PISjournal – Izraelski režim koji se ovih dana bori s antivladinim protestima istovremeno se bori sa sigurnosnom blokadom koja mu jedva daje prostora za disanje. jedinstvo
S druge strane, iako su se arapske zemlje postrojile u znak podrške Palestincima protiv izraelske okupacije prije deset godina, erupcija sirijske krize 2011. godine okupila je neke važne arapske zemlje i Tel Aviv po prvi put na istom frontu. I jedni i drugi su željeli isto – srušiti Assada.
To je ohrabrilo Izraelce da s vremena na vrijeme izvedu raketne napade na sirijske teritorije radi tzv., garancija nacionalne sigurnosti. Unatoč upozorenjima Damaska, ovi napadi su nastavljeni, pa čak i intenzivirani posljednjih dana, pri čemu su izraelski borbeni avioni bombardirali neka područja Sirije.
U proteklih 12 godina, izraelski režim i arapske zemlje ujedinile su svoje stavove, pri čemu su obje pozivale na svrgavanje sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Čak su sanjali o podjeli Sirije kako bi oslabili Osovinu otpora predvođenu Iranom. Osovina otpora je moćni regionalni blok koji se suprotstavlja izraelskim i američkim projektima u regiji.
Stoga je sirijska kriza stvorila nesveti izraelsko-arapski savez stvoren u Americi, a izraelski lideri su vidjeli sirijsku arenu kao lansirnu rampu za razbijanje njihove višedecenijske regionalne izolacije. Dakle, pokušali su da uvedu Arape u proces normalizacije odnosa kako bi realizovali svoj projekat od Nila do Eufrata.
Iako je Tel Aviv relativno uspio u normalizaciji pa je potpisao Abrahamski sporazum sa UAE i Bahreinom, međutim nedugo zatim proces je počeo da se raspliće, a arapske zemlje su se vratile Siriji. Iako je potres jačine 7,5 stepeni Rihterove skale u Siriji u februaru izazvao velike žrtve i štetu ovoj zemlji, proizveo je politički napredak u vidu da su se Arapi priklonili Damasku. Ovo je veoma zabrinjavajuće za Izraelce.
S obzirom da arapske države pokazuju interes za uspostavu odnosa sa Sirijom, može se reći da izraelski režim više ne može računati na arapsku podršku u svojoj antisirijskoj agendi. Prijedlog za vraćanje Sirije u Arapsku ligu je najžešća debata u arapskom svijetu ovih dana, a svi arapski lideri su saglasni da se Sirija vrati u blok.
Saudijska Arabija bila je najveći protivnik povratka Sirije u Arapsku ligu, ali nakon nedavnog sporazuma između Irana i kraljevine, Rijad je promijenio mišljenje i najavio plan za ponovno otvaranje svoje ambasade u Damasku. Pored toga, Saudijska Arabija će biti domaćin samita Arapske lige 19. maja, a izvještaji govore o planovima Rijada da pozove predsjednika Al-Assada na sastanak, što je potez koji je uznemirio vlasti Tel Aviva.
Egipat, još jedan moćni član Arapske lige, započeo je proces približavanja Siriji. Sirijski ministar vanjskih poslova Faisal Mekdad u nedjelju je prvi put posjetio Kairo od 2011. godine. Također, egipatski predsjednik Abdel Fattah al-Sisi i Assad treba da se sastanu u narednim sedmicama, što predstavlja uvod u kraj nesuglasica između dvije zemlje nakon 12 godina. Zapravo, egipatski zvaničnici broje minute za povratak Damaska u Arapsku ligu.
Kao dio ovih napora, Al-Sisi je u ponedjeljak otputovao u Saudijsku Arabiju i sastao se sa prijestolonasljednikom Mohamedom bin Salmanom. Razgovarali su o sirijskoj krizi, povratku Damaska u Arapsku ligu i naporima da se stane na kraj krizi u toj arapskoj zemlji. Čini se da je među Arapima stvoren konsenzus oko obnavljanja odnosa sa Damaskom, a vjerovatno će u bliskoj budućnosti ponovo otvarati svoje ambasade jednu za drugom i okončati više od deceniju dugo neprijateljstvo.
Sirijska kriza je oduvijek bila jedna od tema razgovora na samitima Arapske lige, a ako sirijski lider prisustvuje sastanku prvi put nakon više od decenije, sa samita će vjerovatno izaći izjava u odbranu sirijskog teritorijalnog integriteta. Odbrana teritorijalnog integriteta Sirije od strane arapskih zemalja postavlja ultimatum Izraelu da prestane s avanturama na teritoriji ove zemlje, jer će svaki pokušaj destabilizacije Sirije naići na reakciju arapskog svijeta, a to čini da se Izraelci ponašaju opreznije.
Međuarapsko jedinstvo će značiti potpunu izolaciju Izraela u regionu, a kako na okupiranim teritorijama vladaju nemiri zbog političkih i društvenih kriza, svaki sukob sa arapskim zemljama može imati ozbiljne posljedice po Tel Aviv. S druge strane, normalizacijom odnosa arapskih zemalja sa Sirijom, sirijska vojska će postati samouvjerenija i sposobna da odlučnije odgovori na izraelske napade.
Osim arapskih država, Turska je također na putu približavanja Siriji, a jučerašnji četverostrani sastanak zamjenika ministara vanjskih poslova Irana, Rusije, Turske i Sirije u Moskvi bio je uvod u obnavljanje diplomatskih odnosa. Turska je, kao i arapske zemlje, bila usklađena s izraelskom politikom u sirijskoj krizi, ali normalizacija Turske s Damaskom će značiti da je Ankara odbacila saučesništvo u izraelskoj rušiteljskoj politici.
Pored političkih stvari u odnosima regionalnih država sa Sirijom, važna je i ekonomija. Saudijska Arabija i UAE pokušavaju obnoviti sigurnost Sirije kako bi utrli put rekonstrukciji zemlje i obnavljanju ekonomskih veza sa Damaskom. Sirija ima velike mogućnosti ulaganja u građevinarstvo, a stručnjaci smatraju da će jedan od značajnih faktora koji će pokretati razvoj Sirije u budućnosti biti građevinska industrija. S obzirom na ogromnu devastaciju izazvanu sukobom, zemlji su očajnički potrebni građevinski materijal i investicije a to je područje u koje arapske zemlje mogu ulagati.
Imajući u vidu da je naftna industrija Sirije u teškom stanju, jedan od najprivlačnijih sektora za strane investitore je izgradnja elektrana. Sirijska vlada izdala je atraktivne poticaje za investitore koji su spremni ulagati u elektroenergetsku industriju ove zemlje. Stoga je sada Sirija zemlja mogućnosti i ima obilje atrakcija za bogate arapske vladare Perzijskog zaljeva da ulažu u vitalnu infrastrukturu zemlje kako bi pokrenuli izgradnju Sirije i istovremeno ostvarili profit od bilateralne trgovine.
Egipat, koji za razliku od monarhija Perzijskog zaljeva nema bogatstvo za ulaganje u Siriju, projektirao je vlastite interese koji se mogu ostvariti u slučaju normalizacije. U prošlim decenijama, Egipat i Sirija su vodili arapske nacionalističke i antiizraelske frontove, a postojale su opsežne interakcije između dvije strane u ekonomskim oblastima. Prije dvije decenije, vlade Egipta i Sirije najavile su dogovor o uspostavljanju “zajedničkog arapskog tržišta”, a zvaničnici obje strane su se nadali da će se poduzimanjem potrebnih mjera obezbijediti uslovi za pokretanje zajedničkih komercijalnih i ekonomskih aktivnosti za egipatske i sirijske investitore. Ali ovi sporazumi su povučeni zbog izbijanja sirijske krize. Sada će ove dvije strane vjerovatno oživjeti ovaj dogovor u budućnosti.
Nepotrebno je reći da su ekonomske aktivnosti i strane investicije u Siriji moguće samo kada se u zemlju vrati mir i sigurnost. Ali trenutno, izraelski režim čini najveću prepreku sirijskim interesima jer povremenim zračnim napadima održava visoke tenzije sa zemljom. Ipak, ako se arapske zemlje počnu baviti Sirijom, Izrael neće imati drugog izbora već da se povuče.
Ekskluzivno PISjournal
