Dr.sc.Tarik Kulenović opsesija
PISjournal – Je li lud? Je li star? Ili je naprosto ludi starac kojeg je uhvatila demencija? U kojem on svijetu živi? Posljednji relikt Hladnog rata Donald Trump je, kažu, nešto pobrkao i cijelom svijetu uveo carine na robu koju uvoze u SAD.
Ima li to smisla? Nakon neuspjeha postizanja mira u Ukrajini za 24 sata, propasti mirovnog sporazuma u Gazi i izraelskog nastavka genocida, nakon neusjeha pokušaja da Grenland, Kanada, Meksiko i Panamski kanal postanu dio SAD, Trump je uveo carine i za otok na kojem žive samo pingvini pa nastavlja dalje.
Trump se sve više udaljava od svog cilja u drugom mandatu, Nobelove nagrade za mir. Za što da mu je dodijele? Za kaos koji je izazvao u svijetu? Dali su Obami Nobelovu nagradu za mir jer je prvi crnac predsjednik SAD u povijesti, no za izazivanje svjetskog kaosa kakav je Trump izazvao Nobelov komitet još ne dijeli priznanja. Koliko god da se Trump kvarca ne uspijeva pocrniti. Postaje samo sve crveniji u licu. Ne znaš je li bijesan ili mu koža loše podnosi umjetno sunčanje. On tvrdi kako se zabavlja najbolje u životu, no svijetu je sve manje do njegove zabave. Napravili su njegov AI kao pape, kao Jedi viteza, no svijetu to ne koristi. Starac se zabavlja, kaže kao nikada u životu, no treba li zbog toga ispaštati cijeli svijet?
Što Trump ustvari hoće? Svrha carina kroz povijest je pomaganje domaće proizvodnje. Ako je roba koju želite strana, a njen se ekvivalent proizvodi i u vašoj zemlji, carinjenjem strane (uvozne) robe pokušavate domaće kupce orijentirati na robu proizvedenu u vašoj zemlji. Carina ustvari kažnjava (globi) vaše domaće kupce kojima je draža strana od doma proizvedene robe. Želiš stranu robu umjesto domaće? Plati više. To se radi carinama, porezima i raznim drugim instrumentima porezne politike. To je jednostavna osnova. No, u danas isprepletenom i međupovezanom svijetu stvari nisu tako jednostavne.
Nakon nikome baš najjasnijih poteza, dizanja carina svima, a onda i smanjivanja, iskristalizirala se Trumpova temeljna opsesija: Kina. Vrijeme pokazuje kako Trump kao svoj osnovni cilj još iz prvog mandata ima Kinu. Njegova opsesija ne jenjava. Kina koja je od početka 20.stoljeća do danas prošla nevjerovatnu transformaciju, od sirotinje svijeta do tehnološkog prvaka i bankara svijeta. Trump je Kini nabio enormne carine koje sada kao smanjuje. To je njegov strateški potez. Ako prođe prođe. Tko nasjedne iz prve nasjeo je, tko izdrži par tjedana Trumpovog mahnitanja on smanjuje carine.
Sa Kinom je bio ozbiljno zagrizao. Nabio im carine na preko 100 %, skoro 150, a onda se počeo povlačiti. Trump na pozornici kao luda u nekom mahnitom plesu, dok Kina šuti. I čeka. Ispostavilo se kako Trumpov strateški napad baš i nije bio dobro promišljen. Vrijeme u kojem je Amerika, živeći na staroj slavi, propadala, Kina je više nego dobro iskoristila. Dok mi još uvijek smatramo Kinu zemljom proizvodnje igračaka i jeftine radne snage, ta Kina nije više što je nekad bila. Visoko tehnološki proizvodi, preciznost, školovani inženjeri što čuda rade.
Moj rođak, naturalizirani Amerikanac i republikanac, oduševljen je Trumpom. Njemu je sve OK. Dobro, njemu je uvijek sve super. Bogat je i po američki sve podržava. Nikad neće pomoći, no uvijek će sve podržati. Samo vi radite. I to ide do jednom. Kad ga pitaš je li mu teško na njegove milione odvojiti sto dolara i pomoći obitelji odgovora nema. Vremenom shvatiš kako ti Kinezi nisu ni glupi. Od Amerike si siguran pomoći ti neće biti. Niti od mog rođaka republikanca. Njihove laži kako su šokirani, kako oni pomažu, America cares… Mo’š si mislit’ Svaku pomoć dvostruko naplate i pokradu te. Mi, fascinirani hamburgerima, Coca colom i časopisima sa obnaženim ženama ne vidimo kako nas je Amerika opljačkala i pljačka iz dana u dan.
A Kina? Kina bar pomogne. Nisu kao Iran koji iskreno, baš muslimanski, pomogne ne tražeći ništa zauzvrart. Iran nije kao Arapi koji prvo pitaju a što ćete vi nama dati, a onda pomognu. Amerikanci su tu slični Arapima. Kinezi su ipak bolji. Ne ide ti? Ulože u tebe, nešto uzmu i oni. Ne rade bez koristi za sebe što je razumljivo. Sličniji su Albancima i Židovima. Pomognu, ulože, pa kad stekneš vratiti ćeš. Njihova strategija im je omogućila da se izvuku iz gliba siromaštva, da nahrane narod, razviju se u ekonomskog diva. Ako ništa drugo, pristojni su. Amerika danas duguje Kini, ne obratno. Amerika i danas jeste prva svjetska sila. Supersila numero uno. U Americi je sve veće, novije, ne nužno bolje. No koliko dugo? Ono što je Rosevelt sagradio za New deala danas polako propada. Treba obnoviti ili izgraditi ceste, brane… Posla sigurno ne nedostaje.
Posla koji treba napraviti. Amerika je i danas prva zahvaljujući ponajviše mekoj moći. Nisu pobijedili SSSR zato što su bili bolji nego zato što su, uz povoljniju geografsku poziciju, imali bolji marketing. Željeli smo američke traperice, Coca colu, duge crne američke puške, aute, časopise s golim ženama i rock nd roll. Kod Amerike su se zaduživali svi. Jeste li svjesni kako je Velika Britanija tek prije par godina isplatila svoj dug iz 1.svjetskog rata? Lend lease zakon iz 2.svjetskog rata omogućio je Velikoj Britaniji kupovinu brodova za borbu protiv njemačkih podmornica na Atlantiku.
Iako je Britaniji pomoglo, to ju je lišilo i brojnih kolonija i prekomorskih posjeda koje je ustupila SAD jer nije imala novaca za plaćanje duga. Tako je Amerika stvorila svoj imperij. trgovinom, kupovinom…. Nqaravno povremeno je bilo korišteno i oružje, npo, ne zabravimo, i najslavniji američki ratni brod se zvao i zove Enterprise (Poduzetništvo). Ne zove se imperij, republika ili carstvo, Ništa slično. Poduzetništvo. Idemo trgovati, a kasnije ćemo vas dobrim potkupiti i porobiti.
Kada je točno Amerika od trgovačke republike postala carstvo, svjetski imperij, nije nam poznato. Možda je to oduvijek i bila, samo se dobro skrivala.
No otvoreno, neskriveno, postala je to nakon 11.rujna 2001.godine kad su se komandosi samoubojice Osame bin Ladena zabili u nebodere WTC-a u New Yorku. Ne znam jeste primjetili no tih snimki više nema na netu. Zamijenile ih neke druge kao da ih nikada nije ni bilo. Čudno je to američko brisanje povijesti, barem na prvi pogled.
No to je sada u modi. Kao što Trump izmišlja kako nikog prije njega nije bilo, valjda misli kako povijest Amerike počinje od njega, takav trend imamo posvuda po svijetu. No, imamo i odgovor. Kina je regirala carinama na carine, no profinjenije. Kina je ipak svjesna da postoji nekih šest hiljada godina, a danas kao tvornica svijeta proizvodi i iskopava i ono što Americi nasušno treba. Preko 90% minerala potrebnih za najmodernije američke tehnologije vuče podrijetlo iz Kine.
Bez toga nema ni mobitela ni ni stealth zrakoplova ni najnovijih čipova. Svojom carinskom politikom Trump je, simbolički, odsjekao Americi jednu ruku. Carinskim politikama prema Kanadi, Meksiku i Australiji odsjekao si je i drugu. Nametanjem carina prema EU Trump si reže i nogu. Drugi udar, prema BRICS-u i Kini, ostaviće Ameriku bez ekstremiteta. Nije mi jasno kako Trump to ne vidi. Sakačenjem svijeta sve više odvaja svijet od Amerike i stvara od nje invalida, svjetskog bolesnika. Nekada je Turska bila bolesnik na Bosforu, Kina svjetski siromah, Njemačka je bila iskasapljena nakon ratova u 220.stoljeću. Je li u ovom stoljeću došao red na Ameriku?
Budućnost svijeta je u ujedinjenju, spoznaji kako smo sa cijelom planetom ustvari jedan živi organizam. Lepet leptirovih krila u Amazoniji proizvodi kišu u New Yorku. I ne samo to. Cunami negdje na Pacifiku, potrese u Aziji… Potrebni smo i ovisni jedni o drugima. Činjenica je kako Amerika nakon gomile krivih ipak nađe ispravno rješenje. No može li svijet čekati Ameriku da dođe pameti?
opsesija opsesija opsesija opsesija opsesija opsesija opsesija opsesija
Ekskluzivno PISjournal
