R.Fogani

Turska je ponovo otpočela opsežne zračne napade na pozicije PKK-a na sjeveru Iraka kako bismo svjedočili još jednoj vojnoj operaciji na zapadu Azije. Erdogan čija se politička igra u Siriji okončava odlučio je da promjeni strategiju i okrene se interesima u planinskim predjelima Sanjara i regionu iračkog Kurdistana. Ova dešavanja je Nazem Dabag, predstavnik iračkog Kurdistana  u Teheranu, u razgovoru za Sobh-e nou nazvao ‘turskim interesom’ u Iraku, te kazao: I Amerika i Turska traže svoj interes u Iraku.

Amerika je nakon godinā okupacije došla do zaključka da svoje interese traži za pregovaračkim stolom, a Turska vojnom prijetnjom. Naravno, obustava zračnih napada Turske ovisit će o reakcijama vlade u Bagdadu. Rejeb Tajjep Erdogan, osoba sklona konfliktima, u jednom danu u operaciji ‘Shakhe zeitun’ razori gradove na sjeveru Sirije i okupira ih, a drugi dan zamišlja kakve bi mogao imati interese u Libiji i Tripoliju, na sjeveru Afrike. Izgleda da Erdogan vjeruje kako može iznova vratiti osmansko doba, premda je u Adlibu okrenuo posljednju stranicu svoje igre i neće proći mnogo a teroristi, potpuno poraženi, će zauvijek napustiti region Adliba i sirijsku teritoriju. On traži neki novi put kako bi ponovo ispitao koliko su ostvarivi njegovi nedostižni snovi. Ali ovaj put se odlučio na operaciju ‘kandža orla’ , na sjeveru Iraka.

Erdogan koji ne izdvaja velika sredstva za bitke, napao je bombarderima ‘F 16’ gerilske pozicije PKK-a na sjeveru Iraka (Makhmour i Sanjar). Napade izvrši samo po jedanput kako ne bi, ne daj Bože, postao meta raketā iz planinskih predjela Sanjara. Naravno, bombarderi turskih snaga su prošle sedmice po ko zna koji put napali na pozicije PKK-a, na sjeveru Iraka, što je za posljedicu imalo veliki broj ranjenih. Moglo bi se kazati da PKK više od 30 godina  vodi oružanu borbu protiv centralne vlade Turske, a Ankara, posljednjih godina, pozivajući se na prisustvo snaga PKK-a u pograničnim regionima Iraka poduzima vojne akcije, smatrajući grupu PKK terorističkom. Do sada je nebrojeno mnogo puta došlo do sukobā. U dosadašnjim operacijama živote je izgubilo više od 40 hiljada  pripadnika PKK-a.

Ovi napadi su intenzivirani nakon što su dvije strane (Ankara i region iračkog Kurdistana) imali saradnju na polju ekonomije i trgovine. Ali ne treba zaboraviti da se centralna vlada u Bagdadu nebrojeno puta usprotivila zračnim operacijama Turske na sjeveru Iraka i prisustvu turskih trupa u ovom regionu ističući da se tu radi o kršenju teritorijalnog integriteta Iraka. Centralna je vlada u vezi sa ovim problemom ulagala i žalbe OUN-a.

Usmjerenost Turske na velike energetske potencijale na sjeveru Iraka

Sjever Iraka, premda nevelik površinom, ali predstavlja jedan od najvažnijih bliskoistočnih regiona koji obiluje hidrokarbonskim nalazištima. Ekonomski prioritet za Tursku je postojanje velikih energetskih potencijala u Iraku koji mogu, s obzirom na manjak energetskih i rudnih izvora, u velikoj mjeri riješiti problem ove zemlje. Stoga su Turskoj neophodni naftni ugovori s regionom Kurdistana kao nešto što bi zadovoljilo njene energetske potrebe. Jer je region Kurdistana kapija za ulazak Turske u Irak i njegove arapske regije.

Turska je uvijek sjever Iraka do Mosula držala svojim. Strateški gledano, to je krug strateškog utjecaja Turske kako bi ušla na prostor Bliskog Istoka. Zato Turska ozbiljno gleda na dvije naftne i strateške regije ‘Mosul’ i ‘Arbil’ i njihove sunitske vlade, i kako bi oslabila iranski utjecaj u Iraku i postigla regionalnu ravnotežu uspostavila je novu saradnju sa vlašću Kurdistanske regije i sa sunitskim arapima, kako bi nadgledajući društveni kontekst uspostavila političku ravnotežu na sjeveru Iraka.

Nazem Dabag: Interesi Turske na sjeveru Iraka

Nazem Dabag, predstavnik iračkog Kurdistana  u Teheranu, u razgovoru za Sobh-e nou objašnjavajući razloge za tursku operaciju na sjeveru Iraka nazvanu ‘orlova kandža’ je rekao: Bilo je jasno da će se ovako nešto dogoditi. Sadašnja pozicija Iraka je dovela do toga da sigurnosnu poziciju kontrolišu stranci i tako je i došlo do ovoga da turske zračne snage bombardiraju sela i gradove iračkog Kurdistana, a centralna vlada ne daje nikakvu ozbiljnu reakciju na sve ovo. Centralna vlada nema veliku moć i Turska će ova bombardovanja i ovakvu vrstu operacija ponavljati. Stoga treba očekivati ponavljanje      bombardovanja.
Na pitanje o razlozima turskih operacija na sjeveru Iraka, s obzirom na činjenicu da Turska sa regionom iračkog Kurdistana ima korektne ekonomske i energetske relacije, i da li je njen cilj uništenje PKK-a ili se iza svega krije nešto drugo, Dabag je kazao: Turska ide za svojim interesima, a PKK je samo izgovor za ovakvu vrstu operacija. Turska smatra da ukoliko istjera PKK, da će moći bolje sačuvati svoje interese u ekonomskoj i sigurnosnoj sferi.

Na pitanje do kada će trajati ove operacije Turske, Dabag je kazao: Zračni napadi Turske su ograničeni i u sadašnjem trenutku neće eskalirati u rat. Kada će prestati ovisi o reakcijama centralne vlade.

Prijeteći pogled Turske na gradnju brana na Eufratu i Tigrisu

Predstavnik iračkog Kurdistana  u Teheranu je vezano za gradnju brana na rijekama Eufratu i Tigrisu rekao: Posljednjih godina Turska je pokrenula gradnju nekoliko brana da ih može kada joj to zatreba koristiti protiv Iraka. To su prijetnje koje mogu ostaviti velike posljedice.

Vezano za američku strategiju u Iraku Dabag je kazao: Amerika, možda više nego Turska , ide za svojim interesima u Iraku. Pregovori i zasjedanja koja su održana ne nose nikakve jasne poruke i sve ovisi o snazi iračke delegacije i učešća Iračana u budućoj komisiji za pregovore u Washingtonu, kakvi će se rezultati polučiti.

Jačanje i širenje američkih vojnih baza u regionu Iraka

Dabag je ukazao na premještanje američkih vojnih vaza u Arbil i na zapad Iraka, te dodao: Amerika je svoje vojne baze premjestila na zapad Iraka i želi ih na neki način ojačati i na eventualne napade odgovarati iz svojih vojnih baza. Drugim riječima, premda već ima jednu vojnu bazu u Hariru, u regionu Kurdistana , ali ipak želi pojačati ove baze kao što je to u slučaju baze Ein al-Asad.

Strateška politika Erdogana u regionu

Premda Turska mijenja svoj politički pristup i jača svoje prisustvo i utjecaj i vodi utrku sa regionalnim takmacima za iskorištavanjem energetskih potencijala u regionu, napose u Iraku, ali vojni udari Ankare na ovaj region mogu se odraziti na ovu ekonomsko-trgovinsku saradnju. U svom pristupu Iraku Turska koristi izazove kako bi učvrstila svoje političko-ekonomske i sigurnosne relacije. Turska nastoji uzimajući vodu sa brane na rijeci Tigris, što može dovesti do krize vode u velikom dijelu Iraka, to iskoristiti za stvaranje pritiska s ciljem snažnijeg utjecaja na vladu Iraka u budućnosti. Negativne posljedice ovih relacija može biti gradnja 8 brana na Tigrisu i 14 na Eufratu što bi imalo ozbiljne posljedice na poljoprivredu i stočarstvo koji hrane 1/3 populacije ove zemlje. Turska dominacija nad vodom te ignorisanje slabih zemalja, kakva je i Irak kako bi se osigurala s dovoljno potencijala vode, pri tom kršeći međunarodne zakone, u budućnosti bi osim narušavanja političko-ekonomskih odnosa moglo Tursku suočiti s velikim narodnim protivljenjem.

Od jula 2015. zračne snage Turske, nakon što je propao privremeni sporazum o prekidu vatre između Ankare i PKK-a, uzastopno su bombardirale pozicije ove grupe na sjeveru iračkoga Kurdistana i u planinskom regionu Qandil. Grupa PKK koju su Turska, Amerika i zemlje EU proglasile terorističkom nakon što je propao sporazum o prekidu vatre sa Ankarom ponovo je otpočela oružane sukobe sa centralnom vladom. Grupa PKK od 1984. vodi oružanu borbu sa turskom vladom. U ovim gotovo 40-godišnjim sukobima na temelju turske statistike živote je izgubilo više od 40. 000 osoba od kojih su većina bili civili.

Diplomacy.ir