PISjournal – Dok Sjedinjene Američke Države posljednjih godina sve češće pribjegavaju zaštitnim carinama, trgovinskim ograničenjima i protekcionističkim mjerama, Kina nastavlja graditi potpuno drugačiji ekonomski model prema zemljama u razvoju.
Najnovija odluka Pekinga da do kraja aprila 2028. godine omogući potpuno bescarinski pristup kineskom tržištu za proizvode iz niza afričkih država predstavlja mnogo više od obične trgovinske mjere. Ona je dio dugoročne strategije kojom Kina nastoji istovremeno učvrstiti svoje ekonomsko, političko i geostrateško prisustvo na afričkom kontinentu.
Nova politika predviđa da dvadeset afričkih zemalja u razvoju koje održavaju diplomatske odnose s Kinom dobije povlašten pristup kineskom tržištu bez plaćanja carina. Time Peking dodatno proširuje sistem trgovinskih olakšica koji je prethodnih godina već bio dostupan najmanje razvijenim državama. Za mnoge afričke ekonomije ovo predstavlja značajnu priliku. Kina je već godinama najveći trgovinski partner Afrike, a ukidanje carina može dodatno povećati izvoz afričkih proizvoda, posebno poljoprivrednih kultura, prehrambenih proizvoda i prerađene robe koja će sada biti konkurentnija na ogromnom kineskom tržištu.
Ova odluka dolazi u trenutku kada se svjetska ekonomija suočava s rastućim trgovinskim tenzijama. Posljednjih godina međunarodna trgovina sve više postaje instrument geopolitičkog nadmetanja. Sankcije, carine i ograničenja izvoza postali su sastavni dio rivalstva velikih sila. Upravo zbog toga kineski potez mnogi vide kao pokušaj predstavljanja Pekinga kao zagovornika otvorene trgovine i partnera zemljama Globalnog juga. Ipak, iza ove politike krije se mnogo šira strategija od samog ukidanja carina.
Kina je tokom posljednje dvije decenije postala jedan od najvažnijih investitora u Africi. Njene kompanije prisutne su u brojnim sektorima – od energetike i rudarstva do željeznica, luka, telekomunikacija i industrijskih zona. Posebno važnu ulogu imaju kineske državne energetske kompanije koje posluju u državama poput Angole, Nigerije i Čada, gdje učestvuju u istraživanju, eksploataciji i preradi nafte.
Takva prisutnost omogućila je Kini da izgradi dugoročne ekonomske veze koje danas daleko nadilaze klasične trgovinske odnose. U mnogim afričkim državama kineske kompanije učestvuju u izgradnji puteva, mostova, elektrana, željeznica i luka, čime stvaraju infrastrukturu neophodnu za budući razvoj trgovine.Bescarinski pristup kineskom tržištu predstavlja logičan nastavak takve politike.
Afrika raspolaže ogromnim prirodnim bogatstvima koja će imati presudnu ulogu u globalnoj ekonomiji narednih decenija. Kontinent posjeduje velike rezerve kobalta, litija, bakra, mangana, nikla i rijetkih zemnih metala koji su ključni za proizvodnju baterija, električnih automobila, poluprovodnika, obnovljivih izvora energije i tehnologija umjetne inteligencije. Kako svjetska ekonomija ubrzano prelazi na zelenu energiju i digitalnu transformaciju, potražnja za ovim mineralima nastavlja rasti. Upravo zato Afrika postaje jedno od najvažnijih geopolitičkih područja savremenog svijeta.
Kina nastoji osigurati stabilan i dugoročan pristup tim resursima, ali pritom ne želi ostati samo kupac sirovina. Peking sve više podstiče razvoj proizvodnje unutar Afrike, nastojeći dio svojih industrijskih kapaciteta premjestiti na kontinent gdje su troškovi proizvodnje niži, a radna snaga brojnija.
Ukidanje carina dodatno povećava privlačnost takvog modela. Fabrike izgrađene u Africi sada mogu lakše izvoziti svoje proizvode u Kinu, što povećava isplativost novih investicija. Takva strategija donosi korist i afričkim državama. Umjesto izvoza isključivo sirove rude ili neprerađenih poljoprivrednih proizvoda, zemlje kontinenta imaju priliku razvijati domaću industriju, povećavati dodanu vrijednost izvoza i otvarati nova radna mjesta.
Ipak, ostvarenje tog cilja zavisit će od sposobnosti afričkih vlada da iskoriste novu priliku za razvoj vlastite proizvodnje, umjesto da ostanu isključivo dobavljači sirovina.Statistički podaci pokazuju koliko su trgovinski odnosi između Kine i Afrike već postali značajni. Ukupna robna razmjena dostigla je 348 milijardi dolara tokom 2025. godine, dok je kineski uvoz iz Afrike iznosio 123 milijarde dolara. Već u prvom kvartalu naredne godine trgovina je nastavila snažno rasti, potvrđujući trend sve intenzivnijeg ekonomskog povezivanja.
Međutim, struktura te trgovine i dalje pokazuje ozbiljnu neravnotežu. Najveći dio afričkog izvoza čine sirovine poput nafte, bakra, željezne rude i drugih minerala. Istovremeno, Kina izvozi mašine, industrijsku opremu, elektronske uređaje i gotove proizvode visoke dodane vrijednosti. Takav obrazac trgovine karakterističan je za odnose između industrijski razvijenih i manje razvijenih ekonomija. Upravo zbog toga mnogi ekonomisti smatraju da ukidanje carina može predstavljati prvi korak ka većoj diverzifikaciji afričkog izvoza, ali samo ukoliko bude praćeno ulaganjima u industrijalizaciju.
Jedan od najvažnijih elemenata kineske strategije jeste i inicijativa „Pojas i put“. Kroz ovu globalnu razvojnu mrežu Kina finansira i gradi saobraćajnu i energetsku infrastrukturu širom Afrike, povezujući luke, željeznice i industrijske zone s međunarodnim trgovinskim tokovima. Nova trgovinska politika dodatno učvršćuje tu mrežu. Što je trgovinska razmjena intenzivnija, to postaju snažnije i međusobne ekonomske veze između Kine i afričkih država. Dugoročno gledano, to Pekingu omogućava da izgradi stabilan blok partnera koji neće biti vezan isključivo političkim odnosima, već zajedničkim ekonomskim interesima.
Osim trgovine, Kina ostvaruje i značajne finansijske koristi. Jačanjem ekonomskih veza povećavaju se mogućnosti kineskih kompanija da dobiju nove projekte u oblastima energetike, rudarstva, telekomunikacija, željeznica, luka i građevinarstva. Svaka nova investicija dodatno povećava prisustvo kineskog kapitala na afričkom kontinentu.
Istovremeno raste i međunarodna upotreba kineske valute, juana.
Peking već godinama nastoji smanjiti dominaciju američkog dolara u međunarodnoj trgovini. Širenjem trgovine s Afrikom povećava se broj transakcija koje se mogu obavljati u juanima, čime Kina postepeno jača međunarodni položaj svoje valute i smanjuje zavisnost od finansijskog sistema kojim dominira Zapad. Za afričke države nova politika donosi brojne potencijalne koristi, ali i određene izazove.
S jedne strane, bescarinski pristup kineskom tržištu može povećati prihode izvoznika, otvoriti nova radna mjesta i privući dodatne strane investicije. Poljoprivrednici, mala i srednja preduzeća te prerađivačka industrija mogli bi ostvariti najveće koristi od lakšeg pristupa jednom od najvećih svjetskih tržišta. S druge strane, ostaje pitanje hoće li afričke ekonomije uspjeti iskoristiti ovu priliku za razvoj vlastite industrijske baze ili će nastaviti zavisiti od izvoza sirovina. Ukoliko se struktura izvoza ne promijeni, trgovinska neravnoteža mogla bi ostati prisutna uprkos ukidanju carina.
U širem geopolitičkom kontekstu, kineska odluka predstavlja još jedan pokazatelj sve intenzivnijeg nadmetanja velikih sila za uticaj u Africi. Kontinent sa skoro milijardu i po stanovnika, bogatim prirodnim resursima i brzo rastućim tržištem postaje jedno od ključnih područja buduće svjetske ekonomije. Dok Zapad nastoji ograničiti kineski uticaj kroz različite političke i trgovinske instrumente, Peking pokušava graditi dugoročna partnerstva zasnovana na investicijama, infrastrukturi i trgovinskim olakšicama.
Hoće li takva strategija dugoročno donijeti održiv razvoj afričkim državama ili će prije svega učvrstiti kineski geopolitički položaj, ostaje pitanje na koje će odgovor dati naredne godine. Ono što je već sada jasno jeste da kinesko otvaranje tržišta predstavlja novu fazu ekonomskih odnosa između Kine i Afrike i potvrđuje da će upravo trgovina biti jedno od glavnih oružja u globalnom nadmetanju za uticaj u 21. stoljeću.
Ekskluzivno PISjournal
