Pisjournal– Katar će uskoro održati prve parlamentarne izbore. Katarski emir šeik Tamim bin Hamad Al Thani 29. jula odobrio je izborni zakon na prvom zakonodavnom glasanju arapskog emirata u Zaljevu.
Građani Katra će u oktobru izabrati dvije trećine članova parlamenta, koji se formalno naziva Konsultativna skupština.
Prema Reutersu, izbori, čiji su planovi odobreni 2003. godine i na ustavnom referendumu, održat će se gotovo godinu dana prije Svjetskog prvenstva koje je planirano da se održi u Katru sljedeće godine.
Šeik Tamim će i dalje držati pravo imenovanja 15 članova skupštine od 45 članova, a ostale će birati javnost. Prema novim pravilima, vijeće ima moć donošenja zakona i odobravanja glavnih vladinih i budžetskih politika.
Skupština će nadgledati i izvršne vlasti države, isključujući institucije koje postavljaju odbrambenu, bezbjednosnu, ekonomsku i investicionu politiku.
Političkim strankama u Kataru, kao i drugim zaljevskim državama, zabranjeno je djelovanje. Međutim, lokalni izbori su već održani.
Građani stariji od 18 godina čiji je djed rođen u Kataru, prema izbornom zakonu imaju pravo glasa. Kandidati moraju imati najmanje 30 godina i biti katarskog porijekla. Po jedan predstavnik iz svake od 30 izbornih jedinica će se kandidovati za Savjetodavnu skupštinu.
Koliko su izbori značajni za Katar?
Katar se parlamentarnim izborima pokušava pokazati kao preteča demokratije među arapskim zemljama Perzijskog zaljeva. Katarski parlament nije prvi parlament koji ima zakonodavnu vlast među ostalim (perzijskim) državama članicama Vijeća za suradnju u Zaljevu, ali zakonodavna tijela u drugim državama, poput UAE -a i Bahreina, uvelike su pod kontrolom vladajuće porodice ovih zemalja i nedostaju im stvarni mandati za ispunjenje misije za koju su osnovani.
Zapravo, Katar će ove godine održati izbore kako bi se predstavio kao progresivna arapska sila i pokazao svoju meku moć jačanjem principa participacije, ljudskih prava i demokratije.
S drugog aspekta, Katar je jedan od najvećih investitora i podržavatelja zapadnih i evropskih medijskih korporacija, s najvećim emiterima, pa čak i sportskim i kulturnim klubovima, u vlasništvu Emira Tamima. Snažno finansijsko prisustvo u evropskim sportskim i medijskim klubovima, s druge strane, dovelo je do rasprostranjenih kritika nedostatka demokratskih i strukturiranih institucija u ovoj arapskoj zemlji. Zato Katar pokušava da “nabaci” demokratsko lice u javnom mnijenju i međunarodnim medijima održavanjem parlamentarnih izbora.
Hoće li glasovanje u skupštini demokratizirati Katar?
Jednostavno održavanje općih izbora za izbor članova skupštine s ograničenim ovlaštenjima ne znači da će se ova arapska monarhija demokratizirati, pogotovo što sadašnji izborni zakon ograničava biračko pravo samo na građane čiji su preci rođeni u Kataru, a zakon kaže da je porodica kandidata morala prije 1930. godine boraviti u Kataru – što je uslov koji nekim građanima zapravo oduzima pravo glasa i obnašanja dužnosti.
Zakon je naišao na kritike nekih građana. Na primjer, pleme Al Murrah, jedno od najvećih u Perzijskom zaljevu, održalo je prošle sedmice skup u glavnom gradu Dohi, protestirajući protiv izbornih ograničenja.
Zapravo, ograničavanje birača i kandidata u Kataru na one koji su živjeli u Kataru prije tridesetih godina prošlog stoljeća efektivno lišava mnoga arapska plemena u zemlji koja su ušla u istu nakon tog vremena za učešće na izborima. Čini se da je vladajući aparat u Kataru primijenio niz razmatranja za održavanje parlamentarnih izbora, na koje najviše utječu etnički i plemenski uslovi.
Tada će plemena imati bitnu ulogu u glasanju. Plemenska pripadnost i struktura još uvijek žive čvrsto, posebno u regijama udaljenim od urbanih područja, u mjeri u kojoj postoji zabrinutost da plemena glasaju za vlastite ljude.
Ovaj problem postoji u drugim regionalnim državama, među kojima je Kuvajt, zemlja koja će najbliže biti slična Kataru. Istraživanja pokazuju da su plemenske i sektaške pripadnosti stavljene ispred političkih preferencija birača u Kuvajtu. Još važnije, ne radi se samo o tome da su izbori pod utjecajem sektaštva i tribalizma. Umjesto toga, sektaštvo predstavlja rizik za cijelu zemlju. Tendencija ka tribalizmu čak postaje jača jer su neka plemena koja su migrirala u Katar nakon tridesetih godina 20. stoljeća jako siromašna. Možda je Kataru bilo bolje ukloniti ta ograničenja kako bi svim plemenima dala priliku da učestvuju i traže zastupanje. Nema sumnje da će marginalizacija nekih plemena ostaviti dugoročne posljedice na ovu arapsku zemlju u obliku proširenja sektaških granica.
U međuvremenu, važno je napomenuti da je distanciranje nekih plemena, uključujući Al Murraha, od izbora motivirano znanjem vladajuće elite o mjestu i utjecaju plemena koja nisu ovisna o vladajućem aparatu. Blokirajući plemenima put do politike, vladari razbijaju sve moguće osnove za njihovo osvajanje. Ranije je vlada blokirala izdavanje uvjerenja o državljanstvu pripadnicima nekih plemena. Nekim članovima Al Murraha oduzeto je državljanstvo zbog optužbi u vezi sa “zavjerom protiv države” kroz pomaganje neprijateljske saudijske politike prema Kataru. Stoga nije vjerovatno da je jedan od razloga iza izbornih ograničenja zabrinutost zbog utjecaja i dobijanja moći suparničkih plemena.
