PISjournal – Novi poredak koji administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa pokušava uspostaviti putem orvelovski nazvanog „Odbora za mir“ predstavlja zapravo izraelski model koji se izvozi u svijet. To je očajnički pokušaj da se istovremeno očuva pozicija Amerike kao dominantne supersile, ali i da se provede, kako kritičari tvrde, svojevrsni cionistički prevrat.
Iako je takozvani „Odbor za mir“ (BoP) dobio pravno odobrenje Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda u vezi s predloženom svrhom podrške prekidu vatre u Gazi, osnivačka povelja organizacije nijednom ne spominje Gazu niti Palestinu. Također, u njenom sastavu nema nijednog Palestinca.
Sam BoP vrlo jasno predstavlja tijelo koje nastoji zamijeniti UN, otvarajući put svijetu koji više ne uzima u obzir Ženevske konvencije niti međunarodno pravo. Dokaz da se SAD kreću u tom smjeru vidljiv je i kroz najnoviji budžet za odbranu za 2026. godinu, nedavno usvojen u Kongresu. Ne samo da usmjerava obaveznih 4 milijarde dolara prema Izraelu, već i zabranjuje finansiranje UNRWA, Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog krivičnog suda.
Washington aktivno sankcioniše zvaničnike UN-a i sudije ICC-a. Pored toga, povukao se iz Vijeća UN-a za ljudska prava. Ništa od ovoga nije slučajno; sve je dio pažljivo osmišljene strategije koja u konačnici ide u korist Izraela.
Tokom administracije Joe Bidena, Sjedinjene Američke Države usvojile su ono što je poznato kao Partnerstvo za globalnu infrastrukturu i investicije (PGII), inicijativu predstavljenu zemljama G7, a koju Trumpova administracija nastavlja uz određene republikanske političke prilagodbe.
PGII predstavlja američku viziju suprotstavljanja kineskoj Inicijativi „Pojas i put“, ali korištenjem upravo suprotnog pristupa. Washington nastoji angažirati zapadne multinacionalne korporacije da djeluju prema modelu „stakeholder kapitalizma“ – konceptu koji je prvobitno promoviran kroz World Economic Forum – što znači da korporacije donose sve ključne odluke.
Projekti vođeni interesima dioničara, gdje korporacije upravljaju odnosima s javnošću i oblikuju meku moć, omogućavaju im i da same osiguravaju sredstva umjesto vlade. To podsjeća na nezvaničnu ulogu East India Company, ali u mnogo većem i snažnijem obliku.
Dok korporacije slijede vlastite agende, oblikuju politiku i izuzete su od stvarnog nadzora ili odgovornosti, pojavljuje se „Odbor za mir“ koji će nadgledati cijeli projekat. BoP je sistem zasnovan na principu „plati pa učestvuj“, struktura kojom upravlja autoritarna figura i koju ispunjavaju milijarderi, koristeći moć SAD-a kako bi natjerali svijet da se povinuje njegovim zahtjevima.
BoP je, prema tvrdnjama kritičara, ispunjen cionistima, poslušnicima Ujedinjenih Arapskih Emirata, korumpiranim autoritarcima te Trumpovim unutrašnjim krugom poslovnih elita, kako sposobnih tako i nesposobnih. Njegov prvi veliki projekat, u kojem će se ponašati kao zamjena za UN, jeste Pojas Gaze.
Vječni ratovi
Takav svjetski poredak – ukoliko ovaj projekat ne doživi potpuni krah – osmišljen je da funkcioniše prema omiljenom sloganu Donalda Trumpa: „Mir kroz snagu“. Drugim riječima, sila određuje pravdu, što je upravo način na koji se upravlja sukobima.
Ako pogledamo način na koji se Trumpova administracija posvećuje diplomatiji prekida vatre, predvođenoj cionističkim biznismenima Jared Kushner i Steve Witkoff, postaje jasno da djeluju kroz nametanje scenarija koje je nemoguće dugoročno održati, umjesto kroz stvarno rješavanje problema. To proizlazi iz čiste arogancije.
Kratka razmjena između Pakistana i Indije nije riješena, niti je razriješen spor između Tajlanda i Kambodže, iako je predsjednik Trump tvrdio da je okončao te ratove. Možda su zaključena primirja, ali ne postoje konkretni daljnji koraci koji bi adresirali korijenske uzroke sukoba. Jednostavno je izdata naredba objema stranama da je vrijeme da prekinu borbe.
Najvidljiviji primjer, relevantan za BoP, jeste slučaj Gaze, prvog testnog poligona za novi alternativni UN sistem. Prekid vatre u Gazi ne rješava nijedno od temeljnih političkih pitanja, ne koristi pravni okvir za pronalaženje rješenja i predstavlja sporazum koji Izraelu daje sve što želi.
Ako Hamas čak i ostavi dojam da je počinio manju povredu primirja, američki Civilno-vojni koordinacijski centar (CMCC), čiji su članovi režimi pod kontrolom SAD-a, daje Izraelu slobodne ruke za masovna ubistva. U međuvremenu, cionistički entitet je, prema navodima autora, počinio 600 ubistava i više od 1.600 kršenja primirja, a da je pritom bio kontinuirano praćen.
Sličan model diplomatije prekida vatre doveo je do situacije u Libanu, gdje se Izrael optužuje za više od 10.000 kršenja primirja od novembra 2024. godine. Cionistički entitet je, prema ovim tvrdnjama, postavio svjetski rekord u broju kršenja primirja.
Uprkos očiglednim manjkavostima ovakve poslovne, zastrašujuće diplomatije, američki režim i njegovi cionistički saveznici hvale se navodnim uspjesima i „mirom“ koji su uspostavili. U stvarnosti, tvrdi se, oni raspiruju plamen vječnih ratova – sukoba koji postaju još teže rješivi upravo zbog nametnutih primirja.
BoP navodno planira primijeniti istu strategiju kako bi postigao sporazum između Rusije i Ukrajine, ali u tome dramatično ne uspijeva. Jedna od novijih meta je i Sudan, no ovakav tip primirja ponovo ne rješava temeljne uzroke sukoba.
Američko-izraelski savez želi novi sistem pod okriljem BoP-a, sistem koji bi zamijenio UN, ali ga ne bi odražavao. U tom poretku države više ne donose odluke; korporacije i milijarderi to čine, dok Izrael i američki režim djeluju bez obzira na posljedice svojih postupaka po druge.
Na kraju, ovakav haotični svjetski poredak koji se pokušava izgraditi dolazi kao posljedica neuspjeha UN-a, ali istovremeno pokazuje zašto je svijet toliko dugo cijenio Ujedinjene nacije – jer su trebale spriječiti genocide i ratne zločine. Nažalost, američko-izraelski savez je odlučio da je svijet kakav je postojao prije Drugog svjetskog rata poželjna budućnost.
