Osman Softić
PISjournal – Saudijska odbrana je 28. jula oborila dronove lansirane s iračke teritorije na naftna postrojenja Abqaiq u Istočnoj provinciji kraljevstva. Jahja Saree, glasnogovornik Ensarullaha, pokreta poznatijeg i kao Huti/Husije, saopštio je da su gađane rafinerije, centri za skladištenje nafte i izvozni terminali Janbu na Crvenom moru i rafinerija Džizan na granici s Jemenom.
Rijad je zahvaljujući alternativnom istočno-zapadnom naftovodu od 1.200 kilometara kompenzirao gubitke nastale zatvaranjem Hormuškog tjesnaca i izbjegao paralizu izvoza energenata u Aziju. Napadi na saudijska naftna postrojenja Aramcoa dio su vojne eskalacije i pomorske blokade saudijskih luka na Crvenom moru, koju Ensarullah obznanio 20. jula. Pogođeni su saudijski tankeri Encelia i Layla, a drugi su prisiljeni da plove kroz Suecki kanal oko afričkog kontinenta. Njihov put do luka istočne Azije produžen je za mjesec uz povišene troškove transporta i osiguranja. Prolaz kroz Suez nije moguć za supertankere. Saudija je stoga prisiljena naftu transportovati manjim, zamjenskim plovilima, kojih nema dovoljno. Ensarullah tvrdi da neće odustati od blokade sve dok Rijad ne okonča vlastitu blokadu jemenske prijestolnice Sane, luke Hudejda i međunarodnog aerodroma.
Promjene nakon američko-izraelskog napada na Iran
Pokret Ensarullah od 2015. kontrolira četvrtinu teritorije Jemena, a pod njegovom je i Sana i 80 posto jemenske populacije. Pokret je 2022. potpisao primirje sa Saudijskom Arabijom koje se donedavno poštovalo. Međutim, ovaj pokret nema pristup prihodima od jemenske nafte koju kontrolira međunarodno priznata vladasa sjedištem u Adenu. Nafta je uglavnom u provinciji Hadrameut. Lider Ensarullaha Abdul-Malik al-Husi tvrdi da je od početka sukoba jemenskom narodu uskraćeno 57 milijardi dolara od nafte i plina. Dio disfunkcionalne vlade u Adenu čine i pripadnici raspuštenog Južnog tranzicijskog vijeća (STC) koje podržava Abu Dabi, a koje i Ensarullah i Rijad podjednako optužuju za secesionizam.
Okidač obnovljenog sukoba između Sane i Rijada bio je iranski let Mahan Aira koji je 3. jula 2026, probivši saudijsku blokadu sletio u Sanau da preuzme jemensku delegaciju i preveze je u Iran kako bi prisustvovala dženazi ubijenog iranskog vrhovnog vođe ajatollaha Alija Hameneija. Bio je to prvi direktan let iz Irana u Jemen u protekloj deceniji.
Rijad je koridor blokirao bojeći se da ne bude upotrebljen za transport iranskog oružja. Zapadne novinske agencije tvrde da je na povratnom letu 13. jula u Jemen iz Irana stigla grupa vojnih eksperata Islamske revolucionarne garde (IRGC) s vojnom opremom. Zvaničnici Ensarullaha negirali su ove optužbe. Saudijska avijacija bombardirala je pistu aerodroma neposredno pred slijetanje iranskog aviona, koji je uspio sletjeti u Hudejdu, pod opasnim uvjetima.
S obzirom na to da je i Rijad poslao visoku državnu delegaciju na dženazu u Teheran, doima se da najnoviji saudijski napad ne ide u prilog očuvanju stabilnosti Saudijske Arabije u momentu krize oko Hormuza. U znak odmazde, Ensarullah je raketirao međunarodni aerodrom u Abhi na jugu kraljevine, prekinuvši četvorogodišnje krhko primirje. Ako Washington odluči gurnuti kraljevinu u totalni rat protiv Husija, ona će biti okružena iz tri pravca, Irana na istoku, Iraka na sjeveroistoku i Jemena na jugozapadu.
Jemenski sukob se dodatno usložnio kad je krajem prošle godine vlada u Adenu protjerala emiratske trupe čije je djelovanje za Rijad postalo neprihvatljivo. Pobjeda nad separatistima STC-a na jugu osnažila je prosaudijske snage koje vjeruju da se mogu uspješno suprotstaviti Ensarullahu u uvjerenju da je oslabljen američkim bombardiranjem Irana, koji im ne može vojno pomagati kao ranijih godina.
Saudijska Arabija želi formirati novu veliku koaliciju protiv Husija. Kao dio plana pokušava mobilizirati plemenske vođe Zejdija i drugih klanova koji su zbog ekonomske krize i razmirica s administracijom Ensarullaha nezadovoljni političkim položajem. Rijad ih pokušava ujediniti u cilju eventualne kopnene ofanzive. Da bi to postigao Rijad pokušava proizvesti promjenu ravnoteže vojne moći u Jemenu kao preduslov za kopnene operacije širokih razmjera, deblokadu Crvenog mora i preuzimanje prijestolnice i teritorija pod kontrolom Ensarullaha.
Rijad polaže nade u plemenske i klanovske starješine na sjeverozapadu u regiji El-Džeuf, koji su do sada bili na strani Ensarullaha, ali su u novije vrijeme počeli pokazivati nezadovoljstvo koje Rijad tumači spremnošću da promijene stranu. Ensarullah još uvijek ima vojnu prednost ali su i prosaudijske snage osnažene nakon povlačenja UAE-a iz Jemena. Uz to, postigli su veći stepen političkog jedinstva i vojne koordinacije a imaju i jaču vanjsku podršku.
Ozbiljan izazov za Saudijsku Arabiju
Ako blokada moreuza Bab el-Mandeb potraje i ako se njene posljedice pokažu nepodnošljivim za Rijad, američku i svjetsku ekonomiju, moglo bi doći do formiranja nove internacionalne koalicije za zaštitu pomorske plovidbe. Razgovori oko formiranja 13-člane koalicije u Rijadu već su u toku. Međutim Ensarullah je prekaljena formacija kojom dominiraju zejdijski Husi, koji imaju uhodanu komandnu strukturu, iskusan oficirski kadar, raketni arsenal, utvrđene položaje i ozbiljno borbeno iskustvo.
Nadalje, njegovi borci su visoko motivirani i kadri su se asimetričnim ratom suprotstaviti nadmoćnijim protivnicima koji ne odustaju od opsade Jemena i izolacije Ensarullaha koji se brine o 20 miliona Jemenaca. Zbog nametnute opsade, koja je proizvela najveću globalnu humanitarnu katastrofu našeg vremena, UN je opsadu Jemena proglasio najvećom humanitarnom krizom na svijetu, procijenivši da je 60 posto od 377.000 smrtnih slučajeva u Jemenu između 2015. i 2022. direktan rezultat nedostatka hrane, lijekova i zdravstvenih usluga uslijed saudijske i međunarodne opsade i blokade. Dvije trećine jemenskog stanovništva (21,6 miliona) i dalje je u potrebi za humanitarnom pomoći, a pet miliona ljudi je u svakodnevnoj opasnosti da umre od gladi. Epidemija kolere pogodila je preko milion ljudi.
Tokom dosadašnje izraelsko-američke agresije na Iran Husi nisu kršili primirje sa Saudijskom Arabijom, suzdržavši se od napada u Jemenu i na saudijske ciljeve. Njihove operacije bile su ograničene na raketne napade protiv Izraela, u znak podrške Palestini i Teheranu. S obzirom na širenje američko-iranskog rata izvan Perzijskog zaljeva, promijenila se i strateška kalkulacija Ensarullaha. Očuvanje primirja s Rijadom nije od strateškog značaja, niti je to politički isplativo, budući da sa saudijske strane nije bilo značajnijih ustupaka.
Zbog uvjerenja Rijada da je Iran oslabljen ratom, saudijski odnos prema Ensarullahu se također promijenio. Politički status quo je postao neodrživ i u računici Ensarullaha, kojem iranska strategija jedinstva frontova sve više odgovara. Najnovije operacije Ensarullaha na saudijskom tlu predstavljaju ozbiljan strateški problem za Saudijsku Arabiju u kontekstu iranskog rata. Rijad se suočava s prijetnjom nacionalnoj sigurnosti kraljevine na njenim granicama iz više pravaca. Precizni raketni udari iz Irana, zatvaranje Hormuza, sporadični napadi proiranskih milicija u Iraku i najnovija blokada u Crvenom moru od strane Ensarullaha i napadi na saudijski teritorij, predstavljaju ozbiljnu dilemu za saudijsku vrhušku. Saudijska percepcija da je zemlja u okruženju, posebno nakon nemogućnosti Pentagona da odbrani kraljevstvo, proizvela je novu stratešku računicu Rijada, posebno u slučaju ozbiljnije regionalne eskalacije.
Ensarullah ima svoje ciljeve neovisne od iranskih
U kalkulacijama i definiranju sigurnosne prijetnje, nafta za Rijad ima centralni značaj, budući da izvoz nafte ovisi o koridoru kroz Crveno more, barem dok traje kriza oko Hormuza. Da bi stigla na azijska tržišta saudijska nafta mora proći kroz Bab el-Mandeb. To Ensarullahu i Iranu pruža dodatnu moć ometanja protoka energenata, što je dodatna osnovna kalkulacija Teherana u ratu s Amerikom, koju analitičari (Richard Pape) smatraju, u figurativnom smislu, drugom nuklearnom bombom Irana, barem po njenoj ekonomskoj sposobnosti da paralizira regionalne ali i globalnu a time i američku ekonomiju.
Također, primjetna je i koordinacija Husija s nekim manjim oružanim pokretima s Roga Afrike koji dijele slične strateške, iako ne ideološke i doktrinarne ciljeve s Ensarullahom, a koji su aktivni na drugoj strani Adenskog zaljeva. Ovaj trend dodatno usložnjava sigurnosne saudijske dileme.
Bilo bi pogrešno vjerovati da je Ensarullah podređen Teheranu i da isključivo provodi iransku strategiju. Nema sumnje da su Husi važna komponenta osovine otpora i da se oslanjaju na iransku vojnu pomoć. Ali, imaju i značajnu autonomiju u ostvarivanju domaćih političkih ciljeva.
Njihovi interesi se često preklapaju s interesima Teherana ali nekad ne podudaraju. Opstruiranjem pomorskog saobraćaja u Crvenom moru Ensarullah postiže nekoliko ciljeva, pored pružanja podrške Iranu. Osigurava relevantnost u očima zapadnih centara moći i Izraela, vrši odvraćanje (deterrent) od agresije i ambicija regionalnih protivnika, posebno Saudijske Arabije, jača domaći politički legitimitet demonstriranjem sposobnosti da se suoči s moćnim vanjskim akterima. Podrška Palestini posebno je osnažila ugled pokreta u očima Jemenaca, Arapa i muslimana općenito.
Ensarullah vrši pritisak na Saudijsku Arabiju da se vrati pregovorima o finansijskim aranžmanima iz 2023. koji bi ojačali administraciju u Sani i osigurali joj ekonomske resurse. Ensarullah se pozicionira i kao vodeća poluga osovine otpora nakon slabljenja Hizbullaha u Libanu.
Husi ne moraju raspolagati savršenim operativnim sposobnostima. Ne moraju potopiti ni veliki broj plovila. Dovoljno je da proizvedu neizvjesnost za komercijalno brodarstvo i primoraju osiguravajuća društva na povećanje premija. Time će brodarske kompanije prisiliti da preusmjere brodove na druge rute. Od blokade Husija koristi imaju i osiguravajuća društva ali i američke energetske korporacije koje kratkoročno profitiraju plasirajući američke energente u Aziju preko Pacifika ali i u Evropu.
Stoga, krizu u Crvenom moru ne treba promatrati isključivo kroz ideološku binarnu prizmu. Svjetska ekonomija sastavljena je od mozaika čije komponente nemaju uvijek identične ciljeve. Stoga, sudbina blokade Crvenog mora neće ovisiti o tome da li Ensarullah može poraziti međunarodne pomorske snage koje se pripremaju da ih neutraliziraju. Dovoljno je da izdrže dovoljno dugo i izazovu poremećaje. Ensarullah je već generirao nesrazmjerne posljedice po globalnu ekonomiju. U mnogim aspektima mjera njihovog uspjeha je psihološka a ne vojna i oni su, kako navodi jedna studija Chatham Housea, već postigli dio svojih ciljeva.
