Ali Rizk
Američki državni sekretar Mike Pompeo objavio je 23. oktobra izjavu u spomen na napade na američku morsku vojarnu u Bejrutu 1983. godine koji su doveli do smrti 241 pripadnika američke službe.
Pompeo je ustvrdio da iza napada stoji libanski pokret Hezbolah i pozvao se na “posvećenost grupe nasilju i krvoproliću”. Dalje se navodi: „… obnavljamo našu posvećenost sprečavanju Hezbolaha i njegovog sponzora Irana da proliju više nevine krvi u Libanonu ili bilo gdje u svijetu.“
Pompeova izjava uklapa se u poseban status koji je Trumpova administracija dala godišnjici napada u odnosu na prethodne administracije. U 2017. godini prigoda je obilježena svečanošću u Washingtonu, DC, na kojoj su govorili visoki govornici poput potpredsjednika Mikea Pencea i tadašnjeg savjetnika za nacionalnu sigurnost HR McMastera. Pence je iskoristio priliku da Iran – čvrstu potporu Hezbolaha – označi kao “sigurno utočište za terorizam”.
Suprotno Pompeovim tvrdnjama, Hezbolah kakav danas postoji nije postojao 1983. Zapravo je odgovornost za napad preuzela grupa zvana Islamski džihad – premda se kaže da su neki članovi Islamskog džihada kasnije postali članovi Hezbolaha. .
Stoga su specijalni status koji je Trumpova administracija dodijelila obilježavanju bombaških napada 1983. godine i prateće izjave kojima se optužuje napad na Hezbolah sastavni su dio njegove tvrde kampanje “maksimalnog pritiska” protiv Irana.
Trumpova administracija transformirala je američku antiterorističku politiku
Prije Trumpove administracije, američki se “globalni rat protiv terorizma” uglavnom fokusirao na sunitske ekstremističke skupine poput Al-Kaide, ISIS-a i Al-Shabaaba, s tim da su prethodne administracije čak bile u partnerstvu s Iranom i nekim od njegovih šiitskih saveznika u borbi protiv takvih skupina.
Napadi 11. septembra, koje je izvela Al-Kaida, iznjedrili su rat protiv terorizma. Nakon toga, kada je administracija Georgea W. Busha napala Afganistan, gdje su vladajući talibani dali Al-Kaidi sigurno utočište, Iran je pružio vojnu i obavještajnu pomoć SAD-u i iskoristio svoje bliske veze sa protutalibanskim sjevernim savezom kako bi pomogao srušiti Talibanski režim.
Fokus na sunitske skupine, iako su se neformalno udruživali s Iranom i njegovim šiitskim saveznicima protiv takvih grupa, bio je još očitiji tijekom Obamine administracije.
Washington i Teheran borili su se na istoj strani protiv ISIS-a u Iraku za vrijeme Obaminog predsjedanja. U članku iz Vanjske politike iz 2015. godine, Michael Weiss i Michael Pregent napisali su da „iranski obavještajci“ igraju ulogu „očiju Amerike na zemlji“ u borbi protiv ISIS-a u Iraku.
Krajem 2016. godine, Los Angeles Times izvijestio je da su “snage vođene SAD-om u Iraku” počele naoružavati i obučavati borce “koji pripadaju šiitskim milicijama, povijesno poznatim po vezama s Iranom”, pripremajući se za kampanju protiv ISIS-a u Mosulu.
U skladu s ovim pristupom, CIA je izvjestila Hezbolah o bombaškom napadu povezanih elemenata Al-Qaede u julu 2013. Libanski zvaničnici rekli su novinarima da je šef stanice CIA-e u Bejrutu upozorio na zavjeru za provođenje kampanje bombardiranja na jugu Bejruta. predgrađa, koja se često opisuje kao uporište Hezbolaha, i da bi se pogodili „drugi politički ciljevi“ povezani s libanskom grupom „ili njenim saveznicima u Siriji“.
Citirani su i libanski zvaničnici koji su rekli da je šef stanice CIA informacije o zavjeri proslijedio libanskim sigurnosnim i obavještajnim službenicima s razumijevanjem da će biti proslijeđena Hezbolahu.
Obamina administracija čak je išla toliko daleko da je i Iran i Hezbolah izostavljena sa liste terorističkih prijetnji američkim interesima u svojoj „ Procjeni prijetnje širom svijeta “ za 2015. godinu.
U ovoj se procjeni čak spominje uloga Irana u sprječavanju ISIS-a „da dobije velike dijelove dodatne teritorije“ u Iraku, a njegova jedina referenca na Hezbolah odnosila se na prijetnju s kojom se suočavaju „sunitski ekstremisti“ u libansko-sirijskoj pograničnoj regiji.
Stvari su se naglo promijenile inauguracijom Donalda Trumpa. Od početka je njegova administracija usvojila čvrstu antiiransku politiku, još više uskladivši SAD s regionalnim neprijateljima Islamske Republike poput Izraela i zaljevskih država. Svoju administraciju zapošljavao je s neokonzervativcima i iranskim jastrebovima te s evangelicima poput Pencea i Pompea, a prvo putovanje u inozemstvo kao predsjednik odveo ga je u Saudijsku Arabiju i Izrael.
Jedan od glavnih elemenata antiiranske strategije koju je usvojila Trumpova administracija bio je argumentiranje da Iran i njegovi saveznici predstavljaju terorističku prijetnju ne manje opasnu od one koju predstavljaju skupine poput Al-Kaide i Islamske države.
U skladu s tim linijama, Trumpova administracija imenovala je Iranski revolucionarni gardijski korpus terorističkom organizacijom, otvarajući put za atentat na zapovjednika Snaga Quds, generala Qassema Soleimanija na izvještajni poticaj Mikea Pompea .
U novije vrijeme, Trumpova administracija razmatrala je određivanje iranskog jemenskog pokreta Houthi kao terorističku organizaciju.
Hezbolah je, međutim, kao najjača i najsposobnija iranska saveznička sila i primarna neprijateljica Izraela, u središtu ovog novog američkog pristupa. Trampovi službenici administracije potrudili su se tvrditi da je Hezbolah globalna prijetnja slična skupinama poput Al-Qaede i ISIS-a – otuda i poseban status koji se daje godišnjici napada na marinsku vojarnu i prateće izjave kojima se napadi vežu za Hezbollah.
U zanimljivom srodnom događaju, nedavni izvještaj o procjeni domovinske prijetnje koji je izdalo Ministarstvo za nacionalnu sigurnost identificira Hezbolah kao prijetnju, upozoravajući da bi „mogao unaprijediti zavjeru napada – s malo ili nimalo upozorenja – kao odgovor na pojačane tenzije“ između Washingtona i Teheran.
Američki zvaničnici također su optužili Hezbolah za skladištenje amonijevog nitrata u evropskim zemljama s ciljem izvođenja mogućih budućih terorističkih napada.
Administracija Bajdena može ukloniti Hezbolah iz ‘terorističkih reflektora’
Iako bi Hezbollah mogao biti meta eskalirane zajedničke američko-izraelsko-zaljevske akcije ako Trump bude ponovno izabran, postoji vjerodostojan razlog za vjerovanje da bi administracija Bajdena mogla usmjeriti protuterorističku politiku Washingtona prema svom bivšem smjeru davanja prioriteta borbi protiv sunitskih skupina .
Naravno, Biden je bio potpredsjednik za vrijeme Obamine administracije, koja je svjedočila najvišim nivoima suradnje između Washingtona i Irana protiv grupa poput ISIS-a.
No, što je još važnije, jedan od glavnih elemenata politike administracije Bidena na Bliskom istoku mogao bi biti smanjenje odnosa sa Saudijskom Arabijom, što je potpuno suprotno pristupu Trumpove administracije.
Biden je obećao da će ponovno procijeniti odnos sa Saudijskom Arabijom ako bude izabran, a bivši potpredsjednik već je kritizirao Rijad, uključujući i pitanja u vezi s terorizmom. U intervjuu Vijeću za vanjske odnose nakon napada 11. septembra, optužio je Saudijsku Arabiju za širenje ekstremističke ideologije koju su usvojile skupine poput Al-Kaide. A 2005. godine, tadašnji senator Biden uveo je antiteroristički zakon optužujući Saudijsku Arabiju da ima „neujednačen dosije u borbi protiv terorizma“.
To sugerira da, iako je Trump napetost između SAD-a i Irana doveo do vrhunca svih vremena, postoji stvarni potencijal za deeskalaciju i šire preuređivanje SAD-a na Bliskom istoku, ukoliko Biden bude izabran.