Seyyid Mehdi Talebi, novinar ciljeve Rusija
PISjournal – Kriza u Bosni i Hercegovini ponovo se približava ratu. Ta zemlja je prethodno bila uvučena u rat koji je trajao četiri godine, od 1992. do 1995. godine, i koji je doveo do genocida nad bosanskohercegovačkim muslimanima. Nove promjene u Bosni i Hercegovini, koje imaju međunarodne korijene, guraju tu zemlju prema novom ratu, koji bi mogao obnoviti gorke uspomene na rat 90-ih godina.
U petak, 10. decembra, Parlament RS-a usvojio je rezoluciju kojom od vlade tog entiteta traži da napravi plan od šest članova za povlačenje iz nekoliko institucija Bosne i Hercegovine. Plan naglašava povlačenje Srba iz armije, pravosudnog i poreznog sistema te zemlje. S ozbirom na etničke razmirice i komplikovan politički sistem i teritorijalne podjele u Bosni i Hercegovini, on predstavlja veliki korak prema potpunom osamostaljenju Srba od te države, koje bi za posljedicu moglo imati sveobuhvatne sukobe.


Srbi i sada u okviru Bosne i Hercegovine posjeduju veliki stepen autonomije i pod svojom kontrolom drže gotovo pola države. Bosnu i Hercegovinu sačinjavaju dva dijela: Federacija Bosne i Hercegovine, gdje žive većinom muslimani Bošnjaci, zajedno s Hrvatima. Ona obuhvata 51% teritorije Bosne i Hercegovine. Republika Srpska čini 49% teritorije Bosne i Hercegovine. Uprkos tome, iz historijskih razloga i želje za dominacijom nad drugim narodima na Balkanu, Srbi se ne mogu zadovoljiti položajem jednakosti s drugima, te žele potpunu nezavisnost.
Vodstvo novih poteza Srba je u rukama Milodrada Dodika. On je predstavnik Srba u Predsjedništvu BiH. Dodik, koji ima snažne nacionalističke težnje, član je Predsjedništva od 2018. godine. Predsjedništvo BiH ima tri člana i to iz reda bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda. Predsjednik Predsjedništva se mijenja svakih osam mjeseci sistemom rotacije. Otkako je Dodik ušao u Predsjedništvo, njegov oštri pristup i težnje Srba za otcjepljenjem od Bosne i Hercegovine postale su ozbiljnije. Srbi od 2011. godine traže održavanje referenduma o nezavisnosti, što se nikada nije ostvarilo. Dodik je 2012. godine izrazio nadu da će se otcjepljenje jednog dana zaista dogoditi. To otcjepljenje imalo bi posebne posljedice. Christian Schmidt, visoki predstavnik EU za Bosnu i Hercegovinu prošlog mjeseca je ukazao na nove poteze Srba i upozorio na izbijanje još jednog rata u toj zemlji.
Schmidt je tada izdvajanje Srba iz vojske, pravosudnog i poreznog sistema Bosne i Hercegovine nazvao otcjepljenjem bez njegovog proglašenja koje može dovesti do propadanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Trenutni politički sistem Bosne i Hercegovine zasnovan je na sporazumu iz Dejtona koji je 1995. godine okončao rat u Bosni i Hercegovini, te je do danas, uprkos ozbiljnim nedostacima i međunarodnim pritiscima, sprječavao izbijanje novog sukoba u Bosni i Hercegovini. Njegov raspad mogao bi dovesti do novog rata u budućnosti.
Kakve posljedice ima „sirijizacija“ Bosne i Hercegovine?
Posljedice mogućeg rata u bliskoj budućnosti mogle bi od Bosne i Hercegovine napraviti drugu Siriju. U tom slučaju, desetine boraca iz redova naoružanih islamskih grupa iz različitih skupina stigle bi u Evropu da pomognu bosanskohercegovačkom narodu. Ali, problem je u tome što se te snage ne bi zadovoljile malom i kopnom ograničenom geografijom, te bi osnovale islamske upravne jedinice, slično okruzima pod upravom kršćanskih prinčeva u Palestini tokom krstaških ratova. Slično onome što je danas, s nekoliko razlika, ostvareno na sjeveru Sirije i u pokrajini Idlib. Naravno, upravne jedinice nisu ograničene samo na sjeverne dijelove Sirije i pokrajinu Idlib; i na teritorijama pod kontrolom sirijske vlade autonomno vladaju grupe savezne Damasku, te na neki način predstavljaju upravne jedinice – emirate.
Stvaranje nekoliko upravnih jedinica na Balkanu ne bi nosilo dobre posljedice po Evropu. Ta područja postala bi stalni mostovi za ulazak migranata sa Bliskog istoka i Afrike. Nakon dolaska organizovanih oružanih grupa na Balkan, koje imaju pozadinu dugog ratovanja, njihovo uklanjanje bilo bi teško i dugotrajno, ukoliko bi ih uopšte bilo moguće ukloniti.
Letimičan pogled na trenutno stanje tih grupa pokazuje da one imaju velike slobode za učešće u nekom novom velikom sukobu. U trenutnim okolnostima, ratni frontovi u Iraku, Siriji pa čak i manje važan i ograničeniji front u Libiji, su neaktivni, a s druge strane je Afganistan pao u ruke Talibana. Sve to pokazuje da bi u slučaju izbijanja rata mnogi borci stigli u Bosnu i Hercegovinu. Nove okolnosti pokazuju da u trenutnom stanju postoje veće mogućnosti da oružane islamske grupe dođu na Balkan, u odnosu na prošlost.
Ciljevi Rusije u novim kretanjima u Bosni i Hercegovini
Začetnici posljednje krize u Bosni i Hercegovini su Srbi, drevni saveznici Rusije. Bosanski Srbi, čak i kad bi se Srbija direktno umiješala u krizu u Bosni i Hercegovini, ne bi se mogli oduprijeti međunarodnom pritisku. Prema tome, samouvjerenost Srba u datom trenutku ne proizlazi iz oslanjanja na sebe, već iz oslanjanja na poruke iz Moskve. Stoga, umjesto analize zahtjeva Srba u Bosni i Hercegovini, trebamo obratiti pažnju na ciljeve Rusije na tom području. U nastavku se bavimo nekim kratkoročnim i dugoročnim ciljevima Moskve u trenutnoj krizi u Bosni i Hercegovini.
- Jačanje instrumenta za diplomatske pregovore Rusije
Samo godinu dana nakon raspada SSSR-a 1991. godine, Srbi su 1992. godine počeli rat u Bosni i Hercegovini. Početak rata imao je zeleno svjetlo Rusa, koji su podržali Srbe na Balkanu. Srbi su na vrhuncu problema u kojima se nalazila Rusija, na neki način sebe žrtvovali za ruske interese. Čini se kako su oni i danas spremni na ponovno požrtvovanje za Slavene, kako bi Rusija ostvarila neka velika postignuća.
Bez stvaranja novog instrumenta Rusija neće moći dobro igrati u slučaju Ukrajine i odvajanja novih teritorija od te zemlje. Joe Biden, predsjednik SAD, u subotu 11. decembra, je rekao novinarima da je tokom svojih nedavnih virtuelnih razgovora sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom obznanio da će se Rusija, u slučaju napada na Ukrajinu, suočiti sa razarajućim ekonomskim posljedicama koje će dovesti do promjene položaja Rusije u svijetu. Biden je naglasio da reakcija njegove države na ruski napad ne bi bila vojne prirode. Ali, treba znati da bi sankcije mogle stvoriti brojne poteškoće po Moskvu.
Rusija to zna i zato dosad nije direktno intervenisala u Ukrajini, ali nije ni mogla sakriti svoje indirektno prisustvo. Rusija tajno uključuje svoje snage u redove paravojnih formacija ruskog porijekla u Donbasu kako bi se borile protiv ukrajinske vojske.
Uprkos tajnom uključenju u rat, Moskva za njega nema nikakvo opravdanje spram Zapada. Amerika i Evropa su zato upozorile Rusiju da bi za bilo kakav sukob na tom području krivac bila Moskva, koja bi bila sankcionisana. Stoga, Moskva nastoji stvoriti pomoćni instrument kojim bi, bez osuda za direktnu intervenciju u sukobu, iskoristila novonastalu krizu za sticanje poena i smanjenje fokusa Evrope i Amerike na Ukrajinu. Djelovanje bosanskih Srba dovelo bi do najveće moguće reakcije Zapada protiv Srbije, bez postojanja podloge za direktno optuživanje Rusije. Tu bi kriza u Bosni i Hercegovini, bez potrebe za plaćanjem velikih troškova od strane Rusije, poput suočavanja sa sankcijama, mogla biti koristan instrument za ruske diplomate za sticanje poena od Zapada.
- Neuravnoteženost saveza na Balkanu – fokusna tačka Moskve
Dok Rusi ni u kojem slučaju nisu spremni zaboraviti svoje srpske saveznike na Balkanu zbog dubokih rasnih, vjerskih i historijskih odnosa, Zapad nema pozitivno viđenje bosanskohercegovačkih muslimana, izvornih evropskih muslimana, te ih podržava samo iz određenih interesa.
Evropa samo zbog suprotstavljanja kretanjima Rusije na Balkanu sebe definiše unutar strane koja podržava muslimane u Bosni i Hercegovini. Ali, taj pristup je samo taktički i ne posjeduje nikakvu dublju strategiju. Evropljani generalno žele čišćenje „zelenog kontinenta“ od muslimana. Upravo zato je Zapad u toku četiri godine rata u Bosni i Hercegovini 90-ih godina, duži period šutio na pokolj muslimana, što je isti olakšalo. Šutnja se dogodila u okolnostima kada se Zapad, zbog raspada SSSR-a, nalazio na vrhuncu moći, te je, da je odlučio, mogao intervenisati, što su pokazala naredna dešavanja i teški napadi NATO-a kojima su Srbi potučeni. Uprkos tome, Zapad se u krizu u Bosni i Hercegovini umiješao tek onda kada je dolazak boraca islamskih zemalja u Bosnu i Hercegovinu, od kojih su značajan dio činili iranski vojni savjetodavci, promijenio pravila ratovanja, a muslimani ostvarili određeni napredak. Prisustvo Irana i drugih islamskih zemalja u Bosni i Hercegovini i napredovanje muslimana te zemlje ponukalo je Zapad da radi sprječavanja tog prisustva i zaustavljanja napretka, licemjerno podrži muslimane Bosne i Hercegovine; nakon što je 10% stanovništva te zemlje pobijeno.
Evropa i u trenutnim okolnostima sebe sa strateškog aspekta vidi na položaju protiv muslimana Bosne i Hercegovine, a sa taktičkog aspekta u stanju pružanja podrške kako bi spriječila jačanje ruske moći na jugu tog kontinenta.
Takve okolnosti uticajne su u rivalstvu dvije osovine Rusija–Srbi i Zapad–Bosna. Nasuprot jedinstva i saosjećajnosti na prvoj osovini, Zapad prema muslimanima ima licemjerno ponašanje i nepoželjne ciljeve.
Kao rezultat toga, Zapad bi jednostavnije prodao svoje bosanskohercegovačke saveznike na pregovaračkom stolu radi dobivanja poena. Moskva to zna i zato želi iskoristiti te neuravnotežene okolnosti kako bi ojačala svoju kartu u igri na Balkanu, a zatim neke njene poene upotrijebila u Ukrajini.
- Kapacitet pretvaranja krize u civilizacijski rat
Sirijizacija krize u Bosni i Hercegovini i nužno slivanje oružanih islamskih grupa i vojnih savjetnika u tu zemlju s ciljem podrške muslimanima, ubrzano bi promijenilo suštinu sukoba na Balkanu. Ako je danas u rivalstvima na Balkanu Zapad taktički saveznik muslimana u slučaju pristizanja mudžahedina u tu zemlju i jačanja strateških aspekata zapadnog pristupa Bosni i Hercegovini taktički aspekti tog pristupa bi nestali. Jačanje strateškog aspekta Evrope, odnosno protivljenje evropskim muslimanima u Bosni i Hercegovini, dovelo bi do uništenja taktičkog pristupa.
Nestanak taktičkog pristupa doveo bi do toga da Zapad dominacijom strateškog aspekta prema muslimanima zaboravi na sukobe s Rusijom i Srbima na Balkanu te bi ušao u rat protiv muslimana. To bi značilo početnu tačku za civilizacijski rat, u kojem bi se Zapad, umjesto Rusije, pozabavio islamom što bi mu oduzelo snagu za suprotstavljanje Rusiji.
- Rat za približavanje Rusije i Zapada
Rusija nastoji da se dokaže Zapadu kako bi koristila prednosti njene blizine. U slučaju izbijanja rata u Bosni i Hercegovini i civilizacijskih dimenzija ratovanja, vremenom bi se povećale razmirice između kršćana i islama, a ojačao savez između velike tri kršćanske sekte. To bi značilo približavanje katolika, protestanata i pravoslavaca u Rusiji. Tada bi Moskva zbog jačanja jedinstva između kršćana bila maknuta sa mete pritisaka Zapada.
- Civilizacijski rat i spoznajni uticaji na linije transfera energije
Dok su okolnosti na Bliskom istoku još uvijek opasne izbijanje rata na Balkanu bi dovelo do dodatne opasnosti po prolazak linija transfera energije iz Centralne Azije i Bliskog istoka prema Evropi, te bi dovelo do povećanja prisustva oružanih muslimanskih grupa na Balkanu; što ima važniju i dugoročniju posljedicu u odnosu na podršku koju Rusija ima prema Srbima i početku rata u regionu koja bi ubrzo bila zaboravljena. No, istovremeno sa narušavanjem odnosa između civilizacija islama i Evrope, na spoznajnom nivou, bila bi uništena mogućnost stvaranja linija transfera energije iz Azije u Evropu, te bi zeleni kontinent i dalje bio vezan za energiju iz Rusije.
- Omogućavanje dominacije Rusije nad Istočnom Evropom
Sirijizacija Bosne i Hercegovine stvorila bi veliku preokupaciju za Evropu. Taj kontinet je, u mnogo manjem primjeru, iskusio veoma teške okolnosti kada se 2015. godine suočio s talasima sirijskih izbjeglica.
Preokupacija Zapada krizom na Balkanu, koja može uticati i na centar Zapadne Evrope, bila bi najbolja prilika za Rusiju da dobije Ukrajinu kao svoj glavni ugao. Ukrajina se smatra glavnim sljedbenikom Rusije, a prva vladavina Rusa osnovana je u Kijevu, u glavnom gradu Ukrajine. S druge strane, Ukrajina je skladište žitarica za Evropu i Rusiju. Ta država je za vrijeme Sovjetskog Saveza, u odnosu na druge članice, imala istaknutiji položaj do te mjere da zvaničnici u Moskvi, nakon što je raspad već bio određen, nisu pristajali da se ona odvoji, ali su se pokorili činjenicama. Ukoliko Ukrajina bude u rukama Rusije, Moskva će biti dobitnik, a ako se pretvori u njenog neprijatelja, to bi po Rusiju imalo veoma teške posljedice.
Također, treba imati u vidu da raspaljivanje etničkih netrpeljivosti na Balkanu može ostaviti trag i na druga područja u Evropi, posebno istok tog kontinenta, što bi oslabilo zemlje na tom području. Takve okolnosti bile bi najpovoljnije za širenje uticaja Rusije na istoku Evrope.
- Dominacija Rusije nad putevima inicijative „Jedan pojas – jedan put“
Nemiri na Balkanu i širenje uticaja Rusije na istoku Evrope dovelo bi do toga da velika inicijativa Kine, pod nazivom „Jedan pojas – jedan put“, koja bi mrežno povezivala Kinu sa Evropom, dobije veći oslonac u prolasku Rusijom. Danas je Bliski istok u sukobima, a ponovno zapaljenje razmirica na Balkanu, koji je na neki način, u blizini Bliskog istoka stvorilo bi još jedan neprobojan sloj na kineskom tranzitnom putu, te bi Peking, kako bi stigao do Evrope, najveću pažnju poklonio Rusiji. To Moskvi daje dugotrajniju i stratešku polugu. U drugom slučaju, Rusija bi stvaranjem kopnenog puta od Kine do Evrope preko područja koja nisu dio te zemlje, u velikoj mjeri oslabjela na međunarodnom nivou.
- Jačanje međunarodnog položaja Rusije
U slučaju zapaljenja vatre sukoba na Balkanu ne bi samo Zapad morao Rusiju uzeti za ozbiljno, nego bi i islamske zemlje, s obzirom na posljedice krize po njih, pristupile pregovorima s Moskvom što joj daje veliki položaj i kredibilitet. Rusija bi istovremeno na sebe skrenula pažnju svih svjetskih polova – od Zapada, do Kine i sve do islamskog svijeta. Prema tome, politika raspirivanja tenzija u Bosni i Hercegovini je strateška odluka u Moskvi koja bi mogla imati trenutna slabljenja, ali će je Rusija i dalje čuvati i jačati kao trajni i duboki problem.
ciljeve Rusija ciljeve Rusija ciljeve Rusija ciljeve Rusija ciljeve Rusija ciljeve Rusija ciljeve Rusija ciljeve Rusija ciljeve Rusija
Ekskluzivno PISjournal