PISjournal – Palestinske snage otpora, zajedno s ogromnom većinom palestinskog naroda, ne kriju svoju duboku zahvalnost Ansarallahu.
To proizlazi iz geopolitičkih, narodnih i vojnih stavova koje je vlada u Sani zauzela tokom genocidnog rata izraelskog režima protiv Gaze. Šehid Abu Ubeida, koji je bio vojni glasnogovornik Palestine, nazivao ih je „iskrenom braćom“.
Sve palestinske snage naširoko su hvalile vojne operacije koje je jemenski Ansarallah izvodio u Crvenom moru i moreuzu Bab el-Mandeb, kao i njegove balističke raketne napade na različite lokacije u Izraelu.
Oni su hrabre poteze Jemena smatrali strateškim pritiskom na režim i njegove saveznike, istovremeno pružajući stvarnu podršku i podnoseći žrtve za Palestince u Gazi. Jemenski narod, njegova vlada, lideri i infrastruktura bili su izloženi žestokoj agresiji Sjedinjenih Američkih Država i izraelskog režima.
Cilj napada bio je prisiliti Ansarallah da odustane od svoje geopolitičke i vojne podrške Palestini. Palestinci su iskazali solidarnost s jemenskim narodom, čije su se žrtve ispreplele sa žrtvama Palestinaca.
Palestinske snage otpora smatraju Jemen i Ansarallah istinskim partnerima u suočavanju sa stvarnim neprijateljem regije: cionističkim režimom.
Masovna, višemilionska mobilizacija jemenskog naroda, koja se nastavila tokom genocida nad Gazom uz podršku SAD-a, nikada nije prestala i nije pokazala ni frustraciju ni umor. To se ne može izbrisati iz palestinskog sjećanja i svijesti.
Koliko je samo puta ratom iscrpljeni, gladni i izmučeni Palestinac poželio da mu je Jemen susjed?
Palestinci i osjećaj napuštenosti
Palestinski osjećaj napuštenosti od strane velike većine arapskog i islamskog svijeta nemoguće je opisati ili u potpunosti razumjeti.
Njihov bijes i ogorčenost nisu usmjereni samo prema zvaničnim institucijama i vladama. Najdublji osjećaj gorčine usmjeren je prema samim narodima, kao i prema islamskim, nacionalističkim i panarapskim pokretima. U njih su bile polagane nade.
Što se tiče vladara, njihovi stavovi bili su unaprijed poznati; Palestinci od njih nisu očekivali ništa osim riječi osude i prokazivanja koje su oduvijek izgovarali.
Zato je iznenađujuće očekivati od Palestinaca da zauzmu stav protiv onih koji su ih podržali u njihovom najtežem trenutku, koji imaju volju i odlučnost da ih podrže i u budućnosti i koji se nisu zadovoljili sloganima i govorima o borbi protiv okupacijskog režima, već su riječi pretvorili u djela.
Suprotno tome, zapanjujuće je očekivati od Palestinaca da saosjećaju s onima koji su ih napustili, uključujući i one koji su im zabili nož u leđa i čak na ovaj ili onaj način nastojali da im naude.
Istina koja nikoga ne bi trebala iznenaditi niti uznemiriti jeste da većina palestinskog naroda, bez obzira na političku pripadnost, podržava i stoji uz Jemen i rukovodstvo Ansarallaha. To je principijelan stav, koji nije politiziran niti je bilo ko njime upravljao. On je spontan, iskren i prirodan.
Ko god očekuje suprotno, ne razumije dubinu patnje kojoj je palestinski narod u Pojasu Gaze bio izložen od strane svakog pokreta, vladara i institucije koji su ih napustili upravo u trenutku kada im je podrška bila najpotrebnija.
Štaviše, nakon genocidnog rata Palestinci više nisu u stanju ugađati bilo kome praznim učtivostima. Shvatili su da je za njih bolje održavati veze s iskrenim ljudima u Jemenu, Libanu, Iranu i Iraku, kao i s iskrenim ljudima, ličnostima i pokretima širom svijeta, nego polagati nade u ljude koji nude samo slogane.
One koji su lavovi na ratištima sektaških i unutrašnjih sukoba, ali postaju patke kada se suoče s izraelskim režimom.
Izraelski plan “Zavadi pa vladaj”
Palestinski narod s ponosom i čašću gleda na svakoga ko se suprotstavlja neprijateljima arapskog i islamskog svijeta i čovječanstva. Riječ je o režimu koji je otvoreno proglasio svoj cilj zauzimanja arapskih zemalja od Nila do Eufrata.
Oni većinu rukovodstava vide kao ništa više od odraza i podređivanja izraelskim i kolonijalnim planovima.
Značajan broj onih koji se nazivaju učenjacima, intelektualcima i političkim komentatorima također se, svjesno ili nesvjesno, stavio u službu agendi cionističkog režima i njegovih saveznika.
Umjesto da imaju ulogu u ujedinjavanju Zapadne Azije i njenih naroda protiv zajedničkog neprijatelja čija je neprijateljska namjera neupitna, oni rade suprotno: doprinose podjeli regije duž sektaških i konfesionalnih linija.
Njihova uloga postaje vidljiva samo u unutrašnjim sukobima. Nestaju kada se vodi borba protiv izraelskog režima. A kada se pojave, to čine kako bi bacili sumnju, zabili nož u leđa, iznijeli optužbe i potkopavali antiizraelski otpor i njegove pristalice, ostavljajući taj herojski otpor još napuštenijim.
Palestinsko opredjeljenje prema Jemenu dodatno učvršćuje duboka zabrinutost Izraela zbog brzog razvoja događaja u toj zemlji i napretka koji ostvaruje Ansarallah.
Ti događaji izazvali su sve veću zabrinutost unutar sigurnosnog aparata režima, posebno zbog posljedica koje bi kontrola strateškog moreuza Bab el-Mandeb od strane Ansarallaha mogla imati, kao i njegove sposobnosti da utiče na pomorski saobraćaj kroz njega. U pojedinim dijelovima moreuz je širok svega 18 kilometara, zbog čega je lakše ometati plovidbu nego kroz šire pomorske prolaze.
Okupacijski režim suočio se s blokadom Crvenog mora svojih brodova od strane Ansarallaha. Tokom genocida nad Gazom, Ansarallah je doveo južnu izraelsku luku Eilat do bankrota.
Izraelski sigurnosni aparat smatra da bi razvoj događaja u Crvenom moru mogao predstavljati strateški zaokret čije bi se posljedice proširile izvan regije, posebno usred američke krize u Hormuškom moreuzu i ilegalnog rata protiv Irana.
Režim se oslanja na more za približno 98 posto svog uvoza, zbog čega svaka prijetnja pomorskim putevima predstavlja strateški izazov. Ovo se događa u trenutku kada američka administracija nije spremna direktno učestvovati u sukobu s Jemenom i Ansarallahom, što je navelo saudijsko rukovodstvo da zatraži regionalnu podršku.
Prirodno je i logično da palestinski narod procjenjuje ono što vidi vlastitim očima. Poznato je da posjeduje visok nivo političke svijesti, oblikovan iskustvima i političkim i vojnim bitkama koje je vodio protiv okupacijskog režima, njegovih pristalica, saradnika i onih koji su s njim normalizirali odnose.
Palestinci svoj stav o onome što se događa u Jemenu vide, s jedne strane, kao izraz lojalnosti prema onima koji su stali uz njih, a s druge kao rezultat svjesnog razumijevanja sukoba, njegovih strana i snaga koje od njega imaju koristi ili trpe posljedice.
