Belmin Herić
Autor je magistar historije i novinar s dugogodišnjim fokusom praćenja geopolitičkih događaja na Bliskom istoku i susjednim regijama.
PISjournal – Rat u Gazi, koji je počeo u oktobru 2023. godine i tehnički još nije završen ima dalekosežne posljedice ne samo na Bliskom istoku, već i na globalnoj razini, posebno u Evropi. Ovaj sukob nije samo politički i humanitarni problem, već je pokrenuo i duboke društvene, kulturne i religijske tenzije, koje su dovele do porasta islamofobije i rasizma u evropskim društvima.
Rat u Gazi i njegovi globalni odjeci
Rat u Gazi, koji uključuje sukobe između Izraela i palestinskih snaga, posebno Hamasa, imao je ogroman utjrecaj na globalnu javnost. Medijska pokrivenost ovog sukoba, uz dramatične slike uništenja, stradanja civila i humanitarne krize, izazvala je snažne reakcije diljem svijeta. U Evropi, gdje postoji značajna muslimanska populacija, ovaj sukob je imao posebno snažan odjek. Mnogi muslimani u Evropi osjećaju snažnu povezanost s Palestincima, ne samo zbog religijske pripadnosti, već i zbog osjećaja zajedništva u borbi protiv opresije i nepravde.
Međutim, ovaj osjećaj solidarnosti s Palestincima često se interpretira kao podrška Hamasu, što je dovelo do povećanih tenzija između muslimanske zajednice i većinskog, pretežno kršćanskog ili sekularnog stanovništva u Evropi. Mediji, političari i društveni lideri često su koristili ovaj sukob kao priliku za polarizaciju društva, što je rezultiralo porastom islamofobije.
Islamofobija u Evropi: Povijesni kontekst
Islamofobija, odnosno strah, predrasude ili mržnja prema islamu i muslimanima, nije nova pojava u Evropi. Ona ima duboke korijene koji sežu još od srednjeg vijeka, kada su kršćanski vladari vodili križarske ratove protiv muslimanskih zemalja. Tijekom kolonijalnog perioda, evropske sile su dominirale nad muslimanskim zemljama, što je dodatno produbilo stereotipe i predrasude prema islamu i njegovim sljedbenicima.
U moderno doba, islamofobija je dobila novi zamah nakon terorističkih napada 11. septembra 2001. godine u Sjedinjenim Državama. Ti događaji su doveli do povećanog straha od islamskog ekstremizma i terorizma, što je rezultiralo diskriminacijom i marginalizacijom muslimana u zapadnim društvima. U Evropi, ovaj trend je bio posebno izražen nakon terorističkih napada u Madridu 2004., Londonu 2005., Parizu 2015. i Bruxellesu 2016. godine.
Rat u Gazi kao katalizator islamofobije
Rat u Gazi je djelovao kao katalizator za povećanje islamofobije u Evropi. Kako su se slike patnje i uništenja iz Gaze širile medijima, mnogi muslimani u Evropi su izrazili svoju podršku Palestincima, organizirajući proteste i akcije solidarnosti. Međutim, ovi protesti su često bili interpretirani kao podrška Hamasu, koji je u mnogim evropskim zemljama označen kao teroristička organizacija.
Političari i mediji su često koristili ovu situaciju za stvaranje straha i sumnje prema muslimanskoj zajednici. Na primjer, u Francuskoj, gdje je muslimanska populacija jedna od najvećih u Evropi, vlada je pooštrila mjere protiv “islamskog separatizma”, što je dovelo do dodatne stigmatizacije muslimana. Slične mjere su uvedene i u drugim evropskim zemljama, poput Austrije, Nizozemske i Belgije.
Ova politika je imala direktne posljedice na svakodnevni život muslimana u Evropi. Mnogi su se suočili s diskriminacijom na radnom mjestu, u obrazovnim institucijama i u javnom prostoru. Žene koje nose hidžab bile su posebno izložene verbalnim i fizičkim napadima. Osim toga, muslimanske organizacije i džamije često su bile pod povećanim nadzorom vlasti, što je dodatno produbilo osjećaj izolacije i marginalizacije.
Rasizam i predrasude: Otkrivanje dubokih korijena
Rat u Gazi nije samo pokazao kako je islamofobija prisutna u evropskim društvima, već je i otkrio duboko ukorijenjene predrasude i rasizam. Mnogi kritičari tvrde da je islamofobija samo jedan od aspekata šireg problema rasizma i ksenofobije koji su prisutni u Evropi.
Mnogi muslimani u zapadnoj Evropi su migranti ili potomci migranata iz bivših kolonijalnih zemalja. Oni se često suočavaju s dvostrukom diskriminacijom: kao migranti i kao muslimani. Ova kombinacija etničkog i religijskog identiteta čini ih posebno ranjivima na rasističke i ksenofobične napade.
Osim toga, rat u Gazi je pokazao kako su stereotipi o muslimanima kao nasilnim, netolerantnim i opasnim još uvijek prisutni u evropskim društvima. Ovistereotipi su često korišteni za opravdavanje diskriminacije i represivnih mjera prema muslimanskoj zajednici.
Medijska uloga u širenju islamofobije
Mediji igraju ključnu ulogu u oblikovanju javnog mnijenja, a rat u Gazi je pokazao kako medijska pokrivenost može doprinijeti širenju islamofobije. U mnogim slučajevima, medijski prikazi sukoba u Gazi bili su pristrani i selektivni, često naglašavajući nasilje i terorizam, a zanemarujući humanitarnu krizu i patnju civila.
Ova vrsta medijske reprezentacije može stvoriti iskrivljenu sliku stvarnosti, što može dovesti do povećanih predrasuda i straha prema muslimanima. Na primjer, kada se medijski fokus stavlja na ekstremističke grupe poput tzv. Islamske države, to može stvoriti lažnu asocijaciju između cijele muslimanske zajednice i terorizma. Ova povezanost je posebno štetna za muslimane u Evropi, koji se često suočavaju s kolektivnom krivnjom zbog postupaka pojedinaca ili skupina koje nemaju veze s njima.
Političko iskorištavanje sukoba
Politički lideri u Evropi također su imali značajnu ulogu u širenju islamofobije nakon rata u Gazi. U vrijeme krize, mnogi političari koriste strah i nesigurnost kako bi povećali svoju popularnost i osigurali političku podršku. Na primjer, u nekim evropskim zemljama, političari su koristili rat u Gazi kao opravdanje za uvođenje strožih imigracijskih zakona i mjera protiv “islamskog ekstremizma”.
Ove politike često su imale negativne posljedice po muslimansku zajednicu, povećavajući osjećaj izolacije i marginalizacije. Umjesto da promiču dijalog i razumijevanje, ove mjere su često dovele do veće polarizacije društva i povećanih tenzija između različitih religijskih i etničkih skupina.
Rat u Gazi nije samo humanitarna katastrofa na Bliskom istoku, već i ogledalo društvenih tenzija u Evropi. On je pokazao kako su islamofobija i rasizam duboko ukorijenjeni u evropskim društvima te kako se ti problemi mogu lako raspiriti u vrijeme krize. Mediji, političari i društveni lideri imaju ključnu ulogu u oblikovaju javnog mnijenja, te je važno da budu svjesni odgovornosti koju nose.
U budućnosti, bit će ključno promicati dijalog, razumijevanje i toleranciju između različitih religijskih i etničkih grupa u Evropi. Samo na taj način moguće je prevladati duboko ukorijenjene predrasude i izgraditi društvo koje će biti uistinu inkluzivno i jednakopravno za sve svoje članove. Rat u Gazi je pokazao koliko je lako raspiriti mržnju i podijeliti društvo, ali istovremeno je pokazao i da se ne smije odustati od borbe za istinu.
Ekskluzivno PISjournal
