PISjournal – Snage Ansarullaha, odnosno pokreta Huti, prema lokalnim izvještajima zauzele su pet strateških položaja u jemenskoj pokrajini Lahdž, čime dodatno učvršćuju svoje prisustvo u planinskim područjima i otvaraju mogućnost napredovanja prema pravcima koji vode ka Adenskom zaljevu i gradu Adenu.

Prema navodima s terena, jedinice Ansarullaha preuzele su kontrolu nad područjima Dhiab, Džebel al-Mansoura, Džebel al-Barha, Džebel Lasbah i Džebel Hawab. Riječ je uglavnom o uzvišenjima čija vrijednost ne proizlazi samo iz njihove teritorijalne površine, već prije svega iz položaja koji omogućava nadzor nad okolnim komunikacijama i potencijalnim pravcima kretanja vojnih jedinica i snabdijevanja.

Napredovanje u Lahdžu posebno je značajno zbog geografskog položaja ove pokrajine. Lahdž se nalazi sjeverno od Adena, jednog od najvažnijih jemenskih gradova i sjedišta međunarodno priznate jemenske vlade. Svako značajnije pomjeranje fronta u ovom području zbog toga ima potencijal da utiče na sigurnost komunikacija koje povezuju Aden s drugim dijelovima juga Jemena.

Lokalni izvještaji istovremeno navode da jedinice Četvrte vojne zone nisu pružile očekivani otpor u područjima Al-Mudariba i Ras Al-Ara. Prema tim navodima, takvo ponašanje bilo je suprotno uputama komandanta fronta. Međutim, ove tvrdnje dolaze iz lokalnih izvora i treba ih posmatrati s oprezom, posebno u okolnostima u kojima informacije s fronta često predstavljaju dio šireg informacijskog rata između sukobljenih strana.

Uprkos tome, zauzimanje novih položaja ima širi vojni značaj. Huti nastoje iskoristiti planinski teren Lahdža kako bi postepeno izolirali područje planine Kahbub. Upravo Kahbub predstavlja jednu od ključnih tačaka u ovoj zoni, jer njen položaj omogućava kontrolu nad važnim pravcima između Lahdža i susjednog Taiza.

Zašto je Kahbub toliko važan?

Prije svega zbog komunikacija. Ukoliko bi Huti uspjeli zauzeti ili dugoročno kontrolirati planinu Kahbub, mogli bi ugroziti rute snabdijevanja između područja pod kontrolom jemenske vlade u Lahdžu i Taizu. To bi otežalo kretanje vojnih jedinica i dopremanje opreme i zaliha prema pojedinim položajima.

Drugi razlog povezan je s geografijom. Kahbub se nalazi u prostoru koji povezuje unutrašnje planinske oblasti s pravcima prema Crvenom moru i Adenskom zaljevu. Kontrola nad takvim položajem omogućava strani koja ga drži da bolje nadzire okolni teren i potencijalne pravce kretanja protivnika.

Treći faktor jeste Aden.

Aden je politički i strateški izuzetno važan za jemensku vladu. Grad se nalazi na obali Adenskog zaljeva i predstavlja jedno od najvažnijih pomorskih i logističkih čvorišta zemlje. Zbog toga se vojna situacija sjeverno od Adena ne može posmatrati izolirano od šire sigurnosne slike južnog Jemena.

Ipak, važno je napraviti razliku između približavanja određenim komunikacijama i stvarne prijetnje zauzimanjem Adena. Zauzimanje nekoliko planinskih položaja u Lahdžu samo po sebi ne znači da Huti imaju otvoren ili neposredan put prema gradu. Između pojedinih položaja i samog Adena nalazi se složen teren, kao i područja koja kontrolišu različite naoružane formacije povezane s međunarodno priznatom vladom i drugim političkim strukturama na jugu Jemena.

Zbog toga je trenutni razvoj događaja prije svega značajan zbog mogućnosti promjene lokalnog odnosa snaga.

Huti su tokom dugotrajnog jemenskog rata pokazali sposobnost korištenja planinskog terena za postepeno širenje i učvršćivanje svojih položaja. Umjesto velikih frontalnih operacija, kontrola uzvišenja i komunikacijskih čvorišta može omogućiti postepeno slabljenje protivničkih položaja. U takvoj strategiji nekoliko manjih teritorijalnih pomjeranja može imati veći značaj kada se posmatraju zajedno.

Posebnu pažnju privlači činjenica da se najnovije borbe odvijaju u području koje povezuje različite geografske i strateške pravce. Na sjeveru se nalaze planinska područja koja vode prema Taizu i unutrašnjosti zemlje, dok se prema jugu otvaraju pravci prema Adenu i Adenskom zaljevu. Na zapadu se nalazi širi prostor Crvenog mora, koji je posljednjih godina postao jedno od najvažnijih područja sukoba povezanih s jemenskim ratom.

Zbog toga kontrola nad planinskim položajima u Lahdžu može imati značaj koji nadilazi samu pokrajinu.

Istovremeno, ne treba zanemariti ni unutrašnju političku fragmentaciju Jemena. Na teritorijama koje nisu pod kontrolom Huta djeluje više različitih vojnih i političkih formacija, koje nemaju uvijek potpuno identične interese. Južni prijelazni savjet, snage povezane s međunarodno priznatom vladom i različite lokalne formacije predstavljaju složenu mrežu aktera. Takva fragmentacija može utjecati na sposobnost koordiniranog odgovora na napredovanje Huta.

Upravo zato bi eventualni gubitak dodatnih položaja u Lahdžu mogao imati psihološki i politički značaj, čak i ako ne dovede do neposrednog ugrožavanja Adena.

Za sada je najvažnije pitanje hoće li Huti uspjeti nastaviti napredovanje prema Kahbubu i izolirati ključne komunikacijske pravce. Ako bi uspjeli konsolidirati položaje oko planine, mogli bi dodatno pritisnuti rute između Lahdža i Taiza, učvrstiti svoje pozicije prema obalnim područjima i povećati pritisak na komunikacije koje vode prema Adenu.

Zato se najnovija borbena aktivnost u Lahdžu ne treba posmatrati samo kao lokalni sukob oko nekoliko planinskih položaja. Ona je dio šire borbe za kontrolu nad komunikacijama, planinskim prolazima i strateškim pravcima južnog Jemena.

Ukoliko se informacije o zauzimanju pet položaja potvrde, njihov značaj bit će prije svega u tome što Huti postepeno stvaraju povoljniji raspored svojih snaga u području Lahdža. Sljedeća faza borbi mogla bi pokazati da li je cilj samo konsolidacija osvojenih položaja ili nastavak pritiska prema Kahbubu i komunikacijama koje vode prema Adenu.

Ekskluzivno PISjournal