- god., arapski istraživač i historiograf, Ibn Khaldun napisao je svoju poznatu Muqaddimu / Uvod u proučavanje povijesti svijeta. On je imao uzvišene ciljeve. Opsežno Ibn Khaldunovo proučavanje, štaviše još opsežnija putovanja, dovela su ga do saznanja da zakoni svijeta djeluju u okviru društvene dinamičnosti, i upravo stoga je Ibn Khaldun namjeravao da svojom knjigom ponudi jednu sveobuhvatnu teoriju ljudske civilizacije.
Temelj njegovoga uvodnika je pojam ‘asabiyye’ ili ‘socijalne kohezije’. Ibn Khaldun smatra da je osnovni obrazac povijesti ljudskoga roda, kružnoga lanca, pojava i propast civilizacija, a da je ‘socijalna kohezija’ zajednički cilj i društveni sklad izvora moći i ona je dopuštala da na stupnju razvoja civilizacije budu poduzeti kolektivni koraci. Uprkos tome, uspjeh i sreća koji su omogućavali jednoj grupi da se domogne moći vodili su ka slabljenju osjećaja kohezije među ostalim društvima. U skladu stim, civilizacije su se neizbježno rastakale iznutra.
Ibn Khaldun je začetnik teorije o povijesnim promjenama. On je povezao društveno-političku sferu sa ekonomsko-socijalnom dinamikom. Ovaj arapski povjesničar je posvema jasno predvidio na koji način se međusobno miješaju zarazne bolesti. On je ukazao na ‘crnu smrt’/kugu kao na najrazorniju biološku tragediju u povijeti ljudskoga roda. Za Ibn Khalduna su bolesti nerazdvojivi dio propasti civilizacija. Ali nedaće nisu samo ‘slučajno’ djelo Boga ili prirode. To su fenomeni koji iziskuju logičko objašnjenje. Zaraza moguće je da bude rezultat razvoja populacije. Jedna moćna civilizacija dobro uređena olakšava povećanje populacije. Ali, suprotno ovome razvoj populacije izazvat će smrtonosne zarazne bolesti i društveno rastakanje.
Zarazna bolest Kovid 19 nije ‘crna smrt’, uzgred Ibn Khaldun sasvim sigurno nije bio epidemiolog, ali trenutno poput pada berlinskoga zida ili napada na tornjeve 11. septembra predstavlja jedan kolektivni osjećaj koji se nije mogao ni zamisliti. Mi danas neizbježno tragamo za obrascima iz prošlosti. Nisu samo medicinske znanosti ili ekonomski modeli ti koji nude odgovore na trenutnu situaciju. I povijest nas može poučiti mnogo čemu o uzrocima pandemije Kovid 19 i njenim mogućim posljedicama.
Kontrola zaraznih bolesti je očigledna specifičnost moderne. Znanost, tehnologija, politika su upozoravali ljudski rod na obazrivost od najvećih smrtonosnih razaranja izazvanih epidemijama koje su bile sastavni dio naše povijesti. Početkom 18. st. mnoge su bolesti postale zarazne ali su postepeno svladavane. Poljoprivredna znanost i javne politike su smanjile pojavu i snagu sušā. Vakcina je pod kontrolu stavila najopasnije bolesti. Karantin je ograničio širenje zaraze. Čak i u uvjetima kada veliki broj ljudi još uvijek umiru od zaraznih bolesti novoizgrađena društva postepeno se suočavaju sa ovim problemom. Stoga nijedno moderno napredno društvo do sada nije iskusilo jedno smrtonosno dešavanje kako je, primjera radi, ‘crna smrt’ izazvana kugom. Naravno, nema nikakve garancije da se ovakvo dešavanje neće ponoviti. Nekoliko stoljeća ne predstavlja dostatno vrijeme za prosudbu, ali ovaj primjer pokazuje da imamo na raspolaganju spoj medicinskih i nemedicinskih sredstava za spriječavanje eskalacije smrti.
Drugo, od kraja 19. st. zarazne bolesti su svoje mjesto ustupile bolestima srca i krvnih sudova, te karcinomu kao glavnim uzročnicima smrti. Krajem 1900-tih smrt su u Americi većinom uzrokovale zarazne bolesti, ali se ovaj obrazac promijenio zapanjujućom brzinom. Razlozi ovoga su višeaspektualni. Bolja ishrana, odgovarajući zdravstveni sistem, vakcine, antibiotici smatraju se oružjem modernoga čovjeka u borbi protiv zaraznih mikroba. To da smo moderne osobe u naprednome svijetu znači da većinu vremena provodimo ne plašeći se smrti usljed zaraze. Naravno treba se podsjetiti da dijareja, malarija i druge zaraze predstavljaju opasnost za nerazvijene zemlje.
Naravno, nikada se ne umanjuje tendencija mikroba da se nastane u čovjekovom tijelu, ali su naša sredstva da im se suprotstavimo oduvijek bila moćnija.
S preciznošću se može kazati da čak i u veoma naprednim društvima zarazne bolesti jesu stavljene pod kontrolu, ali nisu u potpunosti iskorijenjene. One predstavljaju prijetnju koja se nikada ne može u potpunosti ukloniti.
Mnoge od ovih zaraznih bolesti kada se pojave predstavljaju prolaznu prijetnju koja se veoma brzo stavlja pod kontrolu, ali uprkos naprednome javnome zdravstvu i medicini ipak postoje glavne prijetnje. Virus HIV je primjera radi jedan razorni ‘đavolski’ virus koji se proširio svijetom. Influenca je jedna druga bolest koja se širila, i naposljetku moglo se predvidjeti da će koronavirus koji je jedna od najpogubnijih opasnosti po zdravlje čovjeka okupirati cijeli svijet. Stručnjaci virusolozi više od desetljeća poznaju ovaj virus, ali je ova posljednja kriza zasigurno potpuno skrenula njihovu pažnju na njega. Ovaj novi virus ima odgovarajuće osobenosti da nam narušava zdravlje. Ovaj respiratorni virus koji se veoma dugo zadržava prenosi se na osobe bez simptoma sa specifičnim obilježijima. Novi koronavirus se veoma širi i još uvijek ne postoji vakcina protiv njega. Ova zarazna bolest predstavlja veoma ozbiljnu prijetnju po nas, ne s etičkog aspekta, već s ekološkog aspekta.
Izloženi smo posljedicama od kojih većinu ne poznajemo. To se veoma razlikuje od prošlosti što je privuklo moju pažnju kao jednog povjesničara epidemije. Iskreno ću kazati virus koji izaziva bolesti u budućnosti može biti veoma opasniji. O novom koronavirusu mi smo prije ovog svega smatrali da će prourokovati veoma mali broj smrtnih slučajeva, manji nego obične bolesti tokom povijesti. Naravno, društveno-ekonomski utjecaji i eventualno geopolitički utjecaji kada se radi o virusu korona su veći nego u slučaju influence iz 1918. god. Ova nova bolest povezana je sa srcem suprotstavljenog svjetskog poretka. Ovo je prva zarazna bolest na svjetskom nivou u epohi društvenih medija, kulturnih i političkih polariteta. Ovo je iz više aspekata jedan novi ekonomski izazov.
U nekim trenucima pandemije ubrzavaju proces prenošenja povijesti, dočim u nekim slučajevima mijenjaju pravac ljudskih društava. U 3. st. Rimska imperija je bila suočena s bolešću koju su nazivali ‘kiparska kuga’. To je predstavljalo jedan segment ustavne i finansijske krize koja je dovela do velike promjene situacije rimske države i do njenog geopolitičkog slabljenja u odnosu na susjede. Ali ove su promjene bile vidljive i prije širenja bolesti, a epidemija ih je samo ubrzala. Nasupro tome, ‘crna smrt’ je toliko promijenila geopolitički sistem da je tako nešto ranije bilo gotovo nezamislivo.
Potrebno je vrijeme i jasnija perspektiva da bismo uvidjeli kakve će promjene donijeti ova pandemija. Naravno, naša nas prošlost uči da biološki šokovi većinom dolaze istovremeno sa trenucima promjena.
