Andrew Mitrovica
Pisjournal–Zašto su vodeće kanadske medijske organizacije odabrale da ne izvještavaju o kritičkom izvještaju Human Rights Watcha o Izraelu?
Ponekad je potrebno malo strpljenja da se otkrije istina.
Ovo je istina: kanadski politički i medijski establišment rabi ukorijenjeni modus operandi ne samo da zaštiti svog maženog saučesnika na Bliskom istoku, Izraela, od ukora koji je tako očito zaslužio, već i da omogući moćnim političarima i medijskim kućama da lažu o tome ko je i šta je Izrael Kanađanima.
Dopustite mi da objasnim. Upozorenje: ovo će potrajati.
Pred kraj prošlog mjeseca, Human Rights Watch (HRW) postao je najnovija nezavisna agencija koja je sa zakašnjenjem otkrila da je Izrael, decenijama, besmramo i nekažnjivo činio zločine protiv čovječnosti napadajući nedužne Palestince koji, generaciju za generacijom, pokušavaju živjeti, raditi, voljeti i podizati djecu najbolje što znaju u okupiranoj Palestini.
U svom izvještaju na 213 strana, HRW dokumentuje detaljno, oštro i uznemirujuće litaniju zločina protiv čovječnosti koje je Izrael sistematski činio na generaciji za generacijom nedužnih, uključujući, naravno, djecu, koja pokušavaju živjeti, učiti, voljeti i igrati se u opkoljenoj, okupiranoj Palestini.
Namjera izraelskih zločina, objašnjava HRW, bila je da segregira, ugnjetava, dominira i potčini generaciju za generacijom nedužnih u okupiranoj Palestini.
HRW jasno daje na znanje da je cijenjeni prijatelj Kanade postigao svoje „nehumane“ planove, dijelom tako što je uskratio Palestincima dozvole za gradnju, nasilno i grupno izbacivao Palestince iz njihovih domova, krao njihovu zemlju, uskraćivao Palestincima čistu vodu, prisiljavao ih da žive u bijedi i oskudici, blokirao palestinske parove i porodice da žive zajedno, ponižavao Palestince na vojnim punktovima, jednostrano ukidao palestinska građanska prava i uskraćivao im posao, zatvarao palestinsku djecu, mučio Palestince i sakatio ih i ubijao bez razlike i neproporcionalno.
Izraelska politika etničke nadmoći
Kao rezultat, HRW zaključuje da je Izrael, decenijama, kriv za provođenje politike etničke nadmoći protiv generacije za generacijom nedužnih u okupiranoj Palestini koja je prerasla u metodični progon Palestinaca i koja Izrael čini aparthejdnom državom.
Uglađena opravdanja koja Izrael i njegovi vjerni saveznici u Ottawi i redakcijama širom Kanade iznose da bi opravdali ili odbranili izraelsku hroničnu, nemoliosrdnu, često smrtonosnu kriminalnost prema Palestincima mogu uvjeriti samo slijepe i lakovjerne.
Ideju da Izrael može činiti sistematske zločine protiv čovječnosti i nametnuti svoju nemilosrdnu prevlast nad Palestincima, kako bi zaštitio svoju sigurnost, HRW s pravom odbacuje, kao laž.
„Mnoge [od izraelskih] politika nemaju legitimno sigurnosno opravdanje“, piše HRW. „Čak i ondje gdje sigurnost formira dio motivacije iza određene politike, to ne daje Izraelu odriješene ruke da krši ljudska prava masovno.“
HRW insistira da države moraju konačno pozvati Izrael na odgovornost i suštinski ponovo procijeniti svoj „pristup Izraelu i Palestini“ kako ne bi bile saučesnice u zločinima protiv čovječnosti.
„Međunarodna zajednica predugo opravdava i okreće glavu pred sve transparentnijom stvarnošću na terenu“, piše HRW.
Dakle, da rekapituliramo, istaknuta grupa za ljudska prava na koju se sukcesivne kanadske vlade i novinari establišmenta redovno oslanjaju i koju citiraju u govorima, tvitovima, saopštenjima za medije, vijestima i kolumnama da napadnu kršenja ljudskih prava Kine, Rusije i drugih međunarodnih zločinaca objavi veliki izvještaj u kojem tvrdi da je Izrael, od sredine posljednjeg stoljeća, progonio i praktikovao aparthejd protiv Palestinaca; da veći dio tog nehumanog tretmana nema nikakve veze sa očuvanjem izraelske sigurnosti; i da je već odavno krajnje vrijeme da se izraelski počinitelji podvrgnu istrazi.
Dakle, svaki kanadski urednik koji radi u „većoj“ medijskoj kući sa rudimentarnim razumijevanjem šta je to „vijest“ bi dodijelio reportera da podijeli kritički osvrt HRW-a sa čitatljima. Zar ne?
Čekao sam i posmatrao sedan dana da odgovorim na to uglavnom retoričko pitanje.
Evo šta sam otkrio.
Otkako je objavljen 27. aprila, samo su dvije kanadske medijske kuće objavile priče o kritičkom izvještaju HRW-a: agencija Canadian Press i listovi The Globe i Mail.
CBC-ev „propust“
Kanadska javna televizija CBC, nije posvetila ni riječ ili nanosekundu izvještaju HRW-a ni na jednoj od svojih digitalnih ili televizijskih platformi.
Razmislite o tome: najveća, a možda i najutjecajnija medijska kuća sa najvećim dometom, koja u novije vrijeme tvrdi da će uvesti raznolikost među svoje bijelo osoblje kako bi ispričala priče o „marginaliziranim zajednicama“ preskočila je priču o kojoj su izvještavali BBC, The Guardian, Al Jazeera, CNN, The New York Times, The Washington Post i drugi istaknuti mediji.
Tako je uprkos činjenici da je CBC-jevom parlamentarnom uredu u Ottawi, kao i The Globeu i Mailu, dostavljen primjerak HRW-ovog izvještaja 26. aprila.
Grupa zabrinutih Kanađana je poslala e-mail mnoštvu urednika na CBC-ju, uključujući i glavnog urednika, ono jutro kada je izvještaj objavljen da pita o planovima mreže.
Derek Stoffel, CBC-jev urednik vijesti iz svijeta i bivši dopisnik za Bliski istok, odgovorio je ovim žalosnim i zapanjujućim odgovorom: „Razgovarali smo o pokrivanju ove priče za naše televizijske i digitalne platforme danas, ali na kraju je donesena odluka da nemamo reportera danas za ovaj zadatak…naprosto to nismo mogli organizovati.“
Očito nijedan od CBC-jeve široke lepeze digitalnih i televizijskih informativnih i aktuelnih programa nije mogao pronaći „resurse“ da pokrije HRW-ov izvještaj niti da diskutuje ili intervjuiše jednog Kanađanina palestinskog porijekla o nevjerovatnom, nedvojbeno historijskom zaključku ovog izvještaja da je Izrael aparthejdna država 27. aprila ili neki od kasnijih dana.
Ovo je u rangu dosluha od strane CBC-ja koji je rezultirao izostavljanjem priče koja ne samo da ima dalekosežne ljudske posljedice za Palestince i palestinsku dijasporu u Kanadi već ima i nezgodne implikacije za diplomatske i trgovinske odnose ove države sa Izraelom.
Izostavljanje ovog izvještaja od strane CBC-ja predstavlja uvredu i sramotno zanemarivanje uredničke obaveze ovog javnog televizijskog servisa da odražava interese i iskustva svih Kanađana u domovini i u inozemstvu.
(Ni dvije vodeće kanadske privatne mreže CTV i Global nisu izvještavale o studiji HRW-a u svojim večernjim vijestima, iako je CTV potrošila dragocjeno vrijeme prikazujući gledateljima video aligatora koji je upao na fudbalski teren na Floridi.)
HRW-ov izvještaj tretiran kao da je radioaktivan
Kada sam pitao CBC zašto nisu ništa rekli Kanađanima nigdje na digitalnim i televizijskim portalima o izvještaju HRW-a, rečeno mi je da nije bila stvar u resursima, već da su se druge, važnije stvari dešavale taj dan.
„Izgleda da naši urednički timovi nisu radili nikakve priče u vezi izvještaja Human Rights Watcha od 27. aprila. Svaki dan viši urednici iz CBC vijesti nezavisno odlučuju šta će biti pokriveno u njihovim programima, vagajući prioritete važnih informativnih priča za taj dan“, napisao je glasnogovornik CBC-ja.
Vrijedi spomenuti da su nekoliko dana kasnije Stoffel i njegove kolege sa CBC-ja pronašli „resurse“ da osiguraju široko i kontinuirano pokrivanje tragičnog stmapeda na ultraortodoksnom vjerskom festivalu na sjeveru Izraela diljem svojih platformi.
Kakvo god bilo kofliktno, prividno rezonovanje CBC-ja, Farida Deif, direktorica kanadskog ogranka Human Rights Watcha, u intervjuu mi je kazala da smatra ćutanje javnog televizijskog servisa o „značajnom“ izvještaju vodeće grupe za ljudska prava „uznemirujućim“.
Nije jedina.
CBC nije jedini vodeći medij koji je tretirao izvještaj HRW-a kao da je radioaktivan. Dok je niz kanadskih informativnih kuća objavio skraćen sinopsis ovog izvještaja sa različitih agencija, kanadska legija obično pričljivih analitičara također je zaćutala.
Njihova univerzalna reakcija tipa ne čujem zlo, ne vidim zlo, ne govorim o zlu na oštri HRW-ov izvještaj je neobična budući da kanadske uredničke i analitičarske stranice, većinom ispunjene centrističkim i reakcionarskim tipovima, vole štampati instant i brze kolumne o izvještajima o ljudskim pravima koji bičuju Venecuelu, Siriju i druge „nitkovske“ države jer se podsmijavaju poretku zasnovanom na međunarodnim pravilima.
Izostanak Trudeauove reakcije
Jasno, kada poštovana grupa za ljudska prava izdvoji Izrael jer je počinio zločine protiv čovječnosti, hrabri branitelji Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i međunarodnog zakona u novinarstvu odjednom gube apetit da se suoče sa i osude krivce.
Ne iznenađuje da je reakcija premijera Justina Trudeaua na izvještaj HRW-a bila ista kao i vodećih medija – tišina.
Ipak, pitao sam ured za medije kanadskog ministra vanjskih poslova Marca Garneaua može li se iko intervjuisati povodom izvještaja HRW-a, koji kadanske diplomate „pregledaju“.
„Intervju nije moguć trenutno“, napisao je Grantly Franklin, glasnogovornik kanadskog Odjela za vanjske poslove, trgovinu i razvoj.
Kada sam upitao Franklina zašto nije moguć intervju sada, njegov odgovor je bio jednako nezanimljiv: „Odjel za vanjske poslove, trgovinu i razvoj nema ništa više za reći“.
Sjećam se kada je mladi kanadski lider, željan da uspostavi svoje fantomske progresivne reference, obećao da će predsjedavati otvorenom i transparentnom vladom. Čini li to?
U bilo kojem (licemjernom) događaju, možeš li detektovati očigledan obrazac?
Većina kanadskih državnih medija, kao i liberalna vlada koju tvrdi da smatra odgovornom, nema interesa ni da prizna postojanje izvještaja HRW-a, a kamoli da razmotri ili istraži prikupljene dokaze o izraelskim zločinima protiv čovječnosti – tj. zatvorenim Palestincima.
Zašto?
Dio institucionalnog oklijevanja da se uperi izravan, optuživački prst u Izrael ukorijenjen je, bez sumnje u pozivanju ravnomjernog, oštrog prijekora izraelskih evanđeoskih, nedosljednih surogata koji odbijaju da adresiraju obimne dokaze o izraelskim zločinima i preferiraju, umjesto tog, da se gađaju optužbama i uvredama.
Ali ovo je drugi, značajniji dio koji Trudeau i CBC, između ostalih, nikada neće javno priznati: Izvještaj HRW-a nije samo potpuno odbijanje, već i fatalno podriva, ukorijenjene narative o Izraelu i okupiranoj Palestini koji objedinjuju nerazdvojne kanadske političke i medijske „elite“.
Izrael je „dobar“, Palestinci su „loši“
Prvo, Izrael je „dobar“ i dijeli kanadske demokratske „vrijednosti“, dok su Palestinci „loši“ i biraju „teroriste“. Izvještaj HRW-a kaže: Ne, zapravo su Izraelci ti koji su loši već duže vrijeme i svijet mora, konačno, to priznati i nositi se s tim.
Ovaj konstrukt izraelsko-palestinskog „sukoba“ je tako dezorijentirajući i stran kanadskim političkim i medijskim „elitama“ da su dužni, refleksivno, da ga odbace potpuno i smjesta. Zato šute.
Zatim, konvencionalna paradigma izraelsko-palestinskog „sukoba“ je da su Izraelci „žrtve“, dok su Palestinci „počinioci“. Izvještaj HRW-a kaže: Ne, zapravo je obratno. Nebrojeni Palestinci su traumatizirani, istjerani, oduzeta im je zemlja, u zatvorima su, mučeni i ubijani od strane okupatorske vojske koja provodi „drakonske vojne naredbe“.
Opet kažem, ovaj gotovo revolucionarni konstrukt tako je dezorijentirajući i stran kanadskim političkim i medijskim „elitama“ da su dužne refleksivno, da ga odbace potpuno i smjesta. Stoga šutnja koja odražava njihovo ubjeđenje da su izraelski životi važni, a da palestinski nisu.
Osim tog, kao i Trudeau, kanadske medijske „elite“ su oštri protivnici pokreta Bojkot, povlačenje investicija, sankcije (BDS), i redovno kaljaju njegove pristalice da su antisemiti koji žele uništiti Izrael.
HRW se u svom izvještaju primamljivo približava odobravanju pokreta BDS i na taj način, naglašeno diskreditira Trudeauovu umornu, praznu retoriku.
U stvari, HRW poziva Kanadu i druge vlade da „provjere sporazume, sheme saradnje i sve oblike trgovine i odnosa s Izraelom kako bi provjerili one koji direktno doprinose činjenju zločina aparthejda i progona protiv Palestinaca“.
U izvještaju se dodaje da bi “u najmanju ruku biznisi trebali prekinuti aktivnosti koje direktno doprinose činjenju zločina aparthejda progona. Kompanije bi trebale procijeniti da li njihova roba ili usluge doprinose činjenju zločina aparthejda i progona.“
I konačno, HRW kaže da: „Države trebaju nametnuti individualne sankcije, uključujući zabrane putovanja i zamrzavanje sredstava, protiv zvaničnika i pojedinaca odgovornih za kontinuirano činjenje zločina aparthejda i progona.“
Suočene sa sveobuhvatnom listom dezorijentirajućih i nepovoljnih preporuka HRW-a, kanadske političke i medijske „elite“ su dužne, refleksno, da ih odbiju potpuno i smjesta. Stoga, opet, njihova šutnja.
Sumnjam da će, ako Trudeaua pritisnu, za što su male šanse, on slijediti primjer Njemačke i SAD-a i najaviti da Kanada odbija izravnu optužbu HRW-a da je Izrael aparthejdna država koja progoni nedužne Palestince.
To će biti nepogrešiv mig za kanadske vodeće medije koji se dodvoravaju Izraelu da brže bolje izbrišu optužbu HRW-a protiv Izraela, koja blijedi, ukoliko se udostoje da je uopće pročitaju.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Pisjournala.
