu da bi bilo kakkav napad na Iran u rat mogao uvući Rusiju, Kinu, pa čak i Sjevernu Koreju u širi sukob. Pomorska vježba poznata kao “Sigurnosni pojas 2025” održana od 9. do 13. marta u blizini iranske strateške luke Čabahar u Omanskom zalivu uključivala je pomorske snage iz Narodnooslobodilačke mornarice Kine (PLAN), Ruske mornarice te Iranske mornarice i mornarice Iranske revolucionarne garde (IRGC). Vježba je obuhvatila niz operacija poput simuliranih napada na pomorske ciljeve, zajedničkih misija potrage i spašavanja, vježbi kontrole štete, te noćnih operacija što je bilo prvi put za ovakve trostrane vježbe.
Strateška moć i odbrambeni kapaciteti Irana su sve sofisticiraniji. Iran je razvio moćan sistem naoružanja koji dodatno komplikuje već zamršenu situaciju, te uzrokuje dodatnu zabrinutost Bijele kuće. U pitanju su hipersonične balističke rakete- Fattah 1 I Fattah 2 koje imaju brzinu veću od Mach 13–15 i domet od 1.400–1.800 km. Fattah-2 posjeduje hipersonično klizno vozilo (HGV), što povećava njegovu manevarsku sposobnost i mogućnost izbjegavanja proturaketnih odbrana. Za ove rakete se navodi da, ukoliko bi se koristile u velikom broju ili s mamcima, mogli bi ciljati američke baze u Zaljevu (npr. Al Udeid u Kataru) ili pomorske snage u Perzijskom zaljevu, otežavajući odbrambene odgovore.
Nakon toga, Iran posjeduje i Balističku raketu Kheibar-Shekan koja domet od 1.450 km i bojevu glavu od 500 kg. Njena preciznost i smanjeno vrijeme pripreme za lansiranje (zbog čvrstog goriva) čine je teže uočljivom i neutraliziranom prije lansiranja. Protivbrodska balistička raketa Khalij-e Fars (ASBM) poznata kao iranski “ubica nosača”, te ima domet od 300 km i nosivost od 650 kg. Dizajnirana je za gađanje velikih pomorskih plovila, s terminalnim navođenjem za precizne udare. Iran raspolaže još i sa brodom Shahid Mahdavi i povezanim dronovima/raketama koji nosi balističke rakete dugog dometa (npr. Protivbrodske varijante dometa 1.500 km), dronove poput Shahed-136 i helikoptere. Može operisati u Indijskom okeanu, proširujući iranski doseg izvan Perzijskog zaliva. Važno je istaći i dronove Dronovi Shahed-136 i Gaza čija je moć najbolje vidljiva iz napada Huta u Crvenom moru uz iransku pomoć.
Od početka 2025. Iran je otkrio unapređenje protuzračne odbrane, odnosno sustav Bavar 373, te je predstavio svoju prvu podzemnu pomorsku bazu za mornaricu Iranske revolucionarne garde kao i “podzemni raketni grad” što je izazvalo posebnu medijsku pažnju. Svakako, kada govorimo o stvaranju novog svjetskog poretka, kao i multipolarnog svijeta, jedan od bitnih faktora je i Indija. Indija je važan strateški i trgovinski partner Irana, sa posebnim naglaskom na iranskoj nafti koja se izvozi u Indiju.
Iako su američke sankcije zakomplikovale ovaj odnos, Indija je nastavila saradnju sa Iranom, posebno u razvoju luke Čabahar na jugoistoku Irana, koja zaobilazi Pakistan i povezuje Indiju sa Afganistanom i centralnom Azijom. Luka Čabahar je važan tranzicioni ključ za iransku trgovinu i geopolitički uticaj. Turska, iako članica NATO-a, čije je partnerstvo sa Iranom često diskutabilno nastavlja svoje balansiranje regionalne moći na Bliskom Istoku. Uzimajući primjere Sirije i Iraka, uvidjet ćemo kako su obje države aktivno angažovane na oba fronta. Značajno je i trgovinsko kao i energetsko partnerstvo ovih dviju država. Ukoliko sagledamo širu sliku, uvidjet ćemo da mnoge države, poput onih arapskih ili Turske, pa čak i Indije, balansiraju između američkog i iranskog savezništva. Bilo koja eskalacija tenzija između Sjedinjenih Država i Irana uzrokovala bi sukobe mnogo većih razmjera koje bi mogle prerasti i u Treći svjetski rat.
Zaključit ćemo da Amerika zasigurno pred sobom ima jakog protivnika na što ukazuje i iranska odbrana protiv izraelskih zračnih napada u prethodnoj godini. Kontinuirano osnažavanje strateškim partnerstvima i vojnim potencijalom čini Iran ozbiljnim protivnikom američkoj hegemoniji. Naime, potvrđeno je iz iranskog ministarstava vanjskih poslova da će indirektno pregovaranje Irana sa SAD-om biti održano u Omanu, u subotu, 12. Aprila 2025. godine. Ovi pregovori bi mogli biti prekretnica u odnosu Irana i Sjedinjenih Država po pitanju iranskog nuklearnog programa kao i za buduća djelovanja ove dvije države.
Zasigurno je da se Bijela kuća suočava sa novim geopolitičkim realnostima, ali isto tako, jasno je i da bi bilo koja eskalacija sukoba vodila u smijeru svjetskog rata, što, svakako, nijednoj strani ne ide u korist. Dok Amerika nastavlja upućivati prijetnje, Iran je sve više okrenut sklapanju velikih partnerstva sa zemljama pokut Kine, Rusije i Sjeverne Koreje što znatno slabi američki utjecaj kao najveće globalne sile. Svijet se ovim sve više udaljava od unipolarnog modela i približava multipolarnom sistemu. Sve ovo, svakako, daje dobru podlogu za preokret u svjetskom poretku dovodeći u pitanje opstanak američkog geopolitičkog utjecaja.
američkog američkog američkog američkog američkog američkog američkog američkog američkog
Ekskluzivno PISjournal
