PISjournal – “Dvanaestodnevni rat” započeo je izraelskim zračnim napadima na Iran rano ujutro 13. juna. Napad cionističkog režima dogodio se samo nekoliko dana prije nego što su se Iran i Sjedinjene Države trebali sastati u šestom krugu indirektnih nuklearnih pregovora u Omanu,i time je sabotirao diplomatski proces i uništio svaki potencijalni napredak postignut tokom prethodnih pet rundi.
Događaj koji je prethodio napadu bio je ilegalni izraelski napad na iranske diplomatske prostorije u Damasku 1. aprila 2024. godine, u kojem je uništen konzularni odjel iranske ambasade. Također je rezultirao smrću brigadnog generala Muhammada Reze Zahedija, komandanta Kuds snaga IRGC-a, njegovog zamjenika generala Muhammada Hadija Hadžija Rahimija i petorice njihovih pratilaca.
Iran je uzvratio manje od dvije sedmice nakon napada operacijom “Pravo obećanje I”, koja je tada bila poznata kao najveća svjetska operacija dronova. To je označilo prvi direktni vojni sukob između dva ljuta neprijatelja.
Iran je pokrenuo operaciju “Pravo obećanje II” 1. oktobra nakon izraelskog ubistva vođe Hamasa Esmaila Hanije u Teheranu.
Operacija ‘Pravo obećanje III’ pokrenuta je u 22 talasa tokom 12 dana u junu ove godine, kao odgovor na američko-izraelske napade na iransku nuklearnu, vojnu i civilnu infrastrukturu.
E-3 (Evropska velika trojka), zajedno s mnogim drugim zapadnim nacijama, podržala je izraelske napade, koristeći uobičajena opravdanja da “Iran ne može imati nuklearnu bombu”. Međutim, muslimanska dijaspora na Zapadu i širom svijeta održala je brojne demonstracije osuđujući izraelsku agresiju.
Ovaj rat je također postao test tehnološkog razvitka obje strane. Učinkovitost iranske raketne tehnologije bila je relativno poznata Zapadu zbog odmazde IRGC-a za atentat na generala Soleimanija, kada su iranske rakete bacile pale na američku zračnu bazu al-Asad u Iraku 8. januara 2020. godine. Udari nisu uzrokovali žrtve, uglavnom zbog iranskog prethodnog upozorenja o napadu.
Nedavni sukob je također pokazao ranjivost takozvanog neprobojnog izraelskog mobilnog sistema protivvazdušne odbrane “Iron Dome”, posebno protiv nove generacije hipersoničnih iranskih raketa.
Dana 22. juna, Washington je odlučio ući u rat. Američki predsjednik Donald Trump objavio je na društvenim mrežama da je američka vojska napala tri nuklearna postrojenja u Iranu, uključujući Natanz, Bushehr i Fordow. The Economist je izvijestio da je ispaljeno 14 bombi za uništavanje bunkera i oko 30 krstarećih raketa. Trump je odmah proglasio pobjedu i rekao da su iranska nuklearna postrojenja “uništena”. Međutim, tvrdnje o obimu štete od napada u Fordowu su i dalje predmet rasprava.
U stvari, povjerenje Irana u IAEA je uništeno kada je iranski parlament glasao za obustavu saradnje s agencijom. Iran je optužio IAEA da generira politički motivirane izvještaje koji su rezultirali američkim napadima na nuklearne lokacije.
Najavljivajući napad, Trump je rekao da nijedna druga vojska na svijetu to ne bi mogla učiniti i “SADA JE VRIJEME ZA MIR!”
Tokom konferencije za novinare u Pentagonu, Pete Hegseth, američki ministar odbrane, rekao je: “Ova misija nije bila, niti je bila, o promjeni režima.” Istog dana, američki potpredsjednik JD Vance je u intervjuu za Kristen Welker iz NBC-a rekao: „Nismo u ratu s Iranom. U ratu smo s iranskim nuklearnim programom.“ Vance je dodao da „nemamo interesa za prisustvo vojnika na terenu… Naš stav je vrlo jasan da ne želimo promjenu režima.“
Već sljedećeg dana, Iran je odgovorio baražom raketa na američku zračnu bazu Al-Udaid u Kataru. Iran je istakao da je to bio odgovor na “očiglednu vojnu agresiju” SAD-a na iranska nuklearna postrojenja. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Esmaeil Baghaei napisao je na X da je napad bio odmazda za “neizazvanu agresiju protiv teritorijalnog integriteta Irana” koju su SAD izvršile na iranske nuklearne lokacije.
Prema riječima Alija Larijanija, višeg savjetnika iranskog vođe, 6 od 13 ili 14 raketa ispaljenih na američku bazu pogodilo je metu. Nije bilo prijavljenih žrtava. Katarski premijer Sheikh Mohammed bin Abdulrahman bin Jassim Al Thani osudio je iranski raketni napad kao “neprihvatljiv čin” i pozvao iranskog ambasadora da protestuje protiv napada.
Dana 24. juna, Trump je izjavio da su se Iran i Izrael dogovorili o “potpunom prekidu vatre”. Istog dana, predsjednik Masoud Pezeshkian je objavio “kraj 12-dnevnog rata”.
Zdrav razum nalaže da bombe mogu oštetiti ili uništiti nacionalna nuklearna postrojenja, do iranskog nuklearnog znanja i iskustva nije moguće doprijeti.
Krajnji rezultat fijaska bilo je ujedinjenje iranske javnosti u podršci Islamskoj Republici protiv strane agresije.Prema najnovijem istraživanju koje je proveo istraživački centar Radiotelevizije Irana,najmanje 77 posto Iranaca kaže da su ponosni na odgovor svoje države na izraelsku agresiju.
Izrael je računao na razjedinjenost u iranskom društvu očekujući urušavanje države iznutra.Međutim,složnost i jak patriotizam prožet vjerskim osjećajima,srušili su izraelske nade da će Iran šapatom pasti.
