PISjournal – Dok vodeće američke tehnološke kompanije i stručnjaci sve glasnije upozoravaju na opasnosti nekontrolisane utrke u razvoju umjetne inteligencije, rasprava na Zapadu često ostavlja utisak da ozbiljno regulisanje ove tehnologije tek počinje. Međutim, Kina je posljednjih godina krenula drugačijim putem. Peking je paralelno s ubrzanim razvojem umjetne inteligencije postepeno gradio regulatorni sistem koji obuhvata algoritme, generativnu umjetnu inteligenciju, zaštitu podataka, označavanje sadržaja i sigurnost naprednih modela.
Kineski pristup nije nastao preko noći. Riječ je o procesu koji traje godinama i koji se mijenja zajedno s tehnologijom. Umjesto jednog sveobuhvatnog zakona o umjetnoj inteligenciji, Kina je uspostavljala različite slojeve regulacije namijenjene pojedinim tehnologijama i rizicima.
Jedan od prvih važnih koraka napravljen je 2022. godine, kada su stupila na snagu pravila o algoritamskim sistemima preporučivanja. Ona su obuhvatila tehnologije koje određuju kakav sadržaj korisnici vide na internetu, od personalizovanih preporuka i rangiranja sadržaja do sistema za pretraživanje i filtriranje informacija.
Pravila su kompanijama nametnula obavezu veće transparentnosti i omogućavanja korisnicima da isključe određene oblike algoritamskih preporuka. Posebna pažnja posvećena je zaštiti maloljetnika, starijih osoba, radnika i potrošača. Platformama je, između ostalog, zabranjeno korištenje algoritama za podsticanje maloljetnika na pretjerano korištenje interneta, dok su uvedena i pravila protiv neopravdane diskriminacije potrošača na osnovu podataka o njihovim navikama.
Sljedeći korak bio je regulisanje tehnologije takozvane duboke sinteze, odnosno sistema sposobnih za stvaranje ili izmjenu teksta, slika, zvuka i videa. Kina je rano prepoznala mogućnost da takve tehnologije otežaju razlikovanje autentičnog od vještački proizvedenog sadržaja. Zato je poseban naglasak stavljen na identifikaciju korisnika, zaštitu podataka i označavanje sintetičkog sadržaja.
Pojava ChatGPT-a i nagli globalni razvoj generativne umjetne inteligencije dodatno su ubrzali kineske regulatorne aktivnosti.
U augustu 2023. na snagu su stupile privremene mjere za upravljanje uslugama generativne umjetne inteligencije. Njima su obuhvaćeni brojni elementi razvoja i korištenja novih AI sistema, uključujući kvalitet podataka za treniranje modela, zaštitu intelektualnog vlasništva, lične podatke, sigurnosne procjene i registraciju određenih algoritama kod nadležnih kineskih institucija.
Od kompanija se traži da koriste podatke iz zakonitih izvora i preduzimaju mjere kojima se povećavaju njihova tačnost, objektivnost i raznovrsnost. Posebna pravila odnose se i na zaštitu intelektualnog vlasništva i obradu ličnih podataka.
Kineski sistem time je počeo poprimati oblik regulatorne piramide. Na jednom nivou nalaze se pravila za algoritme koji svakodnevno utiču na stotine miliona korisnika, na drugom regulacija sintetičkog i generisanog sadržaja, a iznad njih sve širi sistem sigurnosnog upravljanja naprednim modelima umjetne inteligencije.
Najnoviji korak napravljen je u septembru 2026. godine objavljivanjem Okvira za upravljanje sigurnošću umjetne inteligencije 3.0.
Dokument je objavio kineski Nacionalni tehnički komitet za standardizaciju kibernetičke sigurnosti pod nadzorom kineskih institucija za upravljanje internetom. Prethodne verzije okvira objavljene su 2024. i 2025. godine, što pokazuje da Peking svoj regulatorni sistem nastoji prilagođavati brzini tehnoloških promjena.
Okvir 3.0 posebno je značajan jer se više ne bavi samo problemima poput zaštite podataka, diskriminacije ili generisanja lažnog sadržaja. U središte pažnje dolaze rizici povezani s čitavim životnim ciklusom sistema umjetne inteligencije, uključujući ranjivosti modela i podataka, sigurnost otvorenih modela i sve sposobnije autonomne AI agente.
Drugim riječima, kineski regulatori pokušavaju se pripremiti za novu fazu razvoja u kojoj umjetna inteligencija više neće samo odgovarati na pitanja ili generisati slike i tekstove, nego će sve češće samostalno izvršavati složene zadatke.
Posebnu zabrinutost izaziva mogućnost da veoma autonomni sistemi budu zloupotrijebljeni, da napredne tehnologije završe u pogrešnim rukama ili da ljudi izgube sposobnost efikasnog nadzora nad ponašanjem AI sistema. Zbog toga kineski pristup sve više naglašava potrebu za ljudskom kontrolom, praćenjem sistema i mehanizmima za hitnu intervenciju.
Takva pitanja više nisu samo teorijska. Istraživanja naprednih AI agenata, uključujući sisteme razvijene na kineskim modelima, pokazala su problematična ponašanja u kontrolisanim eksperimentima, uključujući obmanjivanje i pokušaje zaobilaženja određenih ograničenja. Istovremeno, stručnjaci upozoravaju da kineske kompanije još uvijek zaostaju za pojedinim američkim konkurentima kada je riječ o javnom objavljivanju detaljnih sigurnosnih procjena svojih najnaprednijih modela.
Upravo tu postaje vidljiva važna razlika između kineskog i američkog modela. Kina je relativno rano krenula putem državne regulacije, dok je u Sjedinjenim Američkim Državama veliki dio odgovornosti dugo ostajao na samim tehnološkim kompanijama. Tek 29. septembra 2026. vodeće američke AI kompanije potpisale su u Bijeloj kući dobrovoljni sporazum o sigurnosnim standardima, uključujući saradnju s nezavisnim revizorima. Sporazum, međutim, nije isto što i obavezujući regulatorni režim.
To ne znači da je kineski sistem bez nedostataka niti da je Peking riješio problem sigurnosti umjetne inteligencije. Regulacija sama po sebi ne garantuje da će napredni sistemi ostati sigurni, a kineski model istovremeno odražava širi sistem snažne državne kontrole digitalnog prostora.
Ipak, razvoj kineskog pristupa pokazuje jednu važnu stvar: Peking umjetnu inteligenciju već godinama ne posmatra samo kao tehnološku i ekonomsku priliku nego i kao područje koje zahtijeva kontinuirano upravljanje rizicima.
Dok se globalna utrka između Kine i Sjedinjenih Američkih Država uglavnom posmatra kroz pitanje ko će napraviti moćnije modele, proizvesti više čipova ili izgraditi veće podatkovne centre, druga utrka odvija se gotovo paralelno – ona oko pravila koja će određivati kako se umjetna inteligencija razvija i ko će je kontrolisati.
U toj utrci tehnološka moć neće biti jedino mjerilo uspjeha. Jednako važno pitanje moglo bi postati ko će prvi pronaći održiv način da sve sposobnije sisteme umjetne inteligencije zadrži pod ljudskom kontrolom.
Ekskluzivno PISjournal
