Mariam Barghouti
PISjournal – Nasilne scene koje se posljednjih dana odvijaju na Zapadnoj obali bolno su poznate. Doseljenici pale kuće i bogomolje, palestinska sela izložena su brutalnim napadima, porodice su prisiljene napustiti svoje domove pod prijetnjom oružja noseći samo ono što mogu ponijeti, dok izraelska vojska provodi smrtonosne racije.
Ovaj najnoviji val nasilja predstavlja se kao posljedica smrtonosnog sukoba u selu Tal na sjeveru Zapadne obale, gdje su se palestinski muškarci suprotstavili izraelskim doseljenicima koji su napali zajednicu. Dvojica doseljenika su poginula.
Nakon toga, izraelski premijer Benjamin Netanyahu obećao je povećati vojne operacije na Zapadnoj obali kako bi ciljao „žarišta terorizma“, dok je ministar odbrane Israel Katz izjavio da je širenje izraelskih ispostava i naselja na Zapadnoj obali sada strateški i važan aspekt izraelske sigurnosti.
Slušajući izraelske zvaničnike, moglo bi se pomisliti da su izraelske vojne operacije i naselja na Zapadnoj obali reakcija. Ali nisu. Oni su strategija – strategija kolonizacije.
Doseljenik i vojnik
Godinama je prisustvo izraelske vojske na Zapadnoj obali opravdavano prisustvom izraelskih doseljenika. Možda je to nekada i imalo određenu težinu, ali u posljednjih pet godina razlika između vojnika i prosječnog izraelskog doseljenika svela se na to da jedan nosi uniformu i ima lanac komandovanja, dok drugi nosi farmerke i može pucati po vlastitom nahođenju.
Možda između njih postoji mala razlika, ali svaki od njih ima posebnu ulogu u važnom strateškom slijedu.
Prvo, izraelska vojska slabi palestinske zajednice vojnim operacijama koje prolaze kroz sela i gradove, uništavajući infrastrukturu te hapseći, mučeći pa čak i ubijajući Palestince. Zatim se pojačavaju upadi doseljenika, a na kraju administrativni aparat vlasti učvršćuje teritorijalnu reorganizaciju.
Upravo se to dogodilo u Dženinu. Izraelska vojska pokrenula je nekoliko smrtonosnih ofanziva na grad i izbjeglički kamp, od kojih je posljednja bila „Operacija Gvozdeni zid“ 2025. godine. Potom su došli doseljenici. Danas se u blizini grada grade tri nova izraelska naselja, dok su druga u izgradnji u Tulkaremu.
Ne samo da izraelska vlada i sigurnosni aparat pružaju zaštitu izraelskim doseljenicima, već vrijedi i obrnuto. Godinama su izraelski vojnici koji su počinili mučenje, silovanje i ubistva nad Palestincima oslobađani odgovornosti zahvaljujući podršci i lobiranju doseljeničkih grupa.
Upravo zato izvještavanje o izraelskom nasilju na Zapadnoj obali kao o „nasilju doseljenika“ ne prikazuje potpunu sliku. Nasilje doseljenika sugerira sporadično bezakonje koje djeluje izvan države, umjesto dobro osmišljene strategije kolonizacije nezakonito okupirane teritorije.
Trajni kolonijalni teror
Godinama su Palestinci govorili o nasilju doseljenika kao upozorenju na ono što bi moglo uslijediti. Svaka godina u protekloj deceniji postavljala je nove rekorde u širenju naselja, oduzimanju zemlje, učestalosti izraelskog nasilja i broju ubijenih Palestinaca.
Svaka berba maslina koja je bila ometena, svaka nova ispostava koja se širila preko brda, shvatana je kao dio postepenog zadiranja čije su krajnje posljedice ostajale tek na horizontu.
Danas se taj horizont urušio. Palestinci žive u stalnom stanju kolonijalnog terora, opkoljeni i napušteni. Od njih se očekuje da prežive u uslovima u kojima su žene prisiljene trpjeti spontane pobačaje dok satima čekaju na kontrolnim punktovima, gdje vojska baca suzavac na škole, gdje djeca nikada ne stignu do škole jer doseljenici napadaju njihov autobus. Svakoga dana prostor za siguran život postaje sve manji.
Dok se zemlja otima, palestinska tijela tretiraju se kao objekti preko kojih Izraelci javno i iznova demonstriraju svoju dominaciju. Priče o raseljavanju, mučenju i ponižavanju obilježavaju svakodnevni život Palestinaca.
Možda je upravo zbog toga prošle sedmice Forouq Ramadan, stanovnik Tala, odlučio oduzeti oružje jednom izraelskom doseljeniku koji je upao u selo i pucati u njega.
Taj trenutak je značajan jer nasilna reakcija Izraela na Zapadnoj obali tokom vikenda zapravo nije bila izazvana samom činjenicom da je jedan Izraelac ubijen. Bila je izazvana idejom da je jedan palestinski muškarac uspio oduzeti oružje naoružanom izraelskom doseljeniku i usmrtiti ga.
U svakom slučaju, ovaj nasilni događaj sada se koristi kao još jedna prilika za ubrzavanje projekta kolonizacije. Zato ga ne treba označavati kao „eskalaciju“. To nije zaseban incident nasilja doseljenika; to je sastavni dio strategije kolonizacije.
Izraelska glad za teritorijom
Ono što se dogodilo u Talu u četvrtak i ono što se danas događa na Zapadnoj obali ne može se niti treba odvajati od onoga što se dešava u regiji.
Nasilje doseljenika, vojne kampanje koje autor opisuje kao genocidne, nezakoniti nalozi za deložaciju čitavih zajednica i masovna hapšenja funkcionišu unutar iste strateške logike – teritorijalnog osvajanja. Izrael će neprestano tražiti opravdanja i reciklirati isti sigurnosni narativ koji ga već decenijama efikasno štiti od međunarodne odgovornosti.
Nedavni događaji na Zapadnoj obali nisu izvanredni, već predstavljaju odraz šire stvarnosti. Teritorijalna fragmentacija i osvajanje napreduju brže nego što je svijet spreman priznati.
Ovo nije sigurnosno pitanje. Ovo je teritorijalni projekt. Iako se metode razlikuju, Izrael preoblikuje prostor u Gazi, na Zapadnoj obali, u Jerusalemu, pa čak i u Siriji i Libanu, u istom pravcu.
Nekada je izraelsko teritorijalno širenje na Zapadnoj obali predstavljalo upozorenje svijetu. Danas je ono stvarnost koja daleko nadilazi okupiranu palestinsku teritoriju. Ipak, svijet ga i dalje predstavlja kao pitanje „izraelske sigurnosti“.
