Mona Hamdy
PISjournal – Dok papa Lav XIV nastoji da premosti rastući jaz između tehnoloških inovatora i vjerskih zajednica, bilo bi mudro da pogleda prema Istoku – ka bogatoj islamskoj intelektualnoj tradiciji koja ne vidi sukob između vjere i naučnih dostignuća.
A istina je da bismo i mi sami trebali pogledati unutar sebe. Dok mnogi zapadni tehnološki centri religiju posmatraju s nepovjerenjem, arapsko-islamski svijet posjeduje upravo onu etičku arhitekturu koja je potrebna da bi se vještačka inteligencija usmjerila ka pravdi, odgovornosti i ljudskom dostojanstvu.
Od svoje prve objave, islam je potragu za znanjem učinio svetom obavezom. Kur’anska zapovijed „Ikre“ – „Čitaj!“ – učvrstila je učenje kao čin bogosluženja. U Kući mudrosti u Bagdadu i u opservatorijama u Samarkandu, muslimanski učenjaci spajali su naučni napredak s moralnom odgovornošću, vođeni hikmom (mudrošću), ‘adlom (pravdom) i rahmom (samilošću). To nisu bile apstraktne ideje, već konkretne vrline koje se sprovode u djelo; la darar wa la dirar – nema štete, niti uzvraćanja štetom – zahtijeva tehnologije koje sprječavaju pristrasnost i štite ranjive; šura (konsultacija) osigurava inkluzivan dizajn; a ta‘aruf (međusobno upoznavanje) gradi mostove među kulturama, umjesto da ih razdvaja.
Dok Silicijska dolina vodi borbu s etičkim dilemama vještačke inteligencije, islamska pravna misao nudi jasnoću kroz maqasid al-Šarij’a – očuvanje života, razuma, dostojanstva, imovine, vjere i porijekla. Ti ciljevi se u potpunosti podudaraju s globalnim tehničkim standardima, ali ih ukorjenjuju u dublje moralne i duhovne temelje. Iako su ti principi ukorijenjeni u islamu, oni odzvanjaju i kroz moralna učenja svih abrahamskih religija i drevnih tradicija našeg regiona – vrijednosti pravde, milosti, ljudskog dostojanstva i odgovornog starateljstva koje su stoljećima oblikovale arapsku civilizaciju. Upravo te zajedničke vrijednosti, više nego ijedna pojedinačna vjera, mogu inspirisati i usmjeriti etičko upravljanje vještačkom inteligencijom.
Ovo nije poziv na nostalgiju, već na obnovu. Kao što je prvi islamski zlatni vijek ujedinio vjeru i razum u unaprjeđenju umjetnosti i nauke, današnje doba vještačke inteligencije može otvoriti platinasti islamski vijek – preporod u kojem se podaci, algoritmi i mašinska inteligencija usmjeravaju kroz pravičnost, transparentnost, odgovornost, privatnost, ljudsku slobodu, dobročinstvo, nenanošenje štete, inkluzivnost, održivost i mudrost.
Arhitektura današnjeg digitalnog svijeta uglavnom je izgrađena na zapadnim normama. Dolazeće doba ne mora naslijediti te postavke. Sa našim vrijednostima, jezikom i duhovnošću, možemo pomoći u oblikovanju budućnosti u kojoj, čak i u svijetu kvantnih procesora i modela sa trilionima parametara, ljudska duša ostaje zaštićena.
Ova vizija već poprima oblik. U Saudijskoj Arabiji, Islamski okvir za upravljanje vještačkom inteligencijom koji je razvio Nacionalni centar za podatke i AI (SDAIA) – sadržan u Povelji iz Rijada o vještačkoj inteligenciji u islamskom svijetu – postavlja standarde relevantnosti, fleksibilnosti, održivosti, pravičnosti, inkluzivnosti, ljudskog dostojanstva i snažnog nadzora. To nije samo nacionalna politika: to je izvozivi globalni okvir. Sa Poveljom iz Rijada kao temeljom i inicijativama poput „Humain“ kao motorom, Kraljevstvo može povesti svijet ka budućnosti u kojoj inovacija i integritet napreduju zajedno.
Naš region može ponovo postati globalno središte inovacija vođenih vrijednostima – okupljajući tehnološke stručnjake, donosioce odluka, učenjake i civilno društvo kako bi se stvorili obavezujući standardi, certificirali etički sistemi, savjetovale vlade i obučavale nove generacije inovatora u dizajnu usmjerenom na čovjeka. Naši AI centri mogu postati kompas za etiku vještačke inteligencije, osiguravajući da ne izgubimo iz vida naš istinski tehnološki sjever – podsjećajući svijet da ljudsko biće, i sva čuda Božijeg stvaranja, nadmašuju svako digitalno djelo naših ruku.
Arapski svijet mora zauzeti svoje mjesto u središtu etike vještačke inteligencije – a svijet ne može priuštiti da ostanemo tihi. Vođeni našim zajedničkim moralnim naslijeđem, možemo oblikovati budućnost koju neće određivati hladne mašine ni podijeljena društva, već tehnologije koje poštuju dostojanstvo, štite ranjive, ujedinjuju zajednice i čuvaju planetu. Započnimo eru u kojoj se napredak mjeri ne samo brzinom i razmjerom, već staranjem, kreativnošću i procvatom svih – gdje arapski umovi i ruke, vođeni mudrošću i samilošću, usmjeravaju svrhu tehnologije i određuju pravac svijeta u kojem čovjek i mašina zajedno rastu, u službi čovječanstva.
