Jafar Ramini i Steven Sahiounie

“Kako možemo gledati na Palestinu bez moralnog kompasa i bez osjećaja za pravdu ili poštenu igru?”- “Ovo je zaista masakr koji se ne može opisati”, izjavio je dr. Al Reesh u bolnici al-Shifa, koja je primila tijela 10 ubijenih Palestinaca, među kojima osmoro djece i 15 osoba, ranjenih u izraelskom zračnom napadu izvedenom tokom noći sa petka na subotu na izbjeglički kamp Shati u pojasu Gaze. Među poginulima je bio veliki broj onih koji su drugog dana ramazanskog bajrama došli u posjetu rodbini”.

Prema agenciji Ujedinjenih nacija za izbjeglice, Shati je treći po veličini izbjeglički kamp od osam koliko ih ima u Pojasu Gaze i jedan od najgušće naseljenih s više od 85.000 izbjeglica.

Kriza je započela u ponedjeljak, nakon nekoliko dana protesta protiv prisilnog protjerivanja palestinskih porodica iz Sheikh Jarrah, četvrti u istočnom Jeruzalemu. Izraelske snage sigurnosti surovo su suzbijale mirne proteste i dodatno su rasplamsavale nasrtaje na džamiju Al-Aksa, sprečavajući molitve vjernika u svetom mjesecu Ramazanu. Ova ničim izazvana izraelska agresija dovela je do toga da je Hamas ispalio rakete na Izrael.

Izraelsko bombardiranje Gaze usmrtilo je najmanje 139 Palestinaca, od toga 40 djece, i ranilo više od 920. Palestinci na okupiranoj Zapadnoj obali počeli su protestirati na sigurnosnim punktovima solidarišući se sa svojim sunarodnjacima u okupiranoj Gazi. Izraelske snage usmrtile su najmanje 13 Palestinaca na Zapadnoj obali, dok su Palestinaci koji posjeduju izraelsko državljanstvo masovno učestvovali na protestima u mješovitim gradovima kao što je Lod, gdje su Jevreji napali na svoje palestinske komšije i oštetili njihove domove i preduzeća.

Da bi bolje razumio trenutnu krizu i njene osnovne uzroke, Steven Sahiounie iz Mid East Discourse-a obratio se Jafaru Raminiju, palestinskom piscu i političkom analitičaru i aktivisti rođenom maja 1943. u Jeninu, sjeverna Palestina. Ramini se školovao u lokalnoj srednjoj školi Jenin, a potom je obrazovanje okončao u Londonu u kojem je živio 53 godine. U januaru 2021. preselio se u Perth u zapadnoj Australiji. Jafar predaje, piše i redovno se pojavljuje na raznim međunarodnim TV mrežama objašnjavajući historiju i modernu politiku palestinske NAKBE. Sa 78 godina i dalje je aktivan i glasan, kao i uvijek, i puno je putovao Europom, Bliskim Istokom i Sjevernom Amerikom tražeći odgovor na pitanje kome se ne nazite odgovor. Zašto su sve američke administracije počevši od Harryja Trumana, slijepo podržavale Izrael i njegovu uzurpaciju i etničko čišćenje Palestine? I zašto Velika Britanija, Kanada, i Australija slijede njihov primjer bez pogovora? Čini se, kaže Jafar, da gledamo na zemlju i narod bez moralnog kompasa i bez osjećaja za pravdu ili poštenu igru.

Steven Sahiounie (SS) : Kakvo je vaše mišljenje o izvještaju Human Rights Watch-a koji je Izrael označio kao državu apartheida?

Jafar Ramini (JR): Naravno da podržavam izjavu Human Rights Watcha da je Izrael država apartheida. Bilo je krajnje vrijeme da se prepozna kao neko ko je prakticirao Apartheid, iako u tajnosti, još od nastanka cionističke države. Sad kad je usvojen Zakon o nacionalnoj državi 1. maja 2018. godine prema kojem samo Jevreji u Izraelu imaju pravo na samoopredeljenje, to je nedolično, besramno priznanje Apartheida kakvo ste mogli dobiti. Izraelski Arapi zasad mogu imati biračko pravo, ali njihov glas nema velikog utjecaja, a i u svim ostalim pitanjima oni su drugorazredni ili čak trećerazredni građani Izraela. Što se tiče Zapadne obale, okupirane od šestodnevnog rata u junu 1967. godine, građani koji nemaju nikakva prava na Gazu.

SS : Rat između palestinskog otpora i izraelske okupacije eskalira, mislite li da će se i druge grupe otpora uključiti?

JR : Ovisi o tome što mislite pod drugim skupinama otpora. Sve frakcije otpora u Gazi su angažirane i nadam se da čvrsto koordiniraju svoje napore. Druge grupe otpora u tom području mogu se uključiti ako smatraju da će njihovi interesi biti zadovoljeni.

SS : Čini se da američki predsjednik Biden ne želi biti uključen u izraelsko-palestinski sukob. Po vašem mišljenju, hoće li biti prisiljen da se uključi?

JR : Nijedan predsjednik ne može sebi priuštiti neangažiranost, barem na izraelskoj strani. AIPAC gleda i gura se. Akreditivi gospodina Bidena i njegove potpredsjednice, gospođe Kamale Harris, vrlo su ogrezli u cionizmu i podržavaju Izrael. On je taj koji je 80-ih otvoreno izjavio da su tri milijarde dolara godišnje pomoći koju SAD daju Izraelu najbolja investicija za Sjedinjene Države. “Da Izrael ne postoji”, rekao je, “mi bismo ga izmislili”. Treba li reći išta više?

SS : Dok je predsjednik Trump bio na funkciji, nekoliko arapskih zemalja normaliziralo je svoj odnos s Izraelom. Prema vašem mišljenju, mislite li nakon najnovije eskalacije i uspjeha palestinskog otpora, da će arapski narod shvatiti da je Izrael neprijatelj?

JR : Vođe tih takozvanih arapskih zemalja su oni koje su Trump i njegov zet Kushner prisilili na normalizaciju odnosa s Izraelom. Arapski narod u cjelini to nikada ne bi razmatrao. Dat ću vam dva očigledna primjera: Kad je egipatski predsjednik Sadat potpisao mirovni ugovor s Izraelom 1979. godine, narod Egipta ga nikada nije prihvatio. Isto važi i za narod Jordana, Kada je kralj Husein 1994. godine potpisao mirovni ugovor s Izraelom, ni Jordanci iz Vadi Arabe to nikada nisu prihvatili. Isto vrijedi i za nas Palestince u pogledu sporazuma iz Osla.

SS : U trenutnom sukobu u Gazi, Jeruzalem i Zapadna obala ujedinjeni su u otporu okupaciji. Hoće li ovo dovesti do jedinstva među raznim palestinskim pokretima?

JR : Jedinstvo svih Palestinaca svih uvjerenja bilo je ono o čemu sam sanjao i za šta sam se borio cijeli život. Podjele između Fataha i Hamasa u posljednjih četrnaest godina palestinskom narodu nisu donijele ništa osim štete. Nakon ovog najnovijeg divljačkog napada Izraela na sve segmente palestinskog društva, nadam se da će ih ovo sve okupiti kako bi se suočili s našim zajedničkim neprijateljem. Jedinstvo je jedini odgovor.