Sanadin Voloder istoka
Autor je novinar, NVO aktivista i istraživač. Bio je novinar i urednik portala Akos. Saradnik je više bosanskohercegovačkih i regionalnih medija. Autor je knjige ‘Priče iz Hercegovine’.
PISjournal – Balkan i Bliski istok kao dvije susjedne i povezane regije imaju izuzetnu historijsku i geopolitičku težinu na svjetskom nivou s obzirom da su na Bliskom istoku nastale tri najvažnije monoteističke religije koje su se upravo preko Balkana širile na Evropu.
S druge strane Balkan je bio mjesto suprotstavljanja evropskih sila i Osmanske države što je generiralo niz ratova i na kraju, početkom 20. stoljeća Sarajevskim atentatom koji započinje Prvi svjetski rat, a čiji kraj je bio praktično uvod u Drugi svjetski rat.
Evropocentrizam političkog Zapada
Evropocentrizam možemo pratiti i kroz historijsko pomjeranje termina Bliski istok kako se osipalo Osmansko carstvo te kroz pežorativni termin “Bizant” za Istočno rimsko carstvo. Da taj odnos nije samo na nivou terminologije pokazuje stradanje Konstantinopola, ali i Zadra u krstaškim ratovima.
Naime, dok je veći dio Balkana bio u sastavu Osmanske države za Evropu je to bio Bliski istok. Odavno su Turska, Kipar, tri kavkaske države, Kazahstan i na kraju Izrael dio Evrope na razne načine od sportskih takmičenja do Eurovizije. U tom kontekstu nužno je mijenjanje svjetske terminologije koja je više odraz hegemonije političkog Zapada i toga šta je “blisko”, “srednje” i “daleko” iz perspektive sebičnih interesa političkog Zapada u odnosu na “globalni” istok ili jug.
Geostrateški značaj Bliskog istoka i Balkana je jačao kroz Hladni rat, a prirodni resursi i komunikacijski koridori dodatno pojačavaju značaj ove dvije regije. Njihova obrnuta sličnost se ogleda i u demografskoj strukturi gdje možemo povući najviše paralela između unutarnjih odnosa Libana i Bosne i Hercegovine. S druge strane, BiH i Palestina imaju višestruke historijske, društvene i geopolitičke sličnosti, ali i vrijednosti koje ih spajaju. Uprkos brojnim ratovima, okupacijama i Opsadi Sarajevo je uspjelo održati status “evropskog Jerusalema”.
O ostalim historijskim sličnostima i razlikama imamo različite stavove nauke, ali možemo zaključiti da je uzurpator palestinske teritorije strani element, a u slučaju BiH “susjedni” element potpomognut sunarodnjacima unutar BiH. I u jednom i drugom slučaju je borba za prostor, resurse, utjecaj zajednička, a religijska podloga slična.
S obzirom da je politika umijeće mogućeg gdje su samo interesi vječni, a geopolitički procesi na svjetskom nivou izuzetno dinamični i prenose se ne regionalne odnose svaki sukob na Bliskom istoku ima eho na Balkanu. Kroz politiku, prije svega, ali i medije, ekonomiju, kulturu i u novije vrijeme kroz migracije.
Palestinsko pitanje kao najdugovječniji savremeni sukob je ogledalo dvostrukih aršina međunarodne zajednice koji se u slučaju BiH manifestovao kroz embargo, a u palestinskom kroz označavanje njihova otpora agresiji i aparthejdu terorizmom.
Dominantni politički predstavnici bh Hrvata i Srba već duže vrijeme rade na jačanju veza sa Izraelom i razvijanjem saradnje kroz ostvarivanje zajedničkih interesa.
I jednima i drugima saveznik više u njihovoj destruktivnoj borbi protiv države BiH je primarni interes, a na tom putu često se nalaze u historijskim paradoksalnim odnosima koji samo dokazuju da su u politici samo interesi vječni.
Zadnja dešavanja u Palestini hrvatska strana u BiH, ali i brojni političari, analitičari i mediji u Hrvatskoj su pokušavali koristiti da dokažu sličnosti između borbe Bošnjaka i palestinskih oružanih grupa. Sve se to radi u cilju afirmisanja stare teze da su se hrvatske vojske na teritoriji BiH tokom 90-tih borile protiv istog „terorizma“ sa kojim se Izrael bori 75 godina.
Međutim, istina je nešto drugo. Agresori na RBiH su provodili strategiju koja je kombinacija djelovanja cionističkog režima i ISIL-a. Takve politike su i dalje na sceni jer Bošnjaci u manjem bh entitetu, ali i dijelovima Federacije BiH gdje su Hrvati većina žive uskraćeni za osnovna ljudska prava slično kao i Palestinci.
Ratna taktika cionističkog režima umnogome podsjeća na slučaj Markala gdje je srpski agresor za svoj zločin okrivio Armiju RBiH ili teza rukovodstva paradržavne tvorevine Herceg-Bosne da je za rušenje Starog mosta kriva “druga strana”. Na isti način cionistički režim uz direktnu podršku američkog predsjednika okrivljuje “drugu stranu” za masovnu egzekuciju u bolnici u Gazi.
Zanimljiv je apsurd da dok Dodik podržava izraelsku agresiju, Amerika izjednačava Hamas i Putina. Još veći apsurd je nedavna podrška Dodika Azerbejdžanu koji je u ratu sa pravoslavnim Armencima. Navedeni primjeri su pokazatelji koliko interesi i loša retorika čine svjetsku geopolitičku scenu apsurdnom.
Jačanje izraelskog utjecaja u BiH kao sigurnosni izazov
Najava prvog čovjeka izraelske kompanije koja je spasitelj HDZ-ovog Aluminijskog kombinata u Mostaru da će ući i u medijski sektor je realizacija teze dr. Borisa Havela koji je na RTV Herceg-Bosne najavio razmjenu iskustava i vrijednosti između Hrvata i Izraela.
Prema riječima Kabirija mediji su čuvari demokratije, zajedno s policijom i pravosuđem. Već je najavio i dolazak novinara iz Izraela što je nastavak njegovih aktivnosti u cilju promjene imidža Izraela u BiH. Nakon otvaranja privredne komore, bilborda na ulicima i sajma Gospodarstva u Mostaru na kojem je Izrael bio država-partner možemo očekivati još agresivniji pristup, a sve u cilju izazivanja nasilne reakcije kroz koju bi potvrdili tezu da su Bošnjaci remetilački faktor i antisemite. istoka istoka istoka istoka istoka istoka istoka istoka istoka
U atmosferi brutalne agresije na Gazu, licemjernog odnosa druga dva naroda, ali i bošnjačkih političara koji su na vlast došli uz podršku Zapadnih ambasada, a možda i izraelskog kapitala neće trebati mnogo da neka usijana glava uradi medvjeđu uslugu cionističkom lobiju, odnosno stranama koje razgrađuju BiH.
Ako cionistička agresija na Gazu potraje ovaj vrlo nepovoljan scenarij za BiH i Bošnjake je sve izgledniji, zbog toga je nužan preventivni pristup svih društvenih aktera. Na sličan način je cionistički lobi ranije vrbovao jevrejske manjine u arapskim državama da kroz terorističke akcije potaknu društvenu polarizaciju u cilju homogenizacije jevrejskog naroda u okviru Izraela.
Bošnjacima kao malom narodu i BiH kao maloj državi koja ima vrlo jake unutrašnje i vanjske neprijatelje ne treba antisemitizam. Jevreji su jedan od ključnih elemenata multikulturalizma bh društva i najbolji pokazatelj islamskih univerzalnih vrijednosti bošnjačkog naroda.
Naravno, kritika cionističkog režima i licemjerne podrške političkog Zapada je na nivou osnovnih ljudskih prava i pojava koja je prisutna u cijelom svijetu.
U tom kontekstu Bošnjacima i BiH neće mnogo pomoći niti antiamerikanizam koji pogoduje jačanju ruskog uticaja preko Srbije ili prisustva Kine, jer se bitne odluke o BiH i regiji i dalje donose u Wašingtonu. Međutim, malim narodima nije potreban nijedan oblik negativnog raspoloženja prema bilo kojoj državi, bila to susjedna ili neka druga. Poželjna je kritika političkih pretenzija, ali totalna isključivost zbog političkih razlika uprkos historijskim i kulturnim vezama otkriva nešto drugo. Na taj način arapofobija, antiturski i antiiranski utjecaj u bh. društvu ustvari pokazuje samo ko za koga radi i ko je spreman na autodestrukciju u ime tuđeg interesa.
Suspenzija demokratije
Zanimljiv je način kako je Hamas od izbornog pobjednika 2006. godine na palestinskim izborima postao teroristička organizacija za politički Zapad koji se, ipak lažno, zalaže za demokratiju kad je u pitanju muslimanski svijet. Vidjelo smo to u Alžiru 1991. i u Egiptu 2013. godine.
Na sličan način je SDA kao pobjednik izbora u BiH 2022. godine kroz suspenziju Ustava istisnuta iz vlasti jer je HDZ prijetio nasiljem na ulicama u Hercegovini ako mu se ne udovolji zahtjevu.
Nažalost, loša procjena probosanskih strana da je “međunarodna zajednica” dužna da vojno brani njihovu pobjedu na izborima je bio alibi za sahranjivanje demokratije jer su za Zapad interesi uvijek iznad principa.
Na kraju, sve sve svodi na borbu narativa i na lokalnom i na globalnom nivou. U tom kontekstu, nove generacije koje nemaju iskustvo burnih dešavanja koja su bila u okviru Arapskog proljeća, pokušaja vojnog udara u Turskoj i ranijih agresija na Gazu su jako ranjive na imperijalističku agresivnu retoriku političkog Zapada.
Ekskluzivno PISjournal
