PISjournal – U Indiji je održan 18. samit BRICS-a, na kojem su se sastali lideri svjetskih ekonomija u usponu kako bi postavili temelje za naredno poglavlje ove grupe, imenovali njenog budućeg predsjedavajućeg, definisali ekonomsku agendu za produbljivanje saradnje i otvorili složena pitanja koja oblikuju pravac razvoja bloka u trenutku kada on ubrzano dobija na značaju. Samit je također imao za cilj pozicionirati blok rastućih ekonomija kao aktera koji će učestvovati u usmjeravanju međunarodnog poretka koji se pomjera prema multipolarnosti.
U međuvremenu, u pozadini globalne energetske krize izazvane nestabilnošću širom Zapadne Azije, posebno u geostrateški važnim regijama Perzijskog zaljeva i Crvenog mora, prisustvo Irana na najvišem nivou dalo je samitu u Delhiju dodatnu, dvostruku važnost. Teheran je za sto donio svoju težinu kao odlučujući akter na energetskim tržištima i u stabilnosti Zapadne Azije, ali i vlastita očekivanja da zauzme snažniju poziciju među nezapadnim ekonomijama u usponu u trenutku otvorene konfrontacije s Washingtonom.
18. samit ove grupe može se posmatrati kao mnogo više od rutinskog okupljanja lidera.
Ono što je počelo 2006. godine sa četiri članice razvilo se u široku platformu za saradnju među ekonomijama u usponu i zemljama u razvoju. Grupa je sada došla do faze u kojoj njen glavni izazov više nije samo širenje članstva ili izdavanje političkih deklaracija, već pretvaranje svog potencijala u praktične mehanizme saradnje.
U tom kontekstu, kineski predsjednik Xi Jinping naglasio je potrebu da 11 članica BRICS-a i 10 partnerskih zemalja ostvare praktičnu saradnju koja će donijeti konkretne rezultate.
Na samitu u New Delhiju, Peking je iznio niz prijedloga koji obuhvataju umjetnu inteligenciju otvorenog koda, olakšavanje trgovine i investicija, digitalnu ekonomiju, pametnu proizvodnju te razvoj naučnih i tehnoloških kadrova. Značaj ovih prijedloga leži u kineskom nastojanju da saradnju unutar BRICS-a pomjeri dalje od političke koordinacije i uvede je u područja koja su direktno povezana s arhitekturom buduće globalne ekonomije.
Kina je također saopćila da će pomoći drugim članicama u uspostavljanju zajednice umjetne inteligencije otvorenog koda unutar BRICS-a, izgradnji cloud platforme digitalnog ekosistema grupe i razvoju pametnih fabrika. Iz perspektive Pekinga, politički konsenzus može prerasti u geopolitičku moć samo onda kada proizvodi zajedničke projekte, investicije, tehnologiju i zajedničke ekonomske lance vrijednosti.
Ovakav pristup posebno je važan za lidere ovog bloka jer veća ekonomska težina njegovih članica ne znači nužno i stvaranje kohezivnog političkog bloka. Članice imaju različite interese, a ta raznolikost istovremeno predstavlja jedan od najvećih izvora potencijala BRICS-a, ali i jedno od njegovih najznačajnijih ograničenja.
Jedna grupa, više pogleda na svjetski poredak
Iako BRICS svoj identitet crpi iz ekonomija u usponu i Globalnog juga, njegove članice još nisu postigle puni konsenzus o tome čemu blok u konačnici treba služiti. Kina BRICS predstavlja kao stub multipolarnijeg međunarodnog poretka. Indija, iako aktivna učesnica, oprezna je prema tome da blok postane sredstvo kineske dominacije. Rusija i Iran, s druge strane, žele smanjiti svoju ranjivost na zapadne sankcije i zavisnost od finansijskog sistema zasnovanog na dolaru. Indija i Brazil, nasuprot tome, nemaju mnogo interesa da BRICS pretvore u eksplicitno anti-zapadni savez.
Stoga budućnost ovog bloka prkosi svakom jednostavnom okviru „Istok protiv Zapada“. Ono što se oblikuje jeste mreža nezapadnih zemalja i zemalja Globalnog juga koje dijele interese u pojedinim oblastima, ali istovremeno vode vlastite sporove i slijede vlastite kalkulacije u mnogim drugim pitanjima.
Ipak, s obzirom na trajnu dominaciju Zapada kao suparnika, članice BRICS-a će se na kraju morati suočiti s ključnim pitanjem: mogu li izgraditi nezavisne i efikasne mehanizme za trgovinu, investicije, tehnologiju, energiju i finansije? Odgovor na to pitanje odredit će koliku će ulogu BRICS moći igrati u globalnom poretku koji prolazi kroz tranziciju.
Iran; pravi test BRICS-a u krizi
U takvim okolnostima, prisustvo Irana u Delhiju imalo je težinu koja nadilazi status novoprimljene članice. Teheran je stigao u trenutku kada su rat i nestabilnost širom Zapadne Azije uzdrmali energetsku sigurnost, pomorske puteve i globalnu trgovinu. Njegova očekivanja od BRICS-a stoga nadilaze političke izjave: Teheran želi mehanizme koji mogu konkretno ublažiti američki ekonomski i finansijski pritisak.
Iranski predsjednik Masoud Pezeshkian dodatno je naglasio tu poruku u svom obraćanju, pozivajući BRICS da pređe s političkih izjava na praktične mehanizme koji jačaju ekonomsku otpornost, šire trgovinu i produbljuju finansijsku saradnju. Među prijedlozima Teherana su širenje trgovine u nacionalnim valutama i jačanje Nove razvojne banke BRICS-a.
Zahtjev Teherana dolazi u trenutku kada su američke sankcije pogodile značajan dio iranskih ekonomskih veza s ostatkom svijeta. Ako BRICS uspije izgraditi mrežu nezavisnih finansijskih, bankarskih i trgovinskih mehanizama, članstvo Irana moglo bi predstavljati više od diplomatskog priznanja i postati sredstvo za smanjivanje dijela njegovih ekonomskih ranjivosti.
Međutim, taj put nipošto nije jednostavan. Prevazilaženje tog jaza zahtijevat će bankarsku infrastrukturu, zajedničke standarde, mehanizme poravnanja i trajnu političku volju članica, upravo područja koja su nastojali obuhvatiti iranski operativni prijedlozi.
Luka Chabahar, iranska poveznica s BRICS-om
Još jedan važan aspekt iranskog prisustva u New Delhiju bio je njegov geopolitički potencijal u tranzitu. Iranski predsjednik istakao je geografski položaj Irana, njegove energetske rezerve i tranzitni potencijal, predstavljajući luku Chabahar kao čvorište koje povezuje sjever s jugom i istok sa zapadom. Teheran taj potencijal predstavlja kao platformu za širenje trgovine, investicija i ekonomske saradnje među članicama BRICS-a.
Značaj Chabahara u ovom okviru daleko nadilazi odnose Irana i Indije. Uz odgovarajuću infrastrukturu, luka bi mogla postati dio mreže koja povezuje azijske ekonomije s regionalnim tržištima i sjever–jug trgovinskim koridorima. Iranski poziv na veće indijske investicije u Chabahar uklapa se u istu logiku.
Drugim riječima, Teheran nastoji svoju geografiju pretvoriti u stratešku prednost unutar BRICS-a, onu koja povezuje energetiku, tranzit i povezanost tržišta. Taj argument dobija dodatnu težinu usred krize u Perzijskom zaljevu i Crvenom moru: što su veći poremećaji duž tradicionalnih trgovinskih ruta, to veću geopolitičku vrijednost dobijaju pouzdane alternative.
Rusija kao diplomatska podrška, Kina kao ekonomska veza
Među članicama BRICS-a, Rusija i Kina za Iran imaju značaj na različite načine.
Moskva već dvije decenije razvija odbrambene i strateške veze s Teheranom. S obzirom na to da su ruski vojni kapaciteti opterećeni ratom u Ukrajini, njen najvažniji doprinos Iranu u kriznim okolnostima sada se manje ogleda u tvrdoj moći, a više u diplomatiji: pomoći u razbijanju obruča sankcija kroz trgovinu i sjever–jug koridor, kao i saradnji iza kulisa u vojnim, sigurnosnim i obavještajnim pitanjima.
Kina, nasuprot tome, za Iran ima veću težinu na ekonomskom planu. Tokom godina sankcija, Peking je ostao veliki kupac iranske nafte, dok su ekonomske veze dvije zemlje otvorile kanale za trgovinu izvan konvencionalnih mehanizama zasnovanih na dolaru. Formalnije kineske investicije u Iranu mogle bi ponuditi još jedan put za smanjivanje zavisnosti iranske ekonomije od ukidanja američkih sankcija.
Ipak, Kina ima i vlastite interese. Nastavak krize u Zapadnoj Aziji i poremećaji koje ona donosi tokovima nafte i pomorskim putevima direktno utiču na kinesku ekonomiju. Stoga, dok Peking ima koristi od produbljivanja ekonomskih veza s Iranom, istovremeno nastoji spriječiti širenje regionalne nestabilnosti.
Indija, drugačiji akter u jednačinama Teherana i Washingtona
Indija, međutim, zauzima drugačiju poziciju. New Delhi je istovremeno blizak sigurnosni partner Washingtona i strateški partner Irana kada je riječ o Chabaharu i pristupu trgovini sa Centralnom Azijom. Taj dvojni identitet omogućio joj je da održava otvorene kanale prema Teheranu i Washingtonu na način koji malo koji drugi akter može postići.
Iz perspektive Delhija, nastavak nestabilnosti u Perzijskom zaljevu nosi i visoke vlastite troškove: energetska sigurnost Indije i njena trgovina zavise od stabilnosti ovog regiona. To Indiji daje posebnu sposobnost, uz njenu ekonomsku ulogu u BRICS-u, da provodi tihu diplomatiju i doprinosi smirivanju tenzija među uključenim stranama.
Ta pozicija samo dodatno povećava značaj samita u New Delhiju za Iran. Teheran je zauzeo svoje mjesto među ekonomijama u usponu na sastanku koji je organizovala zemlja koja istovremeno ima bliske veze s Washingtonom i sarađuje s Iranom na Chabaharu. Za Iran, stoga, BRICS nije samo mjesto za približavanje Kini i Rusiji, već može biti i platforma za korištenje indijskih veza sa Zapadom.
BRICS pred velikim testom
Na kraju se može reći da aktuelna kriza u Zapadnoj Aziji predstavlja jedan od ključnih praktičnih testova ovog bloka. S jedne strane, BRICS je zahvaljujući ekonomskoj i političkoj težini svojih članica postao jedan od najvažnijih stubova uloge Globalnog juga u promjeni globalnog poretka, dok s druge strane još uvijek nije postigao puni konsenzus.
Za Iran je jasno da njegovo članstvo treba donijeti praktičnu saradnju u trgovini, energetici, investicijama, tranzitu i nezavisnom finansijskom sistemu, a ne biti samo skup političkih izjava. Pezeshkianov poziv da se pređe sa izjava na praktične mehanizme upravo služi toj agendi.
BRICS-u su, s druge strane, potrebni ovakvi testovi kako bi dokazao vlastitu vrijednost. Ako blok u vrijeme krize uspije podržati trgovinske i energetske rute, pretvoriti finansijsku saradnju u praksu i zajedničke projekte pomjeriti od sporazuma ka implementaciji, njegova uloga u nastajućem multipolarnom poretku poprimit će konkretniji oblik.
Iz te perspektive, samit u New Delhiju treba posmatrati ne kao kraj jednog puta, već kao jednu od etapa u ključnom testu BRICS-a, u kojem se prepliću rat, energetska kriza u Zapadnoj Aziji, američki ekonomski pritisak i rivalstvo velikih sila.
Teheran, sa svoje strane, može iskoristiti svoju poziciju važnog aktera u energetskim, tranzitnim i sigurnosnim odnosima Zapadne Azije kako bi produbio ekonomske veze s Globalnim jugom. Takva pozicija mogla bi BRICS-u pružiti priliku da političko približavanje pretvori u trajne i praktične mehanizme.
Ekskluzivno PISjournal
