PISjournal – Možda najuočljiviji globalni pomak u protekloj deceniji jeste brza transformacija u tehnološkim inovacijama. inteligencija
21. vijek je donio značajne razvoje u vođenju ratovanja, kako intuitivno tako i namerno, jer umjetna inteligencija (AI) postaje sve relevantnija i mijenja naš svijet.
Vojske sada uveliko koriste umjetnu inteligenciju, a njena primjena se smatra gotovo jednako revolucionarnom kao i otkriće baruta.
Umjetna inteligencija omogućava mašinama i oružju da obavljaju zadatke poput učenja, planiranja, zaključivanja i izvršavanja misija simulirajući ljudsku inteligenciju.
Iako AI ima uzbudljive planove za razmjenu znanja i inovacije, njen značajan razvoj takođe izaziva ozbiljnu zabrinutost u pogledu budućih implikacija na nacionalnu sigurnost i stratešku stabilnost na regionalnom i međunarodnom nivou.
Dok umjetna inteligencija ima uzbudljive izglede za dijeljenje znanja i inovacije, njen značajan razvoj također izaziva ozbiljnu zabrinutost u pogledu budućih implikacija na nacionalnu sigurnost i stratešku stabilnost na regionalnom i međunarodnom nivou.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je 2017. rekao da će „onaj ko postigne napredak u razvoju umjetne inteligencije vladati svijetom“.
On je izjavio ono čemu je očigledno i težio – da tehnološki sustigne SAD.
U slučaju AI, tehnologija je pokretač strategije.
Globalna vojna AI trka
Upotreba umjetne inteligencije u ratu je kontroverzna, ali neosporno napredna.
Zahvaljujući jedinstvenoj pomoći SAD-a i NATO-a, Ukrajina je postigla asimetrične rezultate protiv ruske agresije.
U ovom posredničkom ratu, umjetna inteligencija, sateliti, bespilotne letjelice i sposobnosti koje su dodijeljene ukrajinskom poligonu za testiranje do sada su bile centralno mjesto sukoba.
Smrtonosni autonomni sistemi oružja (LAWS) predstavljaju nekoliko izazova i prijetnji koje je potrebno istražiti kada je upotreba AI u vojnim operacijama u pitanju.
To uključuje sisteme koji podržavaju umjetnu inteligenciju, koji mogu uzrokovati pogrešne proračune, što ne samo da može izazvati nepovjerenje među državama s nuklearnim oružjem, već može i sniziti nuklearne granice, čime se podstiče šansa za preventivne udare tokom kriza, posebno s obzirom na trku za ovim naprednim oružjem.
Naprimjer, između 2017. i 2021. predviđena potrošnja na ruske dronove iznosila je 3,9 milijardi dolara, Kina je potrošila 4,5 milijardi dolara, a SAD 17,5 milijardi dolara.
AI se integriše u bespilotne letjelice (UAV), LAWS, sisteme protivraketne odbrane, podmornice i avione.
Strategija nacionalne sigurnosti SAD-a 2022. fokusira se na zajednički razvoj sposobnosti i razmjenu informacija među saveznicima, uz istovremenu primjenu takvih tehnologija na pravi način kako bi se očuvala zajednička vojno-tehnološka prednost.
Prema trećoj „offset“ strategiji, SAD je uveo sistem globalnog nadzora i udara (GSS) kako bi se, između ostalog, suprotstavio rastućem broju kritičnih ometajućih tehnologija.U međuvremenu, ambicija Kine je da postane supersila umjetne inteligencije do 2030. godine. Kina je 2022. godine tvrdila da je uspjela razviti model sistema protuvazdušne odbrane s umjetnom inteligencijom za predviđanje putanje hipersoničnih klizećih projektila, a istovremeno je u stanju pokrenuti brzi kontranapad.
Kina također razvija niz autonomnih sistema naoružanja.
Naprimer, Kina je postavila robotiku i bespilotne sisteme na kopnu, u vazduhu, u moru i u svemiru.
Neki od ovih sistema imaju omogućenu AI, ali nisu u procesu ciljanja.
Drugi se, poput Rusije, fokusiraju na korištenje umjetne inteligencije u pomorskom domenu, što uključuje roj podvodnih borbenih dronova. Izraelski proturaketni sistem Iron Dome samostalno otkriva i obara rakete.
U Južnoj Aziji, Indija je osnovala Centar za AI i robotiku (CAIR) pod DRDO-om kako bi pokrenula AI trku u naoružavanju u vojne svrhe sa oružjem AI mogućnosti.Štaviše, u indijskoj doktrini kopnenog ratovanja iz 2018. godine, značajan je naglasak stavljen na AI i njenu integraciju u vojne sisteme.
Uz ratni bauk na dva fronta protiv Pakistana i Kine, Indija je motivisana da dobije ekonomsku, diplomatsku i vojnu podršku od SAD-a, koja također uključuje nove tehnologije.U tom pogledu, indijski vojni stručnjaci su naglasili korištenje AI u vojnim sistemima prije nego što bude prekasno.
Indija razvija Multi-Agent Robotics Framework, koji bi vjerovatno djelovao kao tim vojnika i pomagao indijskoj vojsci u budućim ratovima. Indija je također nabavila 200 DAKSH autonomnih robota koji se nazivaju i vozila na daljinsko upravljanje (ROV), za deaktiviranje bombi.
Indija također sarađuje s Japanom na polju robotike i umjetne inteligencije, dok istovremeno radi na sofisticiranijoj upotrebi umjetne inteligencije u odbrambenom i vojnom sektoru.
To uključuje interpretaciju slike, prepoznavanje mete, domet cilja, procjenu zone ubijanja projektila i korištenje robota u drugim formama.
Nedavne indijsko-američke tehnološke, svemirske i odbrambene inicijative takođe uključuju saradnju u pogledu AI i kvantnog računarstva za suprotstavljanje Kini.
Stručnjaci vjeruju da postoji potreba da se preispitaju tradicionalni koncepti odvraćanja i strateške stabilnosti u ovom trećem nuklearnom dobu zbog većeg naglaska na tehnologije u razvoju.Sistemi indukovani umjetnom inteligencijom mogu obraditi podatke mnogo brže od ljudi, što može pomoći da se skrati ciklus OODA (Posmatraj-Orijentiši-Odluči-Djeluj) i time ukloni nepredvidivost rata.
Ipak, AI i dalje ne može biti programirana sa svjesnošću koja odražava ljudsko razumijevanje.
Za vrijeme krize, ako države koriste AI za otkrivanje i ciljanje, a protivnik uvidi da će njegov protivnik djelovati ranije putem AI, to može natjerati protivnika da pribjegne preventivnim udarima zbog straha da će biti napadnut prvi.
Također, bilo koji kvar u sistemu i podacima koji zahtijevaju svijest, što AI nedostaje, može dovesti do netačne analize podataka i može dovesti do eskalacije ili čak upotrebe nuklearnog oružja.Rojevi površinskih/podvodnih bespilotnih vozila mogu se koristiti za otkrivanje nuklearnih podmornica.
Međutim, drugi stručnjaci smatraju da zbog prostranstva okeana, stotine i hiljade podvodnih rojeva mogu biti potrebne za otkrivanje podmornica sa balističkim projektilima (SSBN), jer većina njih stražari na otvorenim morima.Dakle, najpovoljnija opcija će biti korištenje mogućnosti detekcije s umjetnom inteligencije na prepoznatljivim tačkama blokade.
Međutim, sam ovaj potez može se smatrati eskalirajućim u savremeno doba.
Naprimer, indijski SSBN, INS Arihant, bio je raspoređen u blizini pakistanskih voda tokom krize u maju 2019. godine, što je viđeno kao eskalirajući potez. Indija se također opredjeljuje za regionalnu svijest o pomorskom domenu kroz koji ima prednost da mapira podatke u Afro-azijskom okeanu putem tehnologija s umjetnom inteligencijom koje se mogu koristiti u scenarijima prije sukoba.
To može rezultirati hiperratom zbog brze analize podataka i imati drastičan utjecaj na stratešku stabilnost između Indije i Pakistana.
Zanimljivo je da, poput nuklearnog oružja, monopoli velikih sila možda neće trajati s umjetnom inteligencijom, uključujući LAW. Vremenom, ako ove tehnologije nisu regulisane međunarodnim pravom, LAW će se također razmnožavati i postati ranjiviji.
Posljedice širenja takvih tehnologija na kvazidržavne aktere mogle bi izazvati veliku zabrinutost.
Odustajanje od preventivne zabrane razvoja LAW-a bio bi idealan korak prije nego pokušaj da se reguliše njihova primjena i korištenje.
Osim toga, pravno neobavezujuće mjere transparentnosti i izgradnje povjerenja (TCBM) su samo privremene i nepotpune mjere za suočavanje s ozbiljnom prijetnjom s kojom se svijet danas suočava.
Postoji potreba za kolektivnim odgađanjem korištenja AI u vojne svrhe sve dok se ne zaključi pravno obavezujući instrument kao najizvodljivije rješenje.
Cijeli koncept odvraćanja leži u činjenici da se ovo oružje koristi za odvraćanje protivnika.
Ako, na bilo koji način, odabir ciljeva i donošenje odluka budu prepušteni oružju koje radi koristeći umjetnu inteligenciju, “odvraćanje” bi moglo izgubiti vjerodostojnost, gdje bi se nuklearna zabrana, koja se održava još od perioda nuklearnog oružja SAD-a, mogla biti narušena ako mašine odluče upotrijebiti ovo oružje.
To pokazuje da će umjetna inteligencija na jedinstven način promijeniti dinamiku odvraćanja i prisile između država koje posjeduju nuklearno oružje.
