Admir Lisica
Autor je magistar historije, istraživač u oblasti regionalnih političkih odnosa, međunarodnih politika i dijaspornih zajednica. Doktorant je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
PISjournal – Moderno tematiziranje međunarodnih odnosa zahtjeva poznavanje širih geopolitičkij procesa koji se odnose na određenu državu.
Bitno je poznavati sve činioce koji utječu na unutrašnje i vanjske okolnosti, a u modernoj historiji primjećeno je kako dijasporne zajednice imaju izuzetno veliku važnost na funkcioniranje zemlje vlastitog porijekla.
Jedna od najvećih dijasporalnih zajednica u svijetu je irska, koja je u više navrata doživjela masovna iseljavanja iz svoje zemlje. Prema podacima istraživanja koje je proveo Europen council on foreign relations samo u toku 1988. godine Republiku Irsku je napustilo čak 70. 600 građana. Tokom devedesetih godina prošlog stoljeća irske vlasti i nevladin sektor smišljali su strategije kako zaustaviti iseljavanje, ali i na koji način podstaknuti dijasporu da svoj kapital stečen izvan domovine usmjeri na jačanje države.
Agencija Enterprise Ireland imala je zadatak animirati irske dijasporalne zajednice u smjeru otvaranja radnih mjesta u domovini, što je bio uspješan projekat, ali je ekonomska kriza 2008. godine opet utjecala na iseljavanje Iraca. Prema Europen council on foreign realtions, zbog ekonomske krize Republiku Irsku je napustilo čak 240.000 stanovnika. Republika Irska iseljavanje stanovništva nije shvatila tragično, već je i dalje radila na realiziranju raznih strategija s ciljem povezivanja s dijasporom.
Brižan odnos prema dijaspori rezultirao je time da irska dijaspora kontinuirano otvara radna mjesta u svojoj domovini i tako, u veoma kratkom roku, od zemlje iz koje se iseljava, Irska postaje država u koju se useljava! Procjenjuje se da u Republici Irskoj živi oko 5 miliona stanovnika, a da u svijetu ima čak 70 miliona iseljenika i potomaka koji imaju snažnu vezu sa svojom domovinom.
Bošnjačka dijasporalna zajednica je znatno manja, ali defnitivno ima izuzetno veliki potencijal o čemu je napisan veliki broj analiza. Kada posmatramo bošnjačku dijasporu, moramo napraviti razliku između onih koji van domovine žive preko trideset ili četrdeset godina i tek pristiglih u posljednih desetak godina.
Jasno je da se od starije generacije ne očekuje da pravi neke nerealne poteze, ali mladi Bošnjaci, koji u posljednjih nekoliko godina odlaze u države Zapadne Evrope, moraju imati tendenciju povratka u zemlju svog porijekla.
U Republici Irskoj se na iseljavanje gledalo kao na nužnost iz koje se mogu izvući pozitivni efekti. Zbog čega onda mi ne promijenimo pristup prema problemu iseljavanja stanovništva?
Mlade, posebno one visokoobrazovane, moramo probuditi iz zone konfora. Oni prvenstveno moraju biti svjesni da odlaskom iz domovine ne prestaju svi njihovi problemi i da nakon prelaska granice ne trebaju prekinuti sve veze s njom.
Da su mladi i obrazovani Irci razmišljali u tom smjeru, danas bi Republika Irska bila pusta s veoma lošom ekonomijom. Oni su, naprotiv radili na svom usavršavanju i vraćali se u domovinu s odličnim idejama koje su pokretale različite projekte u smjeru jačanja društvene zajednice. Irci koji su se trajno iselili odlučili su se da u saradnji s vlastima i nevladinim sektorom otvaraju radna mjesta.
To ne bi bilo moguće da su irske vlasti, mediji i stanovnici stvarali negativnu atmosferu i iseljavanje shvatali kao potpuni slom. Oni su problemima pristupali racionalno, a iseljavanju su posmatrali kao nužan proces koji neće potrajati vječno.
Primjena „irskog modela“ nije nikakav magični štapić koji će odmah usporiti migracione procese i donijeti blagostanje u bosanskohercegovačko društvo, nego strategija koja je urodila plodom i vrijedi iz nje uzeti pouke.
Iz irskog dijasporalnog iskustva podjednako mogu imati korist i dijaspora i domovina, stoga vrijedi ozbiljno analizirati način na koji je danas Republika Irska postala jedna od najpoželjnijih useljeničkih destinacija u Evropi.
Osim toga, irska se poprilično izdvaja i kao država koja samostalno donosi odluke vezane za svoju vanjsku politiku, što se ogleda i u aktuelnom izraelskom zločinačkom poduhvatu protiv Palestinaca u Gazi, gdje se Republika Irska pozicionirala kao jedan od korektiva zapadnog društva, koje nema jedinstven stav po pitanju Palestine. Naime, irska vanjska politika je nedvojbeno svrstana na stranu Palestine, što je u konačnici veoma pohvalan gest, vrijedan poštovanja.
Ekskluzivno PISjournal
