Thomas Friedman
Možda je došlo vrijeme da se okonča ekonomska saradnja između SAD-a i Kine koja je trajala četiri desetljeća. Premda su i prije ovoga relacije dvije zemlje tokom posljednih 40 godina pratili usponi i padovi, ali okončanjem ove saradnje izvjesno je da će se pojačati ekonomski i politički izazovi kao i obostrano nepovjerenje između ove dvije velesile.
Najinteresantniji dio Boltonove knjige vezano za dešavanja u Bijeloj kući jeste onaj kada je Donald Trump predložio kineskim liderima da povećaju kupovinu američkih poljoprivrednih proizvoda kako bi dobio glasove američkih poljoprivrednika. Treba mu se reći da ne brine jer su Xi jinping i Putin od ranije odlučili da ti daju svoj glas.
Oni znaju da dokle god je Trump na čelu SAD-a da će ova zemlja živjeti u metežu i neredu. Za Xia Trumpovo predsjednikovanje znači da će Amerika biti slabiji ekonomski konkurent, a za Putina Trumpov ostanak znači da Amerika više neće kod ruskog naroda sloviti kao jedna demokratska zemlja. Oba predsjednika znaju da sve dok je Trump američki predsjednik Washington ne može formirati globalnu koaliciju protiv njih, a to je upravo ono što Kinu brine više od svega kada se radi o trgovini i covid – 19, a kada se radi o Rusiji to se vezuje za ukrajinsko i pitanje Sirije. Shiyaoming, bivši kineski trgovinski pregovarač je kazao za Bloomberg: “Ukoliko Biden pobijedi na novembarskim izborima mislim da će se povećati opasnost za Kinu jer će on poduzeti mjere protiv Kine s kupa s washingtonskim saveznicima, dočim je Trump uništio američko savezništvo s drugim zemljama.”
Bloomberg izvještava da kineski dužnosnici jedinstveni front protiv trgovine ili ljudskih prava posredstvom SAD-a i njenih saveznica smatraju najvećim oruđem Washingtona s ciljem kontrolisanja svakodnevnog kineskog prodora, dočim Trumpovo ponašanje daje sigurnost da se to nikada neće dogoditi.
Ali dok Kina moguće je zamišlja da nema ničega što bi budilo bojazan i da će pobjedom Trumpa zadobiti mnoge povlastice, ali kinesko-američke relacije trebaju biti razlogom zabrinutosti Pekinga. Realnost je tad a je sadašnja pozicija Kine u SAD-u slabija više nego u bilo koje vrijeme nakon tragedije u Tiananmenu 1989. Činjenica je ta da ako Kina i kupi nešto više graham ili avionā tipa boing, da to neće riješiti problem Kine u SAD-u. Glavno pitanje koje Kinezi trebaju postaviti sebi nije ko će biti slijedeći američki predsjednik, već ko je u kini izgubio Ameriku? Jer glavna priča je ta da sada Kina i Amerika idu stazom međusobnog razlaza. Glavni problem u tom procesu ‘razvoda’ su ‘nerješiva neslaganja. Ali roditelji su bolje razumjeli situaciju. Ove dvije zemlje nakon 40 godina zajedništva dva različita sistema se nalaze pred razvodom, zašto jer je Kina nadmašila svoje granice a Amerika je veoma malo radila.
Saradnja na relaciji Amerika – Kina trajala je od 1979 do 2019 i polučila je prosperitet za mnoge narode te doprinjela miru u ostalim dijelovima svijeta, a ako se ova spona prekine zasigurno će svijet zažaliti za njom. U ovom periodu ekonomska povezanost dvije zemlje je u mnogome olakšala trgovinsko-tehnološku saradnju između SAD-a i Kine. Ove četiri decenije ekonomske povezanosti nekim su radnicima nanijele štetu, ali je istovremeno to značilo korist za veliki broj dtugih, napose za potrošače. Ova veza je takđer smanjila procjep između najmoćnije velesile svijeta i najvažnije sile u nastanku te je omogućila dvjema stranama da surađuju u nekim izazovnim pitanjima, kao što su klimatske promjene ili period nakon finansijske krize 2008.
Četiri decenije ekonomske povezanosti primaklo se svome kraju. Još uvijek se održava trgovina kao i diplomatske relacije. Također će se održavati i turistička razmjena između dvije zemlje. Američki biznis će i dalje potraživati veliko kinesko tržište, ali nesvjesna povezanost između dvije zemlje došla je do kraja. Od sada će bilateralni odnosi biti pred većim izazovima, a prilike će biti ograničenije, štaviše relacije će sve više biti obojene svjesnim kolebanjima, a rast će i pritisci potrebe za samodostatnošću kod obje strane.
James McGregor, eksper za region Kine, kaže: “Svaka strana govori onoj drugoj da je bilo dosta strpljivosti.” I sam Trump je na svom twitteru napisao da Amerika na stolu ima opciju za potpuno odvajanje od Kine, ali da ne treba strane smatrati jednako odgovornim za to što se desilo. Period Xi-a koji je u Kini započeo 2012. doveo je do toga da je kontinuirano dolazilo do padova u relacijama dvije zemlje. Kina sada ima opsežne zahtjeve u mnogim pitanjima. Kao primjer poslužit će sfera trgovine. Dugi niz godina američke kompanije su smatrale da raspolažu sa dovoljno trgovinskih dionica na širokom kineskom tržištu i da na taj način u najmanju ruku mogu podnositi tehnološku krađu Kineza i druge kineske zloupotrebe u sferi trgovine. Ali posljednjih decenija se ovo promijenilo i pojačale su se stalne pritužbe američke trgovinske komore u Kini. Postepeno su se mnoge članice trgovinske američke zajednice koje su bile najviše pogođene u američko-kineskim relacijama priklonile Trumpovom radikalnom stavu protiv Kine.
Odkada je Xi sebe proglasio doživotnim predsjednikom i pojačao kontrolu nad komunističkom partijom osjetno je opao utjecaj američkih novinara nastanjenih u Kini. Kina je ispoljila veće neprijateljstvo u Južnom kineskom moru; povećala je potporu kineskim ‘startap’ kompanijama; teži se usvajanju novog zakona o sigurnosti kojim se žele ukinuti ranije građanske slobode u Hong Kongu; pojačala je ‘jezik sile’ prema Tajvanu, a pojačano je – i to po Xi-ovom nalogu – uznemiravanje muslimana.
Uz to, posljednje što je Peking učinio jeste da je spriječio međunarodnu istragu vezano za dijagnosticiranje izvora koronavirusa. Kada je australijski premijer u aprilu iznio ovaj prijedlog, kineski ambasador u Australiji je zaprijetio trgovinskim mjerama u znak odmazde. I nekoliko sedmica nakon toga Kina je smanjila uvoz telećeg mesa iz Australije, a kao razlog je navela da meso ne zadovoljava zdravstvene standarde.
Ove mjere su dovele do toga da je Peking izgubio sve svoje saveznike koje je imao u Washingtonu. Premda je politika ravnoteže između ove dvije svjetske sile tokom ova četiri desetljeća kontinuirano bila suočena sa izazovima, ali u konačnici je – u dovoljnoj mjeri – osiguravala zajedničke interese za obje zemlje i pomagala da se relacija između njih održi tokom ovog perioda. Ova ravnoteža je sada nestala za mnoge zabrinute Amerikance. Rezultati nedavne ankete pokazuju da svega 26 % Amerikanaca imaju pozitivan stav prema Kini. U takvim okolnostima, ukoliko se Amerika ponovo okrene saradnji sa ovim saveznikom mogla bi – uz dovoljno utjecaja – odobrovoljiti Kinu da prihvati nova pravila u različitim sferama, od kojih je i trgovinsko neslaganje.
New York Times
