Vedran Drljević Assange
Autor je diplomirani žurnalista i dugogodišnji novinar.
PISjournal – Julian Assange, australski novinar, aktivista i osnivač WikiLeaksa, ostaje jedno od najprepoznatljivijih i najkontroverznijih imena 21. stoljeća.
Njegov rad je duboko promijenio odnos između građana, medija i vlada. Assangeova priča uključuje spektakularna curenja informacija, diplomatske skandale, pravne bitke, politički azil, višegodišnji boravak u ambasadi, zatvor – i konačno, oslobađanje.
Julian Paul Assange rođen je 1971. godine u Townsvilleu, u australijskoj državi Queensland. U mladosti je pokazivao talent za računarstvo i hakiranje. U 1990-im godinama bio je uključen u hakerske aktivnosti, a pod pseudonimom “Mendax” bio je član grupe “International Subversives”. Godine 1996. osuđen je za neovlašten pristup kompjuterskim sistemima, ali nije zatvoren.
Pored interesa za tehnologiju, Assange se bavio programiranjem, matematikom i filozofijom, a radio je i na razvoju softverskih alata za zaštitu komunikacije. Ovaj put ga je doveo do ideje o platformi koja bi omogućavala anonimno objavljivanje povjerljivih dokumenata od javnog interesa.
Osnivanje WikiLeaksa
WikiLeaks je osnovan 2006. godine kao neprofitna organizacija koja omogućava zviždačima i izvorima da anonimno dostave osjetljive informacije. Platforma je brzo postala globalno poznata zbog objava koje su razotkrivale zloupotrebe vlasti, korupciju i ratne zločine. Neke od prvih značajnih objava uključivale su dokumente koji su razotkrili ubistva, političke afere i vojne zločine.
Godine 2010, WikiLeaks je objavio niz povjerljivih američkih vojnih i diplomatskih dokumenata, koje je dostavila tadašnja vojna analitičarka Chelsea Manning. Među njima su bili:
Videozapis iz Bagdada (poznat kao “Collateral Murder”) koji prikazuje američki helikopterski napad u kojem su ubijeni civili i novinari.
Afganistanski ratni dnevnici koji otkrivaju neobjavljene civilne žrtve i zataškane incidente.
Irački ratni dnevnici koji bilježe desetine hiljada civilnih smrti tokom američke vojne operacije.
Američke diplomatske depeše koje prikazuju kako diplomate ocjenjuju strane lidere i opisuju političku pozadinu brojnih međunarodnih odnosa.
Ove objave su istovremeno slavljenje kao doprinos slobodi informacija i kritikovane kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti.
Optužbe, bijeg i azil
U istom periodu, Švedska je izdala nalog za Assangeovo hapšenje zbog navodnog seksualnog napada. Assange je tvrdio da su optužbe politički motivisane i da postoji rizik da će biti izručen SAD-u. Nakon što su britanski sudovi odobrili njegovo izručenje Švedskoj, Assange je 2012. zatražio politički azil u ambasadi Ekvadora u Londonu, gdje je ostao više od sedam godina.
U ambasadi je živio pod stalnim nadzorom i u izuzetno ograničenim uslovima. Tokom vremena provedenog unutra, bio je izolovan, često bolestan, a njegov pristup internetu i komunikacijama bio je ograničavan. Ipak, nastavio je voditi WikiLeaks, uključujući objave koje su uticale na predsjedničke izbore u SAD-u 2016. godine.
Ekvadorske vlasti su 2019. godine, nakon promjene političkog rukovodstva, povukle azil, dozvolivši britanskoj policiji da ga uhapsi. Assange je zatvoren u zatvoru Belmarsh u Londonu. Tokom suđenja suočio se s optužnicom u SAD-u koja je uključivala 18 tačaka, uglavnom prema Zakonu o špijunaži, i potencijalnom kaznom zatvora do 175 godina.
Njegov slučaj izazvao je međunarodnu debatu. Organizacije poput Amnesty Internationala, Reportera bez granica i brojni novinari smatrali su da bi izručenje Assangea predstavljalo ozbiljan presedan i prijetnju slobodnom novinarstvu, jer je radio ono što mnogi novinari rade: objavljivao informacije od javnog interesa.
Postizanje dogovora i oslobađanje
Nakon više od pet godina provedenih u zatvoru, 2024. godine došlo je do preokreta. Assange i američke vlasti postigli su dogovor po kojem je priznao krivicu za jedno krivično djelo u zamjenu za oslobađanje. S obzirom na vrijeme koje je već proveo u pritvoru, nije morao dodatno služiti kaznu. Pušten je na slobodu i vratio se u Australiju.
Njegova supruga Stella Assange, s kojom ima dvoje djece, vodila je javnu kampanju za njegovo oslobađanje. Povratak Assangea kući dočekan je s olakšanjem u Australiji, dok je njegova pravna bitka poslužila kao globalni primjer borbe između nacionalne sigurnosti i slobode izražavanja.
Po povratku u javnost, Assange je učestvovao u nekoliko javnih događanja. Tokom jednog od njih pojavio se s majicom koja je izražavala podršku palestinskoj djeci ubijenoj tokom izraelskih napada na Gazu. Na majici je bila poruka “Free Gaza”, uz imena djece žrtava cionističkog genocida. Ta gesta je izazvala jake reakcije – dok su jedni gestu pozdravili kao hrabar čin solidarnosti, drugi su je smatrali neprimjerenom.
Ova poruka se uklapa u Assangeovu dugogodišnju kritiku imperijalizma, rata i nepravde – teme koje su obilježile njegov rad i stavove od samih početaka.
Julian Assange je bez sumnje ostavio dubok trag na globalnoj sceni. Njegov slučaj pokreće temeljna pitanja:
Gdje je granica između novinarstva i špijunaže? Da li javnost ima pravo znati istinu čak i kad je ona neugodna za vlade? Može li borba za istinu opravdati metode koje ugrožavaju sigurnost?
Dok će jedni u njemu zauvijek vidjeti heroja i mučenika za slobodu govora, drugi će ga smatrati egocentričnim radikalom čiji su potezi imali stvarne posljedice po živote na terenu. No, jedna stvar ostaje neosporna, Assange je pokrenuo svjetski dijalog o slobodi medija u digitalnom dobu.
Ekskluzivno PISjournal
