PISjournal – Trumpovo insistiranje na aneksiji Grenlanda i uvođenju carina zapadnim zemljama koje se protive toj ideji izazvalo je talas zabrinutosti među saveznicima Washingtona, do te mjere da je i Kanada, kao neposredni susjed SAD-a, uznemirena mogućim političkim i sigurnosnim implikacijama. U tom kontekstu, kanadski zvaničnici su posljednjih dana oštro reagovali na Trumpovu politiku.
Kanadski premijer Mark Carney snažno je kritikovao nedavne izjave Donalda Trumpa, poručivši: „Kanada ne postoji zahvaljujući Americi; Kanada napreduje zahvaljujući vlastitim vrijednostima.“ Carney je naglasio da Kanada može pokazati svijetu da budućnost ne mora biti autoritarna.
Ne imenujući direktno Trumpa, Carney je osudio upotrebu sile velikih sila protiv manjih država. Istakao je da su Ottawa i Washington uspostavili značajnu saradnju u oblastima ekonomije, sigurnosti i kulturne razmjene, dodavši: „Mi smo gospodari u vlastitoj kući; ovo je naša zemlja, naša budućnost i izbor je naš.“
Carneyjeve izjave uslijedile su nakon što je Trump rekao: „Kanada postoji zahvaljujući Sjedinjenim Državama. Mark, imaj to na umu sljedeći put kada budeš davao izjave.“ Nakon Carneyjevih komentara, Trump je povukao i poziv Kanadi da se pridruži Odboru za mir za Gazu, čime je dodatno naglasio da su tenzije između dvije susjedne zemlje dostigle neviđen nivo.
Divergencija unutar zapadnog poretka
Najnoviji događaji u odnosima SAD-a s njegovim saveznicima ukazuju na duboku promjenu u sigurnosnoj i političkoj arhitekturi zapadnog svijeta. Trumpova vanjska politika, obilježena unilateralizmom, izazvala je ozbiljne podjele unutar transatlantske koalicije i otvorila fundamentalna pitanja o budućnosti liberalnog međunarodnog poretka.
Evropske i kanadske vlade sve su zabrinutije zbog činjenice da se SAD udaljavaju od uloge „podržavajuće sile“ i sve više poprimaju karakteristike „revizionističke sile“ unutar zapadnog bloka. Prvi znaci ove transformacije bili su vidljivi kroz ekonomske politike Trumpove administracije, uključujući uvođenje visokih carina evropskim i kanadskim saveznicima te prijetnje povlačenjem iz trgovinskih sporazuma.
Međutim, ključni zaokret desio se kada je Bijela kuća pokrenula pitanje aneksije Grenlanda – potez koji ima strateške implikacije ne samo za Dansku, već i za cijelu Evropsku uniju. Grenland je odavno od izuzetnog značaja za Zapad zbog svog geostrateškog položaja na Arktiku, pristupa rijetkim resursima i uloge u rivalstvu velikih sila. Činjenica da je Washington ovo pitanje otvorio logikom teritorijalnog prisvajanja, umjesto kolektivne saradnje, iznenadila je i zabrinula zapadne lidere.
U tom kontekstu, pojedini evropski zvaničnici, uključujući premijera Belgije, poručili su: „Evropa nije američki rob“, naglašavajući da očuvanje evropskih teritorija i interesa ne može biti podređeno tuđoj volji.
Trump je u više navrata tvrdio da opstanak i snaga NATO-a zavise od, kako je rekao, američke „velikodušnosti“, te da bi smanjenje američke podrške moglo dovesti savez u pitanje. Ovakve izjave potaknule su evropske lidere da istaknu sposobnost Evrope da samostalno igra odlučujuću ulogu na globalnoj sceni i rješava regionalne krize čak i bez američkog angažmana.
Evropa i Kanada Trumpove ambiciozne politike sve više doživljavaju kao imperijalističke, usmjerene ka dominaciji zapadnim društvima i apsorpciji tradicionalnih saveznika Washingtona.
Kanada zabrinuta zbog Trumpovog teritorijalnog ekspanzionizma
U takvim okolnostima, Trumpovi avanturistički potezi izazvali su duboku zabrinutost u Kanadi, strateškom savezniku SAD-a u Sjevernoj Americi. Trumpova želja za aneksijom Grenlanda i Kanade dio je šire strategije jačanja moći i uticaja u zapadnoj hemisferi.
Shodno tome, u Ottawi postoji uvjerenje da bi, ukoliko Washington danas pokuša uspostaviti kontrolu nad Grenlandom, Kanada sutra mogla doći na red. Nedavno su neki bliski Trumpovi saradnici nagovijestili da bi sljedeći korak u njegovoj agendi globalne dominacije potencijalno mogao uključivati Kanadu. Ova mogućnost dodatno je naglasila strateške izazove s kojima se suočavaju kanadski zvaničnici, navodeći ih na zauzimanje čvršćih stavova i pripreme za suprotstavljanje unilateralnim potezima Washingtona.
Ova odlučnost dodatno je potaknuta Trumpovim tvrdnjama da bi Kanada trebala postati „51. savezna država“ SAD-a. Iako ova retorika može biti simbolična, ona odražava promjenu u strateškom razmišljanju Washingtona koju Kanada ne može ignorisati, posebno imajući u vidu hiljade kilometara zajedničke granice i duboku ekonomsku povezanost dviju zemalja.
Zbog toga kanadski zvaničnici nastoje usvojiti odlučniji pristup prema američkim unilateralnim politikama, svjesni da bi pasivnost mogla dovesti do nepopravljivih posljedica po sigurnost i nacionalne interese zemlje. Najava Ottawe o spremnosti da rasporedi trupe na Grenlandu može se tumačiti upravo u tom kontekstu, kao pokušaj ograničavanja Trumpovog uticaja i djelovanja u saradnji s evropskim saveznicima.
Ovaj pristup, osim vojne dimenzije, šalje i jasnu stratešku poruku Washingtonu da Evropa i Sjeverna Amerika više ne mogu tolerisati jednostrane poteze bez odgovora, te da će svako ponavljanje takvih politika naići na kolektivni otpor.
Kanadski zaokret ka Istoku
Iako su zapadne zemlje nakon Drugog svjetskog rata nastojale obuzdati istočne sile i očuvati koheziju zapadnog liberalnog poretka, današnji imperijalni pristupi SAD-a motivirali su saveznike poput Kanade da se okrenu rastućim istočnim silama, koje se nameću kao ozbiljni globalni rivali Washingtona.
U tom kontekstu, kanadski premijer najavio je jačanje ekonomskih odnosa s Kinom usljed rastućih tenzija sa SAD-om. Mark Carney, koji je nedavno boravio u Pekingu, izrazio je nadu tokom susreta s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom da će ova posjeta označiti početak nove ere rasta i razvoja u odnosima Kanade i Kine, naročito u oblasti ekonomije.
Carney je također istakao da Ottawa želi da ogromna kineska ekonomija postane jedno od ključnih tržišta za kanadski izvoz, poručivši: „Cilj ove posjete je proširenje bilateralne trgovinske razmjene.“
Najavio je smanjenje carina između dvije zemlje i izrazio nadu da će ovaj potez unaprijediti njihove ekonomske odnose. Kanadski lider je naveo da će, prema postignutim sporazumima, u Kanadu biti uvezeno više od 49.000 električnih vozila iz Kine, te da će se povećati i uvoz drugih kineskih proizvoda. Kineska vlada je pozdravila jačanje ekonomskih veza i najavila da će od sada turističke vize za Kanađane biti izdavane bez naknade.
Rastuće političke i trgovinske tenzije između Kanade i Trumpove administracije stvorile su novo geopolitičko okruženje, potičući Ottawu na razmišljanje o diverzifikaciji svojih sigurnosnih i ekonomskih partnera. Kina, kao druga najveća svjetska ekonomija, može igrati ključnu ulogu u tom procesu.
Sa strateške tačke gledišta, Kanada ne želi definirati svoju vanjsku politiku isključivo kroz odnos sa SAD-om, jer pretjerana zavisnost od Washingtona stvara strukturne ranjivosti. Te ranjivosti postale su očite tokom Trumpove ere, kroz carine, prijetnje raskidom bilateralnih sporazuma i oštru retoriku prema zapadnim saveznicima, što je pokazalo da tradicionalni poredak više nije pouzdan.
U takvim okolnostima, Kina se nametnula kao značajna alternativa za Kanadu, ne samo zbog svoje ekonomske snage, već i zbog uloge u redefiniranju globalnih odnosa moći. Ottawa smatra da saradnja s Kinom može ojačati njenu pregovaračku poziciju prema Washingtonu i spriječiti da Kanada postane pasivni akter u Sjevernoj Americi.
Stoga, kanadsko približavanje Kini nije samo ekonomski manevar, već dio šire strategije jačanja vlastite pozicije u promjenjivom globalnom poretku. Upravo zato je Trump, zabrinut zbog ekonomskog zbližavanja dvije zemlje, izjavio da će „Kina u budućnosti progutati Kanadu“, vjerovatno pokušavajući spriječiti produbljivanje veza između Zapada i rastućeg konkurenta, ne uviđajući da su upravo njegove ambicije gurnule američke saveznike u zagrljaj Pekinga.
Imajući u vidu Trumpove imperijalističke politike prema evropskim saveznicima, očekuje se da će zapadne sile sve više ulaziti u stratešku saradnju s Kinom, što bi moglo ozbiljno uzdrmati zapadni savez i preusmjeriti globalnu ravnotežu snaga u korist istočnih sila. Posljedično, kako se saveznici Washingtona budu udaljavali, Sjedinjene Države će postepeno gubiti svoj globalni uticaj.
Ekskluzivno PISjournal
