PISjournal – Održavanje samita čelnika Grupe 20 u Johannesburgu u Južnoafričkoj Republici 22. i 23. novembra 2025. predstavlja važan i značajan događaj u historiji međunarodnih odnosa Južnoafričke Republike u razdoblju nakon aparthejda.
Ovo je bio prvi samit te grupe, od njezina osnivanja 1997. godine, održan na afričkom tlu.
Ono što je, uz samo održavanje skupa na afričkom kontinentu, privuklo pažnju bila je neparticipacija Sjedinjenih Američkih Država na visokoj i primjerenoj razini te protivljenje američke strane završnoj izjavi samita. Osim toga, s okončanjem mandata Južnoafričke Republike na čelu Grupe 20 u decembru 2025., Sjedinjene Američke Države će od januara 2026. preuzeti predsjedanje ovom grupom. Zapravo, na samitu u Johannesburgu vođa Južnoafričke Republike trebao je predati predsjedanje vođi Sjedinjenih Država. SAD su za tu svrhu poslale jednog svog običnog diplomatu, a predsjednik Južnoafričke Republike taj je potez SAD-a označio kao kršenje protokola. Uprkos američkom protivljenju završnoj izjavi samita koja je sadržavala 122 članka, predsjednik Južnoafričke Republike je na početku skupa objavio da su je čelnici odobrili. Održavanje samita G20 predstavlja vrhunac međunarodnih odnosa Južnoafričke Republike kao ozbiljnog aktera na svjetskoj sceni tokom tri desetljeća koja su protekla od završetka sistema rasne diskriminacije poznatog kao aparthejd.
Kako se može analizirati odnos Južnoafričke Republike i međunarodnih odnosa? Ovo je pitanje važno jer, prvo, razmatra jednog od najuticajnijih aktera globalnog Juga i prikazuje razvoj zemlje koja se od sistema utemeljenog na rasnoj diskriminaciji transformirala u demokratski i narodnosuvereni poredak. Drugo, ovo pitanje ne stavlja u središte pozornosti samo djelovanje unutar afričke, nesvrstane ili južnoglobalne porodice, nego rasvjetljava i promijenjeni međunarodni poredak koji se oblikovao tokom posljednjih 30 godina. Jedna od njegovih značajki jest širenje prostora za regionalne sile poput Južnoafričke Republike koje su, koristeći strukture, norme i institucije međunarodnog sistema, uspjele istodobno unaprijediti vlastiti položaj i u određenoj mjeri preoblikovati sam međunarodni sistem. U svakom slučaju, analiza postavljenog pitanja zahtijeva razmatranje triju međusobno povezanih tema: prvo, postepeni uspon Južnoafričke Republike na globalnoj razini; drugo, sticanje međunarodne legitimnosti na temelju definiranja vlastite uloge i poštivanja ključnih okvira; i treće, upravljanje izazovima, uključujući izazov odnosa s Trumpovom administracijom.
Južnoafrička Republika je nakon aparthejda, od 1994. do danas, postepeno izrasla u učinkovitog aktera na međunarodnoj sceni. Taj postepeni i učinkoviti uspon, koji se odražava i u održavanju samita čelnika Grupe 20 u Johannesburgu, kojem su uprkos protivljenju SAD-a prisustvovale sve zemlje članice, rezultat je dvaju važnih čimbenika.
Prvi je upravljanje složenim unutarnjim okolnostima i postizanje prihvatljivog okvira za vođenje društva koje je trpjelo desetljeća rasne diskriminacije. Ono što je Južnoafričku Republiku iznutra potaknulo prema vanjskoj afirmaciji zapravo je bio etički okvir koji je osmislio i proveo Nelson Mandela, vođa borbe protiv aparthejda – okvir koji se temeljio na sprječavanju osvete, naglasku na oprostu i obnovi ranjenog društva kroz jačanje nacionalne kohezije. Ovaj uspjeh, koji nije postignut lako, mora se sagledati zajedno s drugim razlogom, a to je otvaranje međunarodnih odnosa nakon raspada bipolarnog poretka u decembru 1991. Završetak hladnog rata proširio je prostor regionalnih sila diljem svijeta, a upravo u tom okviru Južnoafrička Republika je slijedila put svoje međunarodne aktivnosti te je posebno kroz multilateralnu diplomatiju postepeno jačala svoj položaj. U tom razdoblju teško je pronaći međunarodnu multilateralnu instituciju u kojoj Južnoafrička Republika nije bila aktivna. Tri je puta – 2006., 2010. i 2018. – bila izabrana za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a.
Međunarodno djelovanje i postepeni globalni uspon Južnoafričke Republike treba razmotriti zajedno s još jednim fenomenom: sticanjem međunarodne legitimnosti. Tokom protekla tri desetljeća gotovo svi članovi međunarodne zajednice, prema kolokvijalnom izrazu, “prihvatili su Južnoafričku Republiku” u smislu njezinih međunarodnih okvira i ozbiljno uzimaju u obzir njezine stavove. U tom je razdoblju Južnoafrička Republika postala jedan od najučinkovitijih aktera na području ljudskih prava.
Vrhunac tog angažmana može se vidjeti u njezinu odlučnom, ozbiljnom i snažnom pravnom djelovanju protiv cionističkog režima, osobito u tužbi protiv tog režima pred Međunarodnim sudom pravde. Ovo, naravno, nije jedini izvor njezine međunarodne legitimnosti; Južnoafrička Republika jasno se definira kao most između razvijenog i nerazvijenog svijeta, kritičar u ime globalnog Juga, glasnogovornik afričkog razvojnog pristupa i akter koji nije vezan uz velike sile, ali istodobno s njima sarađuje. Njezino distanciranje od Rusije i SAD-a u vezi s ratom u Ukrajini donijelo joj je posebnu legitimnost, naročito unutar globalnog Juga.
Istodobno se Južnoafrička Republika suočava s ozbiljnim međunarodnim izazovima, od kojih je najveći administracija Donalda Trumpa. Trumpova administracija optužila je Južnoafričku Republiku za rasnu diskriminaciju protiv bijelaca i dala azil određenom broju južnoafričkih bijelaca. Također je uvela visoke carine na uvoz južnoafričkih proizvoda u SAD. Međutim, čini se da je Južnoafrička Republika, uprkos američkim stavovima, uspjela upravljati napetostima s Washingtonom te je nastavila slijediti svoje međunarodne ciljeve. Održavanje samita Grupe 20 u Johannesburgu, uprkos protivljenju SAD-a, odraz je upravo takvog načina upravljanja odnosima.
Ekskluzivno PISjournal –
